Svatko tko je gledao seriju Velo misto ili, što je još bolje, čitao knjigu tog naslova, svakako se sjeća vječno grintavog Picaferaja koji je konstantno pričao priču o Splitu kao ludom gradu, koji nije ništa drugo, doli cirkus kojeg samo treba pokrit tendom da bi to službeno i postao.

Svjedočimo tako smišljenim pokušajima vodećeg splitskog klauna, spletom nesretnih okolnosti trenutačnog gradonačelnika, koji uporno pokušava što većim stupnjem redikulizacije još jednom nominalno useliti u Banovinu. Tragedija je što za razliku od ondašnjeg simpatičnog redikula Ante Ružića Baće, ovaj čak ima i šanse. Kerum nas tako bombardira svim vrstama trash-spektakala, za sve uzraste. Ima i za ove po prilagođenom programu, ima i za muktaše, ima i za navodno uglađene, za tamburaše i za medije. Tu je Žele, kao jubox. Pjeva sve, od Vuce do Jasenovca, nevješto pokušavajući prikrit strah od onoga što dolazi sutra.

S druge pak strane skupila se bulumenta tradicionalnih marginalaca, poneka nova zvijezda naraslih ambicija, nešto začina ciničnih dojučerašnjih paževa te naravno dvojac glavnih konkurenata u vidu hadezeovog Vjeke Ivaniševića i SDP-ovog Ive Baldasara. Uglavnom svi bez sadržaja i bez stava. Bilo da sanjare o nerealnoj budućnosti grada, koji iznova tone u kaljužu devedesetih, prenemažu se izbjegavajući ideološke temei okrećući leđa vlastitom biračkom tijelu ili pak glume uglađenu gospodu od kolina, dok se grle s raznim podruzima i sličnom ustaškom bratijom. Sve u svemu, iako je prilično izvjesno kako aktualna štetočina neće dobit novi mandat, ne čekaju nas neka bajna vremena u drevnom Aspalathosu.

Posebno je zanimljivo promatrati taj ludi adrenalinski ples kandidata, koji troše nemilice, kao da sutra ne postoji, dopuštaju sebi takve banalnosti zbog kojih će im sutra biti neugodno i sve u svemu posve su se podredili ulozi selebritija, kao da će cijeli cirkus vječno trajati. Za koji dan proći će i ta karavana kroz naš grad, poneki pas će tužno zalajati za njom, ostaće okrugli trag na mjestu šatre, kako bi rekao Đole, a mnogima će susret sa zrcalom biti jako neugodan, još zadugo.

Što se nas tiče, vodili smo gerilsku kampanju, s gotovo nikakvim novčanim izdacima. Prolazili smo razne faze, uspone i padove, aktivnosti pune entuzijazma i zamore materijala. Na kraju će birači pokazat jesu li nas prepoznali ili je još prerano za koncept lijevog Splita, kakav je prije sto godina i bio. Bez pinezi i rišpeta, kako kaže Popadićeva kultna pjesma o Hajduku, željeli smo oživjeti buntovni i avangardni duh autentično lijeve Plinarske iz međuratnog razdoblja, a da smo u tome uspjeli svjedoče brojne prijetnje, podignute obrve pa i ignorancija s kojima smo se susretali. Odrasli smo na tradiciji bunta, anarhizma, lijevog splitskog radništva te dragog Feral Tribunea, koji je jedini imao snage pljunuti istini u oči, kako je to tvrdio još jedan poznati stih, a usput i napraviti to sa stilom.

Uglavnom, cijenjeni svijete, kako god ovo završi, mi smo opet tu i nećemo se maknit.

Haug!