Umjesto zaštite privatnog sastanka u privatnom prostoru nevladine organizacije, policija je organizatorima “BH Povorke ponosa” nakon petnaestak minuta ustupila informaciju da se grupa huligana sprema napasti okupljene u prostorijama udruženja. Nekoliko minuta kasnije, umjesto ozbiljnog policijskog prisustva, učesnice i učesnike sastanka posjetila je grupa od dvadesetak huligana koja je napala i lakše povrijedila nekoliko lica. Šta je na kraju uradila policija? U saradnji sa Direkcijom za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, deportovala je učesnice i učesnike sastanka iz Republike Srpske na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, iako je među učesnicima bilo ljudi koji žive u Banjaluci. O napadu na aktiviste oglasili su se i Milorad Dodik, predsjednik entiteta i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, obojica bez ikakve savjesti. Dodik tvrdi da Banjaluka nije grad koji može da razumije i prihvati takvu vrstu organizovanja.

Tekst ćemo početi jednim pitanjem... Po vašem mišljenju, koja osoba bi bila najadekvatnija za mjesto predsjednika Streljačkog saveza Republike Srpske? Svaki od kandidata ima iskustvo iz streljanja u i oko Srebrenice, međunarodno su „priznati“ i poznati, dokazane srpske patriote, manje ili više osveštani od strane Srpske pravoslavne crkve, a samim tim i ugledni članovi našeg društva. Opet, treba izabrati najboljeg jer se radi o olimpijskom sportu, to su naši ambasadori u svijetu, jer će upravo oni biti uzori mladim strelcima Republike Srpske. Na kraju je izabran pravi čovjek na pravom mjestu. Naravno ovo nije neka velika novost ako znamo koliko Republika Srpska vodi računa o integraciji ratnih zločinaca u društvo. Tako je onomad Simo Zarić, osuđen na šest godina zatvora zbog progona počinjenog okrutnim i nehumanim postupcima, uključujući premlaćivanje i mučenje nesrpskog stanovništva u Šamcu, bio zamjenik načelnika tog grada.

Nismo imali ništa. Ni plana, ni programa, ni sredstava. Znali smo samo da se njihove priče moraju zabilježiti. Pa kako ispadne … I tako je na Sandžaku pala prva klapa, a tri godine kasnije imamo gotov film. „Bivši neprijatelji“, tako se zove, i ostavio je dubok trag na nama. Bilo je zahtjevnije nego što smo mislili da će biti. A najteže je bilo od 30 sati snimljenog materijala odabrati samo 57 minuta onoga što će „ući“ u film. Proputovali smo na hiljade i tisuće kilometara, upoznali mnoge dobre ljude i bili svjedoci jedne od onih priča koje malim, ali hrabrim koracima, mijenjaju svijet na bolje. Osim na Sandžaku, film je sniman redom u Sarajevu, Stupnom Dolu, Trusini, Bradini, Prijedoru, Šamcu, Brčkom, Bajinoj Bašti, Kruševcu i Glini. Snimali smo nekadašnje neprijatelje, danas prijatelje koji imaju samo jedan cilj, otvoriti put dijalogu i - pokazati koliko je rat zlo.

„Komunalne službe gradova i opština imaju zakonsku obavezu da očiste fasade u Srbiji od crteža Ratka Mladića i drugih ratnih zločinaca, ali i od svih drugih grafita koji pozivaju na mržnju, kao što je znak Z“, poručili su iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR Srbija), nakon što su podnijeli čak 308 prijava komunalnim službama u deset gradova i općina u Srbiji sa zahtjevom da se obrišu konkretni murali i grafiti koji slave ratnog zločinca Ratka Mladića. Zapovjednika 9. korpusa JNA za vrijeme rata u Hrvatskoj, a kasnije šefa Vrhovnog štaba Vojske RS, Haški sud osudio je na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Njegov lik i djelo u Srbiji se učestalo slave, posebno na nogometnim utakmicama, pa su tako navijači Crvene zvezde proteklog vikenda velikim transparentom Mladiću čestitali rođendan s porukom – „Svaki Srbin vama kapu diže, i po vašem uzoru djecu podiže“.

"Kurdistan jan neman", memoarsko-putopisna knjiga Hajrudina Somuna, bit će predstavljena ove srijede, 15. ožujka, u 18 sati i 30 minuta, u kulturnom centru HKD Napredak u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici. Somun, nekadašnji diplomat te ugledni jugoslavenski i bosanskohercegovački novinar, koji je čak dva puta proglašavan za najboljeg televizijskog reportera Jugoslavije. kroz razgovore s uglednim kurdskim intelektualcima, vodećim političarima i vlastitim prijateljima, uglavnom iz Iraka, donosi opširan povijesni pregled kurdskog pitanja. U njegovom fokusu je i osobno svjedočanstvo „vječne“ kurdske borbe za autonomiju i pravo na vlastiti identitet, a ta je osobna iskustva stekao u više putovanja po iračkom dijelu Kurdistana u koji je prvi puta kročio još davne 1964. godine. Knjigu je objavila izdavačka kuća Synopsis Zagreb - Sarajevo, a promocija se održava na kurdsku Novu godinu,

„Nada“ – tako se zove novi zagrebački mural. Naslikao ga je street art umjetnik Boris Bare na zabatnom zidu zgrade u Ilici 83, nedaleko Britanca, a posvećen je integraciji izbjeglica, odnosno osvještavanju zajednice o pravima i potrebama izbjeglica te o stvaranju otvorenog društva dobrodošlice. „Pozivam sve da nam se pridružite i da zajedno stanemo i budemo uz izbjeglice, jer zajedno možemo napraviti razliku”, poručila je na otkrivanju murala predstavnica UNHCR-a, Anna Rich. Mural u UNHCR-u opisuju kao poruku koja pokazuje snagu i otpornost izbjeglica, ali nas i podsjeća da je poštivanje prava izbjeglica kontinuiran i nužan zadatak. Da prostora za suzbijanje ksenofobije u hrvatskom društvu itekako ima, posvjedočila je i video snimka koja se dva dana nakon otkrivanja murala proširio hrvatskim medijima. Na snimci je zabilježen ksenofobni ispad još uvijek neidentificiranog neofašiste, koji verbalno napada migrante.