Među onima koji će nakon uvođenja eura, uslijed zaokruživanja, svoje usluge naplaćivati skuplje, našla se i gradska tvrtka Zagrebparking. Brojne usluge ove tvrtke u Novoj godini su zaokružene na štetu korisnika. Primjerice, cijena sata parkiranja u trećoj zoni s eurom je poskupjela više od 10 posto. Naime, prije 1. siječnja 2023. godine sat parkinga u toj zoni naplaćivao se 2,00 kuna, a danas je to 0,30 eura, što je preračunato u upokojenu valutu - 2,26 kuna. Slična razlika nastala je i u drugoj zoni, gdje je sat parkiranja do prije tri dana koštao 5,00 kuna, a danas košta 0,7 eura, odnosno 5,27 kuna. Parking je poskupio i u prvoj zoni, gdje se sada parking umjesto 12,00 kuna, plaća 1,60 eura (12,06 kuna). Dakle, jednostavnim rječnikom, takav je grah građanima pao u sad već famoznom zaokruživanju.

„Hvala što ste došli obilježiti ono što smo čekali više od 100 godina, jer danas je prvi put da nakon sto godina ovdje više nema granice“, tim riječima službeno je prvog dana godine započela proslava ulaska Hrvatske u Schengen na graničnom prijelazu Rupa. Citirana izjava pripada Marijani Kalčić, direktorici Turističke zajednice općine Matulji, a direktorica koja očigledno nije previše pazila u školi ili možda jeste, teško je objasniti, prometnula se kandidatkinju za najbolju izjavu godine, a godina je tek počela. Inače, Kalčić je ujedno bila i glavna organizatorica ove proslave na mjestu gdje nikakva granica nije postojala punih 46 godina, od 1945. do 1991. godine, dakle sve do prije 31 godine. Kalčić dodala kako se nada da će ovaj čin premostiti i granice koje „imamo u glavama i da će se nakon toliko godina obnoviti i zajednički život“.

„Mi smo izgubili sve ono lijepo što smo imali u socijalizmu po pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom ili osoba s teškoćama bilo koje vrste. Mnoga poduzeća imala su odjele u kojima su radili ljudi s oštećenjima. Danas se na prste jedne ruke mogu nabrojiti poslodavci koji će dozvoliti osobama s teškoćama da rade u njihovim poduzećima. Uglavnom, to su velike tvrtke ili korporacije, a manje privatna poduzeća, no i tu se javlja problem prijevoza za one koji ne žive u gradu, jer osobe s teškoćama rijetko posjeduju automobile, a vozni red je u ruralnim područjima jako manjkav“, kažu u u varaždinskoj Udruzi savjetovališta „Uz tebe sam“, organizaciji čiji su članovi mahom djeca s teškoćama u razvoju i mlade osobe s invaliditetom, a dojam je da naša kultura i da mi kao šira zajednica još nismo dovoljno uviđavni prema njihovim potrebama.

Većina nas zapadnjaka voli slobodan život, maksimalno poštivanje ljudskih prava, sekularnu državu, izmjenjivost vlasti i pokušava čuvati te svoje vrijednosti, a i na Zapadu ih je sve teže i teže čuvati. Ali, kako nas uvjeravaju Amerikanci trebamo širiti „revolucije dostojanstva“ u zemljama čiji režimi, prema zapadnim uzusima, a i šire, nisu demokratski. SAD je špijunsko-diplomacijski i vojno intervenirao u drugim državama poslije Drugog svjetskog rata, praktički kad god je to htio, a da to s demokracijom i autokracijom nije imalo veze. Tako je i danas, uvijek se radi o američkim interesima kako bi ostala prva, najjača država svijeta. A borba „demokracije i autokracije“ uglavnom je samo izgovor, pa tko vjeruje, neka vjeruje. Ta država i dalje pretendira biti „svjetski policajac“ koji usput instruira i pokušava uvesti svoj patent demokracije.