Zagreb dolje pod brdom gori. Doček je Vatrenih i Hrvatska slavi. Na Rebru, pred bolnicom je ipak tiho. Tako je uvijek. Pred zidom koji dijeli stupove nosivog zida, a na kojem se puši, stoji zamišljen čovjek u kaputu. Pognute glave, kakvi su svi ljudi pred tom bolnicom. Prepoznajem ga. Nije to ni sjena onog čovjeka, mog susjeda čiju su demo snimku „Čavoglava“ početkom devedesetih otkrili moji Feralovci i gurnuli je na radio. Da, dobro ste čuli. Boris Dežulović i Predrag Lucić zaslužni su za ono što i dan danas neki pjevaju. On je postao ikona, ja neprijatelj. A bili smo susjedi. Znali sve jedan o drugom. Kuća do kuće. I život nas je odveo na dijametralno suprotne strane. Njega da unovči svoje domoljublje, mene da mi moje domoljublje donese samo jad i patnju. On je znao što treba pjevati, ja sam znao što trebam pisati.

Sara Tomas, mlada je studentica Likovne akademije u Zagrebu, a njen film „Diptih“ nastao je prošle godine te je već prikazan na Animafestu, svjetskom festivalu animiranog filma koji je održan u lipnju ove godine. Osim režije, Tomas je sudjelovala i u ostalim aspektima stvaranja svog filma. „Autorica uz režiju, potpisuje i animaciju te štošta drugo – od montaže do oblikovanja zvuka“, navodi se u pozivu na filmsku večer. Druga gošća koja će se predstaviti publici u klubu Dva Osam je Mia Martinović, diplomirana arhitektica i članica Kinokluba Zagreb. Autorica je još nekoliko kratkih filmova kao što su „Taste of Space“ iz 2019. godine, „Pixie“ iz 2020. godine i „Predstavnik“ snimljen prošle godine. Njen film kojeg će ugostiti na Jabukovcu, „Sakupljači“, mogao se već vidjeti na Liburnija film festivalu, koji promovira domaći dokumentarni film.

„Mađarski 'homići' najavili borbu protiv mađarske (Fideszove) obiteljske politike“, jedan je od naslova u domaćim medijima koje je Zagreb Pride izdvojio kao primjer neprihvatljivog i izrazito uvredljivog medijskog izvještavanja. Ovaj, kao i neki drugi primjeri, našao se u priručniku za medijsko izvještavanje o LGBTIQ osobama koji je ova organizacija objavila pod naslovom „Mediji i LGBTIQ zajednica“. Novinarima_kama ovim su priručnikom iz Zagreb Pridea željeli olakšati izvještavanje te pomoći u suzbijanju stereotipa još uvijek prisutnih u medijima. Tim putem pokušavaju potaknuti medije na informirano izvještavanje o temama koje se tiču LGBTIQ populacije. Napominju kako su osobe koje pripadaju LGBTIQ zajednici nerijetko žrtve diskriminacije i nasilja u svakodnevnom životu.

Do prije samo trideset i koju godinu na području Gvozda, ratom opustošene općine koja se smjestila na samom zapadu Sisačko-moslavačke županije, živjelo je preko deset tisuća duša. Danas ih ima jedva dvije, a više od polovice ih se smjestilo u Vrginmostu, gradiću u središtu općine koji se kratko iza Domovinskog rata zvao kao i općina - Gvozd. Upravo tamo, na razmeđi Banije i Korduna nalazi se i Osnovna škola Gvozd, jedno od rijetkih mjesta u ovom kraju na kojem se još uvijek može čuti prava dječja graja. U toj je školi ovoga tjedna održana neobična radionica koju su školarci popratili sa velikim zanimanjem, jer takve stvari, jasno vam je, u ovom se zaboravljenom i zapuštenom kraju ne događaju često.

„Od političara se očekuje da ne dovode u pitanje ratne zločine, ne odlikuju one koji su optuženi ili osuđeni za njih, ne gledaju samo svoje zemlje i žrtve, već da priznaju patnju svih žrtava“, poručila je na voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič, očigledno aludirajući na hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Teršelić je ovo izgovorila na otvorenju 15. Foruma za tranzicijsku pravdu u post-jugoslavenskim zemljama, koji je, pod naslovom ”Pomirenje nema alternativu” i u organizaciji Mreže pomirenja Rekom ove srijede održan u Zagrebu. „Prošlost se ne može zaboraviti, a patnju treba priznati”, kazala je, dodajući kako je važno “da oni koji su najvidljiviji javnosti šalju poruke pomirenja”. No, kaže kako u Hrvatskoj proces pomirenja ipak nije posve zaustavljen.

Agresija Rusije na Ukrajinu potpuno je uzdrmala geopolitičku sliku Europe i svijeta. Ukrajinu vojno, obavještajno i humanitarno pomažu SAD, EU, ukupno 40-ak zemalja. One su i uvele sankcije Rusiji, dok tek nekoliko zemalja u svijetu otvoreno podržava ruski rat u Ukrajini, a oko tri četvrtine zemalja u svijetu neangažirano je. Najveći broj njih ne podržavaju osvajanje ukrajinskog teritorija, ali nisu uvele sankcije i nastavljaju trgovanje s Rusijom i nimalo im nije blisko ono što mnogi od njih zovu - američkim imperijalizmom. U zemljama ekonomskog saveza BRICS - Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike - živi čak 40 posto svjetskog stanovništva, a prostiru se na 25 posto kopnenog teritorija. U ove četiri mnogoljudne zemlje nitko nije uveo sankcije. Kina je već nekoliko puta upozorila da se treba suprotstaviti prijetnjama nuklearnim oružjem.