DA LI STE VIDELI OVU ŽENU?: Pomjeren i nadrealan film koji gledatelje ne ostavlja ravnodušnima

DA LI STE VIDELI OVU ŽENU?: Pomjeren i nadrealan film koji gledatelje ne ostavlja ravnodušnima

Žene, posebno žene određenih godina i određenog statusa, postaju i ostaju nevidljive u društvu, globalnom i lokalnom, a svakako uređenom po patrijarhalnim standardima i ukusima. Žena je tu da bude lijepa dok je mlada, da bude majka kada je zrela i da je mlađe generacije u obitelji poštuju i služe kada ostari. Za sapletanje na svakom od navedenih koraka „normalne” ženske progresije slijedi „kazna” – nevidljivost. Ovom temom se rijetko bavilo u regionalnoj kinematografiji, uglavnom u nekom realističnom ili psihologiziranom ključu. Relativno svježi primjeri bi bili „Ne gledaj mi u pijat“ Hane Jušić i „Mater“ Jure Pavlovića. Dvojica srbijanskih debitanata u dugom metru, Matija Gluščević i Dušan Zorić, izabrala su drugačiji način da se pozabave temom, onaj pomjeren i nadrealan.
ALMA VIVA: „Mediteranski” film koji je osvojio srca naše publike

ALMA VIVA: „Mediteranski” film koji je osvojio srca naše publike

Mreža festivala Jadranske regije je projekt koji je započeo silom prilika, u doba pandemije i zatvaranja društvenih aktivnosti kao zajednička inicijativa filmskih festivala u Zagrebu, Sarajevu, Herceg Novom i Beogradu (FAF). U međuvremenu su ograničenja ukinuta, mreža proširena za još jednog predstavnika (ljubljanski LIFFE), a program koji je 2020. godine puštan preko internetskih platformi postao je „putujući” po navedenim festivalima. Uspostavljena je i nagrada koja je dodijeljena na kalendarski posljednjem događaju, FAF-u u Beogradu, a najboljim filmom po ocjeni regionalne festivalske publike proglašen je uradak „Alma Viva“ francusko-portugalske autorice Cristele Alves Meire, koji je bio uvršten i u vrlo bogati program ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala.
ÎNTREGALDE: Suptilan i oštrouman prikaz napetih međuljudskih odnosa

ÎNTREGALDE: Suptilan i oštrouman prikaz napetih međuljudskih odnosa

Poznati rumunjski redatelj Radu Muntean donosi novu priču o ljudskim odnosima, teškoćama i užasima oslanjanja na druge onda kada je vlastiti opstanak doveden u pitanje. Radnja njegovog novog filma, „Întregalde“, fokusira se na troje prijatelja, prosječnih građana Rumunjske, koji iz metropole putuju u nepristupačna planinska područja kako bi prije Božića dostavili humanitarnu pomoć starima i nemoćnima. Nakon što skrenu s puta da bi jednog smušenog starca odvezli do obližnje pilane, njihov terenac ostaje zaglavljen u dubokom blatu. Taj događaj testira njihove odnose, prokazujući nepoznavanje divlje lokalne prirode te ispitujući granice njihovih humanitarnih namjera, pogotovo u sve bizarnijim noćnim akcijama spašavanja starca koji kao da je izgubio razum.
ALCARRAS: Iskonski čaroban film

ALCARRAS: Iskonski čaroban film

Kad vas jedan film potpuno i apsolutno razoruža, na onaj dobar starinski način pa se osjećate kao da vam je opet dvanaest ili trinaest, ali ovaj put ipak s dubljim uvidom, znate da ste naišli na pravo zlatno zrno - filmski evergreen, „Alcarras“ je film koji se diči brojnim nagradama, poput one vrlo bitne u svijetu filma - Zlatnim berlinskim medvjedom. Uz to je i španjolski kandidat za Oscara. No, takve pohvale nisu uvijek najvažnija preporuka svim gledateljima. Emotivcima koji traže iskonsku čaroliju filma to je drugi par rukava koji počesto zna puknuti, pod trivijom modernosti, aktualnosti i popularnosti. Alcarras je, inače, mjestašce u Kataloniji gdje se odigrava radnja ubrzanog raspada jednog načina poljoprivredničkog života, tako brzo da vam se zakoluta pred očima na zadnji kadar filma, iako ne vidite niti Godzilu niti King Konga, nego možda nešto još strašnije.
TROKUT TUGE: Vrhunska satira života odvratno bogatih

TROKUT TUGE: Vrhunska satira života odvratno bogatih

„Volim te, daješ mi ribu“; „Ja prodajem govna“ - najnoviji film švedskog redatelja Rubena Östlunda, „Trokut tuge“, kojeg smo imali prilike gledati na zatvaranju ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, obiluje ovakvim citatima koji su u svojem kontekstu nevjerojatno smiješni. Ne sjećam se kada sam zadnji put gledala film u kinu gdje se publika ovoliko smijala. Kao što je u razgovoru s publikom nakon filma primijetio Zlatko Burić, hrvatski glumac s danskom adresom, koji ima jednu od najupečatljivijih uloga u filmu – „Trokut tuge“ je tip filma koji je kao stvoren za gledanje u kinu, toliko zabavan i smiješan, s radnjom koja što više odmiče postaje sve luđa i luđa, da u kinu vlada posebna atmosfera – od stidljivog i tihog smijeha na početku, pa kasnije do gromoglasnog smijeha, nevjerice i euforije.
KUNG FU ZOHRA: Smijemo li se komično odnositi i prema smrtno ozbiljnim temama?

KUNG FU ZOHRA: Smijemo li se komično odnositi i prema smrtno ozbiljnim temama?

Imamo li pravo tretirati baš sve teme, naročito one ozbiljne, u komičnom ključu? Pitanje je posve legitimno, ali tu prvo moramo razlučiti zapravo različite pojmove kao što su „srpdnja”, „zezanje”, „ironija” i „svođenje na apsurd”. Naravno, određeni slojevi će na sve odgovoriti sa: „Ne, ne, ne i ne!”, ali što kada je upravo komični tretman onaj najbolji da se određeno svjetlo baci na neku važnu, ozbiljnu, pa čak i bolnu temu? U slučaju filma „Kung Fu Zohra“, tema je nasilje u okviru obitelji, a tretman je žanrovski miks obiteljske drame, akcijsko-borilačkog filma i komedije s elementima parodije i puno omaža borilačkim žanrovskim klasicima. Tako nešto zapravo i nije neočekivano za scenarista i redatelja Marbouka El Mechrija koji je pozornost na sebe skrenuo još kojih 14 godina ranije.
WAR IS OVER: A što kad rat stane?

WAR IS OVER: A što kad rat stane?

Ima li života poslije smrti? Ne mislimo u onom ezoteričnom smislu gdje život, a ne smrt, uzimamo metaforički kroz ideje o reinkarnaciji, besmrtnosti duše i sličnim stvarima. Stvari ćemo u ovom slučaju okrenuti, pa ćemo smrt gledati metaforički, a život materijalno. Prevedeno pitanje bi, dakle, glasilo je li (normalan) život moguć poslije brutalnog rata kao orgije industrije smrti. Na to pitanje iskusni i daroviti talijanski filmaš i dokumentarist Stefano Obino, u filmu s hrvatskom koprodukcijom, pokušava odgovoriti na primjeru rata protiv ISIS-a u iračkom Kurdistanu i na primjeru posljedica koje je taj rat ostavio na one što su uspjeli preživjeti. Kada se radi o ratu u Iraku, možda je početke pojedinih etapa moguće „fiksirati” u prostoru i vremenu, ali to nije moguće učiniti s krajevima neprijateljstava.
SIGURNO MJESTO: Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava

SIGURNO MJESTO: Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava

Debitantski film “Sigurno mjesto” redatelja, scenarista i glumca Jurja Lerotića prošloga je tjedna imao regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu, a kući se vratio sa Srcima Sarajeva za najbolji igrani film i najboljeg glumca, te strukovnim nagradama Cineuropa i CICAE. Veliki uspjeh filma u Sarajevu, nakon tri nagrade na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu na kojem je imao svjetsku premijeru, potvrdio je njegovu važnost i relevantnost u regiji. “Sigurno mjesto” režijski je elegantan i dirljiv prikaz suočavanja sa samoubojstvom brata, odnosno sina. Teška za obrađivanje, često tabuizirana tema, na bolnoj je uvjerljivosti dobila i jer je temeljena na stvarnom iskustvu Jurja Lerotića koji u filmu igra samoga sebe, a priču temelji na samoubojstvu svojeg brata, talentiranog snimatelja Jakova Lerotića.
ŠESTI AUTOBUS: Za nekoliko kopalja bolji film od „Generala“, ali to više govori o „Generalu“ nego o „Šestom autobusu“

ŠESTI AUTOBUS: Za nekoliko kopalja bolji film od „Generala“, ali to više govori o „Generalu“ nego o „Šestom autobusu“

Čini se da na otvorenju Pule mora biti film s nekom velikom nacionalnom temom, pogotovo ako očekujemo da će se tamo pojaviti predsjednik države, bez obzira što je to tradicionalno glavni ili makar prvopotpisani pokrovitelj najvećeg hrvatskog nacionalnog filmskog festivala. Prošlog je puta to bio slučaj s filmom „General“ (2019) Antuna Vrdoljaka, zapravo romantiziranom biografijom generala Ante Gotovine, kada se na otvorenju filmskog festivala u Puli pojavila Kolinda Grabar-Kitarović. Sada su nosioci uloga unekoliko promijenjeni, film je „Šesti autobus“, redatelj je Eduard Galić (generacijski, doduše, blizak Vrdoljaku), tema je vukovarska tragedija 1991. godine i pokušaj da ona dobije kakav-takav epilog 2008. godine, dok je hrvatski predsjednik Zoran Milanović.
COUNTY LINES: Zapanjujuć svet Henryja Blakea

COUNTY LINES: Zapanjujuć svet Henryja Blakea

Ulični dileri droge nalaze se iza svakog ćoška, a među njima je i veliki broj dece. To ne znači da su svi oni loša deca, mnogi su izmanipulisani i odrasli ih iskorišćavaju. Impresivan dugometražni debi reditelja-scenariste Henryja Blakea, "County Lines", upravo govori o jednom maloletniku koji će biti uvučen u opasan svet droge, a kada shvati u kakav pakao je upao, biće kasno. Film se pokazao kao pravo iznenađenje, šokantna i stravična socijalna krimi-drama koja odiše čistim realizmom i uverljivošću. Reditelj je priču zasnovao na stvarnim događajima i vrlo dobro zna kako da je ispriča, a pored pomenute teme, bavi se i porodičnim odnosima. Za to je Blake imao određeno predznanje jer je proveo jedanaest godina radeći sa velikim brojem traumatizovane dece uvučene u svet droge, a svoje iskustvo je iskoristio za ovaj film.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Vampiri su među nama!

    19.01.2023.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Vampiri su među nama!

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Je li nas opametila 2022.?

    17.12.2022.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Je li nas opametila 2022.?

  3. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Sarajevo

    14.12.2022.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Sarajevo

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije