NOVI VAL
Kino
REDATELJ: RICHARD LINKLATER

„Štreberski” film koji će u potpunosti „servisirati” potrebe zaljubljenika u filmsku povijest

ocjena: Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena | godina: 2025. | trajanje: 106 minuta
uloge: Guillaume Marbeck, Zoey Deutch, Aubry Dullin, Adrien Rouyard, Antoine Besson, Jodie Ruth-Forest, Bruno Dreyfürst, Benjamin Clery, Paolo Luka-Noé
žanr: biografska dramedija
scenario: Holly Gent, Vincent Palmo Jr, Michele Petin, Laetitia Masson
redatelj: Richard Linklater
ritn by: Marko Stojiljković | 03.09.2025.
NOVI VAL: „Štreberski” film koji će u potpunosti „servisirati” potrebe zaljubljenika u filmsku povijest
NOVI VAL: „Štreberski” film koji će u potpunosti „servisirati” potrebe zaljubljenika u filmsku povijest
Svaku kritiku njegovog filma treba započeti sljedećom rečenicom: „Richard Linklater u svojoj karijeri nije imao loš film, a napravio ih je toliko!” Istina, bilo je tu za standarde samog autora ponešto slabijih filmova, ali oni su u najgorem slučaju bili prosječni. A s druge strane, bilo je i po nekoliko ozbiljnih remek djela – filmova koji su potaknuli revolucionarne promjene – kao i monumentalnih uradaka. I nakon gledanja „Novog vala“, uvod iz prethodnog paragrafa stoji postojano. Ne radi se tu o najboljem, najrevolucionarnijem i najmonumentalnijem uratku Linklaterove karijere, nego o filmu koji je makar pogodio „mjesto” kada već govori o jednom prošlom vremenu u kojem su „čuda” i preokreti te vrste bili mogući. Film je premijerno prikazan u glavnoj konkurenciji Cannesa, gdje je, temi i stilu obrade unatoč, ostao bez nagrada, a kod nas u regiju je zakoračio preko Sarajevo Film Festivala, gdje je prikazan u Summer Screen sekciji.

Riječ je, dakle, o istinitoj i zapravo dobro dokumentiranoj priči o snimanju filma „Do posljednjeg daha“ (1960) Jean-Luca Godarda, jednom od onih revolucionarnih filmova koji su poslije bivali obilato citirani, koji su promijenili tijek filmske povijesti i koji se često nađu na listama najboljih (ili makar najutjecajnijih) filmova svih vremena. Podsjetimo, „Do posljednjeg daha“ film je koji je lansirao Godardovu karijeru i Novi val kao pravac francuske kinematografije, a koji je nakon toga „izvožen” u kinematografije od američke (gdje je uplivao na Novi Hollywood) do jugoslavenske, čehoslovačke i poljske koje su sve imale svoje „Nove” ili „Crne” valove.

Relativno mladi Švicarac, nekadašnji pariški student, a današnji filmski kritičar u časopisu Cahiers du cinéma, Jean-Luc Godard (Guillaume Marbeck), pati zbog toga što su njegovi prijatelji i kolege iz redakcije François Truffaut (Adrien Rouyard) i Claude Chabrol (Antoine Besson) već preskočili „prag” i snimili dugometražne filmove. Godard je tada bio „samo” kritičar i autor nekoliko kratkometražnih uradaka. Radeći na svom posljednjem, upoznao je i glumca Jean-Paula Belmonda (Aubry Dullin) kojem je obećao ulogu u svom dugometražnom prvijencu.

Godard će, kada treba, iskoristiti svoju upornost ili slatkorječivost, te uvjeriti producenta Beauregarda (Bruno Dreyfürst), koji je lansirao karijere njegovih kolega, da stane iza njegovog filma. Producent ima svoje uvjete – da se radi po Truffautovom scenariju. A redatelj svoje – da bira glumce i ekipu koja može pratiti njegov neortodoksni način rada. Godardov pristup se čini suviše improviziranim, što izluđuje njegovu glavnu glumicu Jean Seberg (Zoey Deutch), tada već etabliranu američku zvijezdu koja se u Parizu udala za redatelja Françoisa Moreuilla (Paolo Luka-Noe). Ni ostali u glumačkoj postavi i u ekipi nisu uvjereni da mladi nadobudni kritičar zna što radi iz redateljske fotelje. Problemi, svađe i incidenti periodično izbijaju, ali je, kao što to znamo, snimanje završeno, film montiran i pušten u svijet da promijeni tijek filmske povijesti, a od Godarda učini jedno od najvećih autorskih imena.

Poznavateljima i ljubiteljima filmske umjetnosti ova priča je poznata, i osim par novih „tračeva” i komadića trivije sa snimanja i oko snimanja, nema tu novih informacija koje bi promijenile percepciju događaja. Linklater se i trudi da potpiše sve aktere, ma koliko oni minorni bili, na setu i na onovremenoj francuskoj i europskoj filmskoj sceni, ne bi li na taj način stvorio kontekst i oslikao situaciju u kojoj se znalo sudarati i po više autorskih ega. U tom smislu, možda zaključne kartice filma u kojima se objašnjava što se dalje dešavalo s Godardom, Seberg i Belmondom možda nisu na mjestu, jer onaj koji će doći na ovakav film to već zna, a ako ne zna – onda ga film kao što je „Novi val“ neće zanimati.

Ono što je, međutim, glavna fora filma je to KAKO je napravljen, a napravljen je upravo „novovalovski”. Snimljen je u američko-francuskoj koprodukciji, s uglavnom mladim, neiskusnim i neprofesionalnim francuskim glumcima koji često i fizički liče na likove koje igraju (ili se makar mogu relativno lako „maskirati” u njih), uz izuzetak Zoey Deutch koja vrlo uvjerljivo igra Jean Seberg. Format slike je u onovremenom standardu 1.37:1, boja je crno-bijela, a zvuk mono. Čak su i tehnički detalji fotografije posloženi da izgledaju kao da su na tragu Novog vala, Godarda i „Do posljednjeg daha“ u kombinaciji analogne fotografije na vrpcu od 35mm i digitalne. Čini se da je Linklateru glavna preokupacija bila kako da uhvati duh kinematografije tog vremena i prenese ga što je vjernije i autentičnije moguće u svoj film.

Rezultat je neodoljivo „štreberski” film koji će u potpunosti „servisirati” potrebe zaljubljenika u filmsku povijest, a onim drugima će ipak biti gledljiv, lagan za praćenje, čak i umjereno zabavan bez pretjeranog opterećenja. Čini se, međutim, da je Richard Linklater sada u svom „štreberskom ciklusu” vezanom za povijest filma čime se želi ultimativno testirati u metodama vremena prošlih. Dok čekamo da nam „Blue Moon“, premijerno prikazan ranije ove godine u Berlinu, dođe bliže, a da se ciklus sa sljedećim projektima i nastavi, makar možemo uživati u „Novom valu“ ili se uz njega relaksirati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novi val

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: E pa sjašite!

    26.08.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: E pa sjašite!

  2. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Napadnuta država?

    21.08.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Napadnuta država?

  3. DRUGO MIŠLJENJE: Tko stoji iza Arsena Dedića?

    09.08.2025.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE: Tko stoji iza Arsena Dedića?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije