Već tjednima, ne samo u Puli, nego i u cijeloj Istri jedna od glavnih tema, unatoč sasvim solidnom „ignoreu“ većine velikih medija, povijesni je istarski referendum koji će pokazati koliko još turizma žele Puležani i Puležanke. Zakazan je za nedjelju, 9. listopada, i drugi je takav referendum u Hrvatskoj, nakon 2013. godine kada je u Dubrovniku održan referendum vezan uz apartmanizaciju Srđa. Pitanje je to zbog koje se ranije „raspala“ gradska vlast u Puli, uz puno teških riječi. Sve je počelo kada se doznalo da se na prostoru uz samo more, koji mještani zovu Lungomare, gdje su danas šetnica i šuma, planira graditi Hotel Valkane. Danas referendumska kampanja polako ulazi u svoju završnicu, a koplja se šilje slično kao u vrijeme izbora, no opet s nekim pulskim specifičnostima.

Zagrebali smo tek površinski međ’ grehove Informera, koji bez ikakve zadrške možemo okarakterisati i kao huškačko glasilo koje veliča ratne zločince i zločine jer im se, jednostavno, može. A zašto im se može? Ne samo zbog novca koji dobijaju od države, odnosno od građana političkog entiteta koji se naziva Srbija. Može im se jer im je dato pravo da budu glas te države, odnosno njihovih predstavnika. I to onaj glas, koji ti predstavnici moraju da u sebi kriju kako sami ne bi bili sudski gonjeni, ali i kako ne bi doživeli osude od poslovnih „partnera“ sa evropskim predznakom, što bi značilo i presecanje dotoka prihoda. Zato služi Informer. Da ublaži taj udarac, odnosno da ga sam primi, ako treba i da plati u njihovo ime za to. Očaj i bes. To je trenutno stanje. Ali, prava adresa ipak nije Informer.

„Ako oni koji su otpali od nas pobijede, odvešće nas to u Tomašice, logore, stratišta i masovne grobnice”, najavila je na predizbornom skupu Sebija Izetbegović, supruga Sina Svoga Oca, šefica SDA, Snaha Svoga Svekra, čovjeka koji nas je kao vođa naroda (po definiciji za sve odgovoran a ne nizašta) odveo „u Tomašice, Srebrenice, u logore, stratišta i masovne grobnice”. Sve to da bi na kraju zadavio Republiku Bosnu i Hercegovinu i priznao Republiku Srpsku u granicama iscrtanim krvlju nevinih. Njihove su kosti ugrađene u njene zidove i temelje. Angažirala se Sebija, nije joj mrsko bilo, da nas upozori – pogrešan izbor vodi Bošnjake u masovne grobnice. Samo da bi njih dvoje i SDA zadržali vlast. Očajnički želi da zadrži vlast da joj ne oduzmu ilegalno stečena zvanja i imanja. I da sve nas koji nismo kao oni rastjera iz Bosne kao sa KCUS-a.

„Moja filozofija je delete the elite. Jer jebe nas to. Konzervativce jebe to što su siledžije i što ih se ljudi boje fizički. A nas jebe to što se odnosimo arogantno prema ostatku svijeta. Pa ne mora svako biti na istom razvojnom nivou. Zašto me sa visine gleda? Gledanje s visine na ostatak svijeta mi se gadi kod nas“, kaže u velikom, dvodijelnom intervjuu za Prometej, Srđan Jevđević, starijim generacijama poznatiji kao Gino Banana, kako se zvao njegov sarajevski bend iz osamdesetih godina. Srđan od 1996. godine živi u Sjedinjenim Državama gdje je oformio sjajan bend imena Kultur Shock, okupivši vrsne glazbenike sa svih strana svijeta. S obzirom da je Kultur Shock izuzetna koncertna atrakcija ne čudi što svako malo bend svrati zasvirati i u ove krajeve. Tako je bilo i ovog ljeta.

Astipaleja je egejski otok u obliku leptira koji je izašao iz svoje čahure. Udaljen i slabo povezan s kontinentalnom Grčkom, ovaj otok je dugo važio za “skriveni raj”, poznat samo malobrojnima. Situacija se promijenila 2020. godine kada je grčka vlada sklopila inovativni ugovor s koncernom Volkswagen o uspostavljanju modernog sustava mobilnosti, jedinstvenog na cijelom Sredozemlju, na otoku Astipaleja. Ovaj ambiciozni plan, podržan projektom EMOBICITY (Interreg Europe) Europske unije, usmjeren je na transformiranje Astipaleje u “otok uzor mobilnosti s nultim utjecajem na okoliš”. Talijanska La Repubblica nazvala ga je “eko-održivim rajem”, proglasivši ga najljepšim grčkim otokom kojeg bi ovog ljeta trebalo posjetiti, dok ga je njemački Handelsblatt opisao kao “laboratorij budućnosti”.

Povod je fotografija koja se pojavila neki dan na društvenim mrežama, a tiče se glasanja iz inostranstva, na kojoj se vidi na tri jezika napisana jedna te ista poruka, a ja sam pokušao da „provalim“ na kojem jeziku je koja rečenica napisana. Prva rečenica glasi: „U ovu kovertu stavite samo glasačke listiće!!“ i napisana je latinicom. Na prvi pogled ovo bi mogao da bude hrvatski ili bosanski jezik, ali hajdemo malo da to detaljno proanaliziramo. Ovo bi moglo biti napisano i na srpskom jeziku, kao i na crnogorskom, jer i jedan i drugi jezik koriste latiničnu verziju pisma. Znači ova prva rečenica je napisana na srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku, a ono što je sigurno jeste da ovo nije napisano na hrvatskom jeziku, sada ću objasniti zašto.

Kao i svake jeseni, već sedmu godinu za redom, posebna nam je čast upoznati vas s djelićem čarolije koja će u sljedećih pet dana „posjetiti“ Zagreb u obliku filmskog festivala za djecu KinoKino. Početak sedmog izdanja ovog festivala koji vaša djeca ne bi trebala propustiti, zakazan je za danas u 19 sati. I to odmah hitom. Naime, program KinoKina otvara hvaljeni film „Kapa“, pobjednik dječjeg programa ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. Uz projekciju u Kinoteci bit će organiziran i razgovor s filmskom ekipom koju za ovu priliku predstavljaju redatelj Slobodan Maksimović, mali glumci Gaj Črnić i Kaja Podreberšek te njihov stariji kolega, dubrovački glumac Frane Mašković. A to je tek početak bogatog programa ovogodišnjeg KinoKina. Bit će tu i animiranih filmova i komedija i pustolovina, sve namijenjeno djeci do 14 godina starosti.

Puno medijske pažnje izazvao je Radomir Lazović, poslanik u Skupštini Srbije i šef poslaničke grupe Ne davimo Beograd, kada se prije petnaestak dana za vrijeme skupštinske sjednice o Kosovu, obratio predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučići, s riječima – „Ti lutaš bebo, skrenuo si s puta bebo“. Stihovi su to Maye Berović, narodnjačke zvijezde koja izbacuje hit za hitom, a Vučića je ova „prozivka“ očigledno pogodila. Zašto je izabrao da se na ovaj način obrati Vučiću, Lazović je objasnio u intervjuu za Novu.rs. „Pokušao sam da na jednostavan način opišem trenutnu situaciju u društvu i tako poruke našeg pokreta približim i onim ljudima koji možda ne bi slušali ceo moj govor. Vidim da su reakcije dosta dobre, a mislim da je tako jer je svaka reč ova dva kratka stiha pogodila metu", objašnjava Lazović.

Karlovac je prije Domovinskog rata imao četiri kina, da bi s novim tisućljećem i gašenjem Edisona, od pretvorbe i privatizacije kada su sva kina postala vlasništvo jedne tvrtke koja nije bila suviše zainteresirana za tu djelatnost, ostao bez kinematografa. I, eto, već umalo dvadeset godina Karlovčani željni kino-ugođaja i sadržaja odlaze autoputom u zagrebačke dvorane. Mala scena pak dio je zgrade Hrvatskog doma koja je od 1932. godine do rata, uz Gradsko kazalište Zorin dom, djelovala kao glavni društveni i kulturni centar Karlovca. Najslavnije razdoblje imala je 1980-ih kada su u velikoj dvorani nastupala sva glavna imena domaće popularne glazbe, međutim tu su se zbivale i druge aktivnosti iz svih područja umjetnosti i uopće društvenih aktivnosti.