NAJGLASNIJA TIŠINA: Film koji hvata srž trenutnog studentskog otpora i postavlja letvicu prilično visoko

NAJGLASNIJA TIŠINA: Film koji hvata srž trenutnog studentskog otpora i postavlja letvicu prilično visoko

Osam minuta prije podneva, 1. studenog 2024. godine u Novom Sadu se srušila nadstrešnica na zgradi tamošnje glavne željezničke stanice te na licu mjesta ubila petnaestoro ljudi, dok je šesnaesta žrtva povredama podlegla mjesecima kasnije. Događaj je pokrenuo spontane građanske proteste i blokade prometa mirom i tišinom svakog petka točno u 11 sati i 52 minute. Kada su tijekom jednog od tih protesta na beogradskom Fakultetu dramskih umjetnosti napadnuti studenti od strane režimskih batinaša, organizaciju protesta su preuzeli studentski plenumi koji su formirali listu zahtjeva institucijama da počnu raditi svoj posao. Taj novi val protesta pokupio je i one već postojeće građanske inicijative te tako postao najveći u svih dvanaest godina koliko traje vladavina Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke.
CRVENI TOBOGAN: Slijepčevićev novi film kao priručnik za građanske pobjede

CRVENI TOBOGAN: Slijepčevićev novi film kao priručnik za građanske pobjede

Još se dobro sjećamo kolopleta događaja u zagrebačkom kvartu Savica koji se rasplamsao 2016. godine. Crkva i vlasti Grada Zagreba namjerili su, mimo procedura, na mjestu dječjeg igrališta u parku podići veliki sakralni objekt sa župnim dvorom, smještajnim kapacitetima za posjetitelje, blagovaonicom i parkingom. No, građani su to svojim aktivističkim otporom uspješno osujetili. Nakon toga su se „gradski oci”, u prijevodu pokojni Milan Bandić, dosjetili da na mjestu starog i prirodnijeg parka podignu novi i veći, pokriven umjetnim, plastičnim materijalima. Lokalni mještani su se opet skupili kako bi i taj pokušaj osujetili u čemu su na kraju i uspjeli. Koliko je to bio rezultat samo i isključivo njihove borbe, a koliko je ideja gradnje u parku konačno napuštena tek uslijed kasnijih okolnosti pandemije, potresa, Bandićeve smrti i promjene gradske vlasti, možda ostane zauvijek obavijeno velom tajne.
SVRŠETAK: Oppenheimerov apokaliptični kraj svijeta koji nikako da završi

SVRŠETAK: Oppenheimerov apokaliptični kraj svijeta koji nikako da završi

Poznati američki filmaš Joshua Oppenheimer, nedavno je gostovao u Rijeci, u Filozofskom teatru kod Srećka Horvata. Oppenheimer je najpoznatiji po svojim dokumentarcima-parnjacima „The Act of Killing“ (2012) i „The Look of Silence“ (2014) kojima nas je poveo u „utrobu zla” višedecenijskog državnog terora nad neistomišljenicima u Indoneziji koji su nakon brojnih nagrada i nominacija postali dijelom svjetske baštine, i to ne samo kinematografske, nego i društveno-filozofske i humanističke. Dva dokumentarca tvore komplementarni diptih u kojem je prvi dio uspjeliji: u njemu se Oppenheimer doista spušta u srce tame pričajući priču o teroru iz vizure nasilnika, odnosno krvnika, ubojica i zločinaca koji su izvodili smaknuća političkih oponenata brutalnom Sukhartovom režimu i to tjerajući ih da oni sami ponove svoja nedjela na pozornici na kojoj se odvija morbidni mjuzikl.
BRAĆA: Kontroverzna epizoda čehoslovačkog poraća bez uljepšavanja

BRAĆA: Kontroverzna epizoda čehoslovačkog poraća bez uljepšavanja

„Braća“ („Bratři“), češka biografska, usto i period drama nabijena akcijom u trajanju od dva sata i 15 minuta, u kojoj redatelj Tomáš Mašín i scenarist Marek Epstein razlažu polarizirajuć moment novije nacionalne povijesti, mogla bi lako (čak i bolje) funkcionirati kao trodijelni serijal od 45 minuta po nastavku. Tako je nekako, kao epski, prostorno razvedeni triptih, taj film i komponiran. U uvodnom dijelu izlaže se društveno politički kontekst Čehoslovačke s početka 1950-ih, kao i obiteljske prilike iz kojih potječu Josef i Radek Mašín, titularni protagonisti. Treba odmah reći, u pitanju su stvarni likovi, akteri kontroverzne epizode čehoslovačkog poraća kojom su se poslije 1989. godine, odnosno Baršunaste revolucije intenzivno bavili i publicisti i povjesničari, a ni 70 godina kasnije u tamošnjoj javnosti nema konsenzusa jesu li ti mladići, tada u ranim dvadesetima, bili heroji ili teroristi.
PALO LIŠĆE: Romantična priča Akija Kaurismäkija koja ne liči ni na jednu drugu

PALO LIŠĆE: Romantična priča Akija Kaurismäkija koja ne liči ni na jednu drugu

Slavni režiser i scenarista Aki Kaurismäki svojim zadnjim filmom „Palo lišće“ („Fallen Leaves“), iz 2023. godine, ponovo nas vodi u državu koja je proglašena zemljom u kojoj su ljudi najsrećniji – Finsku. Kaurismäki, dobitnik specijalne nagrade žirija na 76. Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu, donosi sve što poznajemo kod finskog majstora, s tim što je tu i nešto novo, sveže i nostalgično. Upoznaćemo dvoje usamljenih ljudi koji će se slučajno sresti i razviti simpatije jedno prema drugom. Helsinki, Finska. Grad je prazan, mračan i tih. Sudbina ukršta puteve dvoje samotnih pripadnika niže radničke klase. Ansa radi u supermarketu, ali ubrzo dobija otkaz jer je uhvaćena kako u torbu stavlja paketić sira sa isteklim rokom. Zatim pronalazi sve gore poslove, prvo kao pomoćnica u sumnjivom baru, a onda kada vlasnika uhapse baš na dan za isplatu plate, i u fabrici. Ona se, dakle, za svoje mesto pod suncem bori radom, strpljenjem i upornošću.
POTPUNI NEZNANAC: Bob Dylan na filmu - genij s greškom ili vječna nepoznanica?

POTPUNI NEZNANAC: Bob Dylan na filmu - genij s greškom ili vječna nepoznanica?

Teško da je Bob Dylan neki slabopoznat opskuran lik o kojem se nije već dosta govorilo u javnosti i umjetnosti, pa tako i na filmu. Ipak se tu radi o svestranom umjetniku koji je redefinirao glazbene žanrove „elektrificirajući” američki folk, strasnom crtaču i Nobelovom nagradom ovjenčanom književniku uvijek spremnom na provokaciju i kontroverzu. Ono što je počelo s glazbenom revolucijom koja je koju godinu kasnije pokrenula hippie pokret, nastavilo se s idejom beskrajne turneje (u okviru koje je u nekoliko navrata posjetio i gradove u regiji) i završilo s ignoriranjem ceremonije dodjele Nobelove nagrade. Na filmu, pak, možemo ga se sjetiti kao glumca u ulozi „kaubojskog barda” kod Sama Peckinpaha u „Pat Garrett and Billy the Kid“ (1973), protagonista stavljenog u širi društveni kontekst kod Scorsesea u „No Direction Home“ (2005) i „Rolling Thunder Revue“ (2019).
CROSSING: Od gruzijske provincije do vibrantnog Istanbula

CROSSING: Od gruzijske provincije do vibrantnog Istanbula

„Crossing“ (2024), melanž socijalne drame i filma ceste, pa i latentne romanse, a napisao ga je i režirao Levan Akin, švedski autor gruzijskih korijena, tematikom se, ozračjem i pripovjednom umješnošću istaknuo na programu lanjskog Ljubljanskog filmskog festivala LIFFE, jednako kao i film „April“ o kojem smo ranije pisali na Lupigi. U fokusu nam je ponovo žena, bez zaleđa i kapitala, ali zato poduzetna, borbena i divno jezičava. Umirovljena nastavnica Lia snimana je u krupnim planovima, en face, ali često i postrance, pa dok ona nekud brza ili pak miruje i razmišlja, plijeni markantnim, kao isklesanim licem. I ona je, poput Nine u „Aprilu“, na zadatku, sestri na umoru obećala je da će pronaći Teklu, svoju davno u Istanbul odbjeglu nećakinju. Lia sebi ne može oprostiti što šogora nije spriječila da kćer otjera od kuće, jer imati trans dijete u gruzijskoj provinciji smatralo se, i dalje se smatra strahotom i sramotom.
BABYGIRL: Vrlo osvježavajuća erotsko-psihološka drama koja kontrira današnjem neo-puritanskom vremenu

BABYGIRL: Vrlo osvježavajuća erotsko-psihološka drama koja kontrira današnjem neo-puritanskom vremenu

„Sadisti jebu, pa zbog toga često najebu; mazohisti bivaju jebani, ali makar ne najebu”, parafraziram, ali tako je pisao Vitomil Zupan (a prevodio Živojin Pavlović) u romanu „Igra s đavolovim repom“. Roman se bavi bračnom krizom dvoje pripadnika socijalističke tehno-menadžerske klase koji oboje imaju sadističke inklinacije u kojima se nadmeću češće izvan spavaće sobe nego u njoj. Citat je uzet iz jedne od situacija u kojoj njih dvoje „preuzimaju” odbjeglu djevojku od para sličnog socijalnog statusa koji ne zna što će s njom, budući da su i supružnici i cura – mazohisti. Osim nepoznavanja pravila „seksualnog bontona” koja nalažu da su mazohisti zapravo u poziciji moći jer kontroliraju dokle će se ići, kobni nedostatak Zupanovih anti-junaka u „anti-ljubavnom” romanu je taj da ne mogu shvatiti da se u različitim situacijama mogu, ili čak moraju, igrati različite uloge.
APRIL: Drama jednog lika bez ijedne suvišne minute

APRIL: Drama jednog lika bez ijedne suvišne minute

Sporovozna naracija, zatomljena napetost, surova problematika u eksplicitnim vizualizacijama, ekspresivni naturščici koji igraju uz bok profesionalcima, a sve navedeno u obeshrabrujućem trajanju od gotovo dva i pol sata. To je ugrubo „April“, drugo dugometražno art ostvarenje cijenjene i uzbudljive gruzijske sineastice, ime joj je Dea Kulumbegashvili. Dramaturgija se u ovom filmu, snimljenom 2024. godine, načelno temelji na dvije, tri naturalističke scene koje fiksiraju i podižu naizglednu bezdogađajnost filma. „April“ ćemo neizbježno pamtiti po neugodno razvučenim prizorima pred koje nas autorica frontalno posjeda, bez distance, poštede, kraćenja. Za osjećaj i valorizaciju cjeline važnije je ipak nešto drugo, sve ono teško objašnjivo što, kao da je kodirano, nalazimo između zbivanja, slika i riječi; od veće je važnosti ono neiskazivo i neprikazivo od svega što vidimo i čujemo.
BLITZ: Nespretan film o „velikoj povijesti“

BLITZ: Nespretan film o „velikoj povijesti“

Nakon pada Francuske i uspješne evakuacije preostalih britanskih, francuskih, belgijskih i nizozemskih trupa kod Dunkirka, otpočela je zračna bitka za kontrolu neba nad Velikom Britanijom u svrhu neke buduće invazije nacističkih snaga. Kampanja je trajala mjesecima i odnijela brojne žrtve. Njen primarni cilj zapravo je bio London, odakle je, prema nekim procjenama, izbjeglo više od milijun ljudi, od čega više od pola milijuna djece. Taj se period Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji zove „Blitz“. O njemu su, kao i o drugim periodima za vrijeme rata u Britaniji ili u njenim kolonijama, već snimani filmovi. Zapravo, čini se kao da postoji neko nepisano pravilo da britanski filmaš ne može postati veliki britanski filmaš sve dok ne snimi film o Velikoj Britaniji u Drugom svjetskom ratu, stradanju njenih vojnika i civila, te njenim naporima u borbi protiv nacizma i fašizma.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Propagandna mašinerija

    17.04.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Propagandna mašinerija

  2. IMA NADE: Kad riješimo sav ovaj svjetski nered, biće i seksa

    31.03.2025.

    Srđan Puhalo

    IMA NADE: Kad riješimo sav ovaj svjetski nered, biće i seksa

  3. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Generacija koja nije prošla kroz traume devedesetih

    20.03.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Generacija koja nije prošla kroz traume devedesetih

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije