Ljubitelji Pavelića i NDH ostaju bez imena četiri ulice u Zagrebu?
Nekoliko ulica u Ivanja Reci, naselju na samom istočnom rubu Zagreba, uskoro bi trebalo dobiti nova imena. Točnije, radi se o četiri ulice - Ulici Vladimira Arka, Ulici Filipa Lukasa, Ulici Ivana Šarića i Ulici Antuna Bonifačića. Sve četiri osobe po kojima su nazvane ove ulice u zagrebačkom predgrađu ljudi su izravno povezani sa zločinačkim ustaškim režimom Nezavisne države Hrvatske.
Ovog tjedna Vijeće gradskih četvrti Peščenica-Žitnjak, pod kojih spada i Ivanja Reka, jednoglasno je podržalo inicijativu da se ovim ulicama promjene imena. Inicijativu su pokrenuli predstavnici Svjetskog židovskog kongresa i Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, a potpisuju je Ernest Herzog iz Svjetskog židovskog kongresa, Vesna Teršelič, predsjednica Documente, povjesničari Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić te pravnik Erol Šehu, objašnjavajući kako su „imenovani pojedinci bili istaknuti suradnici nacifašističkog, marionetskog i anticivilizacijskog režima Nezavisne Države Hrvatske“.
Kada je inicijativa u pisanom obliku stigla pred Vijeće gradskih četvrti Peščenica-Žitnjak, uz detaljna obrazloženja s priloženom dokumentacijom u kojoj se objašnjava uloga Šarića, Lukasa, Bonifačića i Arka u razdoblju Drugog svjetskog rata, a kod nekih od njih i nakon rata, vijećnici su jednoglasno prihvatili argumentaciju. Sastavljen je prijedlog nadležnom odboru Gradske skupštine Grada Zagreba koji bi prema proceduri u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, Filozofskim fakultetom u Zagrebu i drugim mjerodavnim ustanovama, trebao utvrditi opravdanost prijedloga za ukidanjem imena spomenute četiri ulice u Ivanja Reci. Ukoliko se utvrdi da je prijedlog opravdan, u što inicijatori nimalo ne sumnjaju, Ivanja Reka dobit će nova imena za četiri ulice, a troškove promjene osobnih dokumenata građana žive u ovim ulicama snosit će Grad Zagreb. Nove nazive predložit će Vijeće mjesnog odbora Ivanja Reka.
Jedan od onih po kojima se zove ulica u Zagrebu Antu Pavelića je nazivao divnim ustašom (FOTO: Wikimedia/NAC)
„Nadbiskup Vrhbosanske nadbiskupije i pisac, Ivan Šarić, za vrijeme NDH objavio je nekoliko pjesama Poglavniku, npr. 'Kad sunce sja', 'Poglavniku Oda' koja je izišla uoči Božića 1941. godine. Sudjelovao je u radu biskupskih konferencija 1941. i 1945. godine u Zagrebu. Iskazivao naglašenu podršku Anti Paveliću, NDH i ustašama. U svibnju 1945. odlazi u emigraciju, najprije u Austriju, a zatim u Španjolsku. Umire u Madridu 1960. godine“, ukratko su iz inicijative opisali nadbiskupa Šarića.
Inače, spomenuta „Poglavniku oda“ počinje ovim „stihovima“: „Poglavnik: 'Za dom!' Svi Hrvati: 'Spremni!'". O kakvoj je poeziji riječ i kakvo je javno djelovanje čovjeka po kojem se zove ulica u Gradu Zagrebu svjedoči i ovaj stih iz iste pjesme – „Sam Bog Tebe pratio dobri, jaki, Ti si za Dom žrtvovao svega sebe. Da izvedeš za Dom naš sveto djelo, Smjel ko heroj, od vjere junak živiš.“ Oda poglavniku završava riječima „Ustašo divni“.
O odnosu nadbiskupa prema ustaškom režimu detaljno je pisao fra Petar Jeleč koji je 2012. godine objavio znanstveni rad „Odnos nadbiskupa Ivana ev. Šarića prema ustaškoj vlasti“. Jeleč u ovom zanimljivom radu navodi kako je Šarić oduševljeno pozdravio osnivanje Nezavisne države Hrvatske, da nikada nije kritizirao postupke i zločine ustaške vlasti te da ni riječju ni djelom nije zaštitio progonjene sugrađane u Sarajevu. Donosi niz Šarićevih citata iz kojih se vidi ljubav prema Paveliću, kao i činjenica da redovno pozdravlja pozdravom „Za dom spremni“.
„Molimo se Bogu da vas još zadugo uzdrži i poživi za sreću i procvat Vjere i Domovine“, stoji, primjerice, u telegramu koji je nadbiskup poslao Paveliću u travnju 1941. godine, dok je na Pavelićev imendan poslao „okružnicu“ u kojoj traži svećenike da taj dan posebno mole, a da vjernike u crkve pozove mjesna vlas kao da se radi o državnom blagdanu. U srpnju 1944. godine Pavelić ga je odlikovao specijalnom srebrnom medaljom. Na jednoj strani odlikovanja nalazio se Pavelićev lik, a na drugoj „državni grb“ i Pavelićeva osobna posveta nadbiskupu „povodom 50 godina misnikovanja“.
Pavelić ga odlikovao, a Zagreb počastio imenom ulice (SCREENSHOT: GoogleMaps)
U siječnju 1942. godine nadbiskup Šarić piše pismo Andriji Artukoviću, ministru unutarnjih poslova NDH, u kojem navodi kako zna da „mnoge židovske radnje prelaze u ruke Hrvata“ pa tim putem moli da se jedna takva radnja, knjižara i papirnica, dodijeli Petru Jakovljeviću iz Ljubuškog jer je dotični „zadužio našu hrvatsku stvar“.
U inicijativi za preimenovanje četiri ulice u Ivanja Reci najopširnije se govorilo o ulozi Filipa Lukasa, predsjednika Matice Hrvatske u periodu od 1928. do 1945. godine. Navodi se kako 1943. godine Lukas kao glavni urednik u ime nakladnika Glavnog ustaškog stana potpisuje enciklopedijski priručnik „Naša domovina“.
„Lukasova djela itekako su odraz njegovih veličanja Pavelića, ustaša i NDH. Njegov zbornik 'Naša domovina', u prvom svesku donosi Pavelićevu sliku i nosi naslove 'Hrvatska zemlja – hrvatski narod – hrvatska povijest – hrvatska znanost'. Zbornikom inače prikazuje uspjehe ustaštva“, stoji u obrazloženju u kojem se navodi i jedan u nizu Lukasovih proustaških govora. Naime, na sjednici Matice hrvatske u travnju 1941. godine održao je govor koji završava riječima „neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić”.
Ističe se kako je riječ o osobi koja je sve do svoje smrti bila promotor ideologije „krvi i tla“, ekskluzivnog hrvatstva i rasne teorije, te da je svojim javnim djelovanjem uoči rata izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, dok je za vrijeme rata otvoreno podržavao ustaštvo i nacizam te njihove genocidne politike.
Lukas je bio oduševljen Antom Pavelićem (FOTO: Lupiga.Com/Katolički list)
„Poznate osobe iz hrvatske povijesti karakterizirao je negativno ukoliko nisu bile ‘čiste hrvatske krvi’. Umjetnike koji su odbili prihvatiti fašistoidne umjetničke koncepte, smatrao je nemoralnim izdajnicima koji zaslužuju mržnju, jer se 'svaki pravi patriot ne može i ne smije oteti preziru spram ljudi koji iz egoističkih motiva ostavljaju svoj narod i rade protiv njega'. Lukas će na zagrebačkom sveučilištu biti jedini profesor koji će u svibnju 1941. podržati izbacivanje s posla matematičara, svoga kolege, Židova Vladimira Vranića“, objašnjeni su, u inicijativi, lik i djelo osobe po kojoj se, dakle, zove jedna zagrebačka ulica.
I Lukas je, jednako kao i nadbiskup Šarić, kod vlasti lobirao da se oduzete židovske nekretnine daju za „hrvatsku stvar“. Konkretno, molio je da se jedna zgrada na Trgu bana Jelačića dodijeli za „potrebe Matice hrvatske“. Svoju molbu ovaj je „hrvatski velikan“, kako i priliči, završio pozdravom „Za dom spremni“.
Za Antuna Bonifačića u dopisu inicijative stoji sljedeće: „Od 1941. radi u Odjelu za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH i potpredsjednik je Društva hrvatskih književnika. U svibnju 1945. izbjegao je iz zemlje u Argentinu, neko vrijeme živio je u Brazilu, a potom u SAD-u. Godine 1973. preuzima vodstvo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kako je Ante Pavelić preimenovao ustaški pokret u drugoj emigraciji“.
Može se dodati i kako je Bonifačić na neki način nastavio rad Filipa Lukasa. Naime, zajedno s članom ustaškog pokreta, Vinkom Nikolićem, 1950. godine u Buenos Airesu pokrenuo je Hrvatsku reviju, časopis hrvatske političke emigracije, koji je još 1928. godine utemeljio upravo Lukas. Osim toga Bonifačić je pisao za razne emigrantske listove, između ostalog i za mjesečnik simptomatičnog naziva Nezavisna država Hrvatska.
Na koncu, uloga Vladimira Arka za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske opisuje se ovako: „Od 1941.-1945. opskrbljivao je njemačku, talijansku i vojsku NDH svojim proizvodima. Poslije rata optužen je za suradnju s okupatorom i kvislingom. U trenutku uhićenja, u tvornici, ispio je cijankalij“.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/GoogleMaps
Okad se po ustaškoj bandi i izrodima nazivaju ulice, oka ih se naziva žrtvama i mučenicima ja se izjašnjavan ka Dalmatinac. Ja sa ton bandon neman ništa.