Novice

SNOVI JEDNOG ROMA: „Budi bolji od Dragoljuba“

SNOVI JEDNOG ROMA: „Budi bolji od Dragoljuba“

„Dragoljub je inače moj susjed koji nije Rom, njegova majka se družila s mojom. Dragoljub je bio stariji od mene i dva puta se kandidirao za upis u vojnu školu i bio odbijen. Treći put je uspio, kada sam i ja upisao školu. On je bio iz većinskog stanovništva, a ja sam bio Rom i bilo je teško boriti se za poziciju i ravnopravnost u društvu, moja majka je bila nepismena, ali joj je bilo važno obrazovanje. Otac nikada nije došao na roditeljski sastanak, uvijek je to činila majka. Govorila bi profesorima: Moje dijete zna, pitajte ga! I onda kada sam upisao vojnu školu, majka mi je rekla da zna da će mi biti jako teško, ali da probam biti bolji od Dragoljuba“, govori nam saborski zastupnik Veljko Kajtazi, nakon što je prošlog tjedna u dvorištu Arheološkog muzeja u Zagrebu predstavio svoju autobiografiju „Snovi jednog Roma“. Autobiografiju je posvetio svojoj majci, autorici krilatice „Budi bolji od Dragoljuba“ koja ga prati čitav život.
ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

Ali kvragu, što i da muslimani budu u većini u Europi? U čemu je problem? Od kad je svijeta i vijeka, religije, plemena, narodi izumiru, nestaju, komešaju se, miješaju. Ništa ljepše od preplitanja rasa i naroda. Ok, i pojedinci i narodi žele trajnost, prevariti konačnost i ostaviti prepoznatljiv trag. Ali zar nije bolje nestati nego opstajati na uštrb života drugih? Naravno, ako nestanak nije rezultat osvajačkog pohoda. Ali Europu nitko ne porobljava, u Europu stižu očajnici s golim životom kao jedinim imetkom ili ljudi koji žele sebi i djeci osigurati dostojanstveniji život, počesto iz zemalja u kojima je Europa okrvavila fine damske ruke i njihovim bogatstvom punila svoje državne blagajne. Zar nije bolje izumrijeti i ostaviti tragove koje će entuzijasti historičari nalaziti u svim vrstama umjetnosti i znanosti izumrlog naroda, nego izučavati bitke i zločine u kojima je dotični narod uništavao život i kretanje drugih. Slobodno kretanje je neograničeno kretanje, ali za sve ljude.
STRAH OD ANTIVAKSERA: Vlada se boji šire primijeniti COVID-potvrde

STRAH OD ANTIVAKSERA: Vlada se boji šire primijeniti COVID-potvrde

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović voli se pohvaliti da je Hrvatska prva uvela tzv. COVID-potvrde. Da, za prelazak granice kako bi nam što ranije došlo što više turista koji su cijepljeni ili su preboljeli zarazu, ili su netom testirani i bili negativni. Osim za ulazak u Hrvatsku, takve su potvrde još neophodne za odlazak na nogometnu utakmicu, za svadbe i neke veće koncerte u zatvorenom. I na tome je Hrvatska stala, iako je po broju cijepljenih treća najlošija zemlja Europske unije, a prema broju umrlih od korone u razmjeru s brojem stanovnika 18. najgora u svijetu. Po uzoru na Francusku, Grčku i neke druge zemlje „stare“ Europe, još prije više od dva mjeseca premijer Andrej Plenković najavio je mogućnost obaveznog cijepljenja za sve zaposlene u zdravstvu, socijali i školstvu. Liječnička komora odmah je to podržala. Ali, kako to obično biva s Plenkovićem i njegovom vladom, oni nemaju trunke hrabrosti za bilo kakav „jači“ potez.
KAD TUTANJ STANE: Potresa imamo, budžeta za seizmologiju baš i ne

KAD TUTANJ STANE: Potresa imamo, budžeta za seizmologiju baš i ne

Devet mjeseci nakon razornog potresa na širem području Petrinje, petog magnitude preko 6 od početka 20. stoljeća u Hrvatskoj, seizmološke teme su se vratile na „početne postavke“, što bi značilo da se o njima gotovo uopće ne govori. Nakon kratke medijske pažnje tijekom koje su gotovo svakodnevno objašnjavali zašto je Hrvatska seizmološki aktivno područje, hrvatski seizmolozi – njih svega petnaestak – nastavili su svoje analize i istraživanja izvoditi u standardno nisko-budžetnim uvjetima, visinom raspoloživih sredstava obrnuto-proporcionalnom razini seizmološkog hazarda tipičnog za tlo pod kojim se Jadranska mikroploča sudara s euroazijskom pločom. Potrese se, poznato je, ne može predvidjeti, ali istraživanja mogu danas pružiti niz informacija o tome kojim dijelovima zemlje prijeti najveća opasnost i gdje se očekuje najveća šteta, što je osnova za uspješno sprječavanje drastičnijih posljedica.
UJEDINJENI U BIJESU: „Šta mi mogu, ubili su mi dijete?“

UJEDINJENI U BIJESU: „Šta mi mogu, ubili su mi dijete?“

„Bihać“, „Banja Luka“, „Tuzla“ - govore njihovi transparenti dok ih ponosno drže pred kamerama. I „Travnik“, „Mostar“, „Zenica“ ... Mnogi od njih upravo su izašli iz jednog od 20 autobusa pristiglih iz svih krajeva zemlje, a koje su organizirali pokreti „Pravda za Dženana“ i „Pravda za Davida“. I, naravno, ima na tisuće ljudi iz Sarajeva, dok je nekoliko demonstranata ovamo stiglo i iz Beograda i crnogorskih Rožaja. Mediji procjenjuju da se ispred Bosanskog narodnog pozorišta okupilo oko 10.000 prosvjednika. Na ulici susrećemo starijeg muškarca. Nosi majicu s fotografijama ubijenih mladića i sa sloganom „Banja Luka i Sarajevo“. „Treći put sam ovdje na protestu“, kaže mi. Zove se Petar i dolazi iz Banjaluke. „Od početka sam u 'Pravdi za Davida', jer sam Davida lično poznavao i sviđao mi se njegov talent za pisanje. Mi smo u ovome zajedno i moramo zajedno voditi ovu bitku za budućnost sve naše djece”, govori mi Petar.

Arhiva

D&K

SELVEDIN AVDIĆ: „Nadam se kraju dinastije Izetbegović“

SELVEDIN AVDIĆ: „Nadam se kraju dinastije Izetbegović“

„Ono što je zamišljena kao kičasta, bahata groteska samo tako može i da završi. Uz gadan mahmurluk, naravno“, ocjena je „spektakularnog“ vjenčanja Jasmine Izetbegović, kćerke jedinice bračnog para Izetbegović. Dao ju je bosanskohercegovački književnik Selvedin Avdić u kratkom razgovoru za prošli broj tjednika Novosti, a bila bi prava šteta da ga ne podijelimo i s našim čitateljima i čitateljicama. Avdiću su postavljena tek tri pitanja. U jednom od odgovora izrazit će nadu da svjedočimo kraju dinastije Izetbegović, a u drugom će konstatirati da se odnos Bošnjaka prema Turskoj ne može uspoređivati s odnosom bosanskih Srba i Hrvata sa Srbijom i Hrvatskom: „Ne znam šta misli većina Bošnjaka, ali koliko znam, BiH nikada nije imala veliku pomoć Turske izuzev izljeva deklarativne bratske ljubavi.“
CENZURA ILI PRAVDA: Što je „cancel kultura“ i što nam ona donosi?

CENZURA ILI PRAVDA: Što je „cancel kultura“ i što nam ona donosi?

Što je u svojoj srži cancel kultura. Je li to pojava koju treba podržavati, je li umjetnost odvojiva od umjetnika, „guši“ li politička korektnost umjetnost te u kojem smjeru ide hrvatska umjetnost? O toj temi smo razgovarali s Fridom Šarar, filozofkinjom i pjesnikinjom, Zoranom Stajčićem, glazbenim kritičarom i urednikom portala Ravno do dna te Bornom Sorom, novinarom i satiričarom koji misli da su Hrvati pioniri cancel kulture. "Kod nas je cancel kultura od devedesetih točno po svim gabaritima takva kakva je u Americi sada. Amerikanci imaju sad tu neku ideju, pogotovo kroz rasne manjine, 'woke' su. Ili kao što bi mi Hrvati rekli u 19. stoljeću, to su budnice, oni se bude. Isto kao što smo se mi u 19. stoljeću počeli buditi i bili smo spremni i razbijati i paliti mađarske zastave. Oni 'bannaju' svojeg predsjednika na Facebooku, mi ubijemo Karađorđevića u Francuskoj. Dakle, mi imamo malo radikalniju verziju", kaže u razgovoru za Lupigu Borna Sor.
NEOČEKIVANI NEKROLOG: Kako je Belmondo Lepom Jovici kupio odelo

NEOČEKIVANI NEKROLOG: Kako je Belmondo Lepom Jovici kupio odelo

Žan Pol Belmondo i ja se nismo poznavali, ali smo imali zajedničkog dobrog znanca: Lepog Jovicu, violinistu i vođu istoimenog tamburaškog orkestra iz Novog Sada. Sedamdesetih godina svirali su u Parizu, preporučio ih je i odveo Ilija Pantelić, legendarni golman „Vojvodine“ (jedno vreme i reprezentacije Jugoslavije), ne znam gde su tačno svirali, ali je u tu da li uglednu, da li skrajnutu gostionu dolazio i nedavno otišavši sa ovog sveta Belmondo, kome nije promaklo da Jovica voli lepa odela, o čemu možda biće još reči, uglavnom su se dogovorili da zajedno odu u butik gde glumac nalazi odela za sebe, da, sve ovo nije mi ispričao Jovica, nego sam priču čuo od Brataša (Milan Ivanov, basprimaš i pevač prvog reda, mlađoj publici znan možda samo po pesmi o mladosti, u filmu „Jagode u grlu“): razgledaju Jovica i Belmondo odela, krojeve, dezene, cene, Jovici se dopalo jedno odelo, ne može da se odvoji od njega, ali mu je preskupo.
ŠKOLA KAO ROBIJA: „Odlazak na nastavu zapravo je prikriveni odlazak na robiju, početak šesnaestogodišnje kazne“

ŠKOLA KAO ROBIJA: „Odlazak na nastavu zapravo je prikriveni odlazak na robiju, početak šesnaestogodišnje kazne“

Pod punom materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću, pri zdravoj pameti i potpuno svjestan – izjavljujem: najgori period u mom životu nije bila opsada, tih 1350 dana pakla, nego škola, tih 16 godina kontinuiranog genocida iz kojih sam izašao za čitav život unakažen, uplašen, nesiguran, izranjavan... Nakon školovanja, ja sam doživotni PTSP-ovac. Škola, Tiiito dragi, koji je to represivni izum i kakav strah sije ta institucija među svojim podanicima, to je sjest pa plakati. Pa mene i danas zaboli stomak od same pomisli na školu. Hemija, geografija, historija, fizika, matematika… Zašto mi je trebalo da mjesece provodim u najgorem, smrtonosnom strahu, samo zato što ne mogu da shvatim i naštrebam razlomke? Zbog čega meni u životu treba da znam koliko je 3/4 podijeljeno sa 7/2? Ili periodni sistem elemenata? Jebe mi se živo i doživotno koji je simbol stroncija? Zašto će mi to trebati? Za ukrštenicu? Pa za to nisam morao guliti 16 godina…
SLUČAJ LAUC-ZOLDOŠ: „Mogu li sveučilišni profesori biti osobe koje promiču rodne stereotipe i homofobiju?“

SLUČAJ LAUC-ZOLDOŠ: „Mogu li sveučilišni profesori biti osobe koje promiču rodne stereotipe i homofobiju?“

Životna partnerica dr. Gordana Lauca, znanstvenica i profesorica na PMF-u dr. Vlatka Zoldoš privukla je pažnju javnosti patrijarhalnim i homofobnim stavovima, nakon što se njezin partner "proslavio" seksističkom objavom na društvenim mrežama. I sreća je da se to dogodilo jer je razotkrilo da na jednom od prestižnih hrvatskih fakulteta studentima predaje profesor koji promiče rodne stereotipe, a na drugom osoba koja javno zagovara stav da su homoseksualni odnosi "neprirodni i biološki besmisleni", i koja je ujedno i kolumnistica državnog portala Žene i mediji, kojem je primarna zadaća borba protiv diskriminacije i borba za ravnopravnost spolova. Ono što se događalo u posljednja dva dana u medijskom slučaju Lauc-Zoldoš ogledan je primjer promicanja rodnih stereotipa u medijima i javnom prostoru, garniran zamaskiranom homofobijom.

Arhiva

Lupiga TV

ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

Deset je država, uglavnom bivših socijalističkih, ušlo u Europsku Uniju 1. svibnja 2004. godine. To masovno proširenje ostavilo je posljedice, kako pozitivne, tako i negativne, i na zemlje „stare“ Europe, i na zemlje one „nove“. Jedno od ključnih pitanja u tom kontekstu je i pitanje ljudi koji su otišli „trbuhom za kruhom“ na Zapad, pritom dosta često ostavivši svoje obitelji doma. Novac je možda u smislu doznaka potekao sa zapada prema istoku, ali su zbog toga često patili odnosi unutar obitelji. Milje radnika-migranata nije stran poljskom glumcu i režiseru Piotru Domalewskom. On se njime bavio i u svojem dugometražnom debiju „Tiha noć“ (2017) u kojem se protagonist nenadano vraća doma za Božić nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu. Čini se kao da Domalewski sa svojim drugim dugometražnim filmom „Što dalje odavde“ (2020) još dodatno podiže uloge u ispitivanju ovog važnog pitanja.
PREDSTAVLJAMO: Potresni dokumentarac snimljen pametnim telefonom - „Sjeverni Kivu – Zaboravljeno srce Afrike“

PREDSTAVLJAMO: Potresni dokumentarac snimljen pametnim telefonom - „Sjeverni Kivu – Zaboravljeno srce Afrike“

„Čim padne noć, oko šest sati poslijepodne, ulice se isprazne i vani nema nikoga. Eventualno službena vojska, ali i to su banditi svoje vrste kojima ljudi ne vjeruju ništa. Najveće povjerenje daju lokalnim plemenskim milicijama koje štite svoje područje od uljeza. Kad sve to zbrojimo dobijamo kompletan kaos i rat u kojem više ne znamo tko se za što i kako bori. To je tihi rat, sukob o kojem u svjetskim medijima nema gotovo ništa“, opisat će nam situaciju u Kongu, gdje je boravio gotovo mjesec dana, Hrvoje Ivančić, višestruko nagrađivani putopisac, književnik i novinar. U Kongu, točnije Sjevernom Kivuu, Ivančić je snimio dokumentarni film „Sjeverni Kivu – Zaboravljeno srce Afrike“. Sve samo s mobilnim telefonom i nikakvim budžetom. Sam će nam autor objasniti - "Možemo reći da je ovo u potpunosti gerilski uradak. Na kraju svega sam shvatio da istinski uživam u gerilskoj produkciji koja mi daje najveću slobodu".
REPORTAŽA - SUZAVAC UMESTO TAMJANA: Dan ludila na Cetinju

REPORTAŽA - SUZAVAC UMESTO TAMJANA: Dan ludila na Cetinju

Krećem ka centru, pešice. Uspem da odmaknem nekih 500 metara, nosim antikorona masku, ali shvatam da ne mogu dalje. Udaljen sam dva i po kilometra od centra grada, a gušim se od suzavca. Oči mi natiču, ne mogu da nadišem… Ne mogu dalje, vraćam se kod dragog domaćina koji je prethodnu noć otvorio vrata svoje kuće da odspavamo neka dva-tri sata, iako me nikada pre nije video. Umivam se hladnom vodom, ispiram oči i grlo, i zovem prijatelje da neko dođe po mene autom, drugačije bez gas maske neće moći. Dolaze po mene, stižemo u kafanu u kojoj smo sinoć sedeli. Svi traže šolju mleka, kojeg nema, da očistimo pluća od suzavca. Prodavnice u Crnoj Gori nedeljom ne rade. A danas posebno ne rade. Ispiremo oči i nos rastvorom sirćeta i vode. Zatvaramo vrata od kafane, koja se puni ljudima. Suzavac ulazi unutra. Ulazi čovek, sprženog lica. Policija ga je pogodila šok bombom. Jedva je oči spasao. Šta će biti sa licem, videćemo.
KUC, KUC!: Urban ima novi spot i sjajan je!

KUC, KUC!: Urban ima novi spot i sjajan je!

Točno u podne Urban&4 izbacili su novi spot i mnogima uljepšali ovaj dan. Pjesma iz koje emocije jednostavno vrište zove se „Sama“ i jedan je od singlova koji će se naći na novom Urbanovom albumu „Lipanj, srpanj, kolovoz“. Izlazak ovog dvostrukog albuma određen je za 10. rujan, a od ovog petka moći će se naručiti putem prednarudžbi. „O samoj tematici pjesme ne bih previše govorio. Vjerujem da je njena priča dovoljno jasna i nema je potrebe dodatno objašnjavati slušateljima. Milica je, po meni, napravila predivan spot koji prati pjesmu. Nakon razgovora s njom o tome kakav bi uopće trebao biti spot koji će vizualno ispratiti pjesmu, odlučio sam se povući i prepustiti joj mogućnost da stvari u potpunosti istjera na svoj način“, kaže Urban koji je ovih dana ponovno koncertno aktivan.
ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

Neki kažu da se na primjeru škole vjerno ogleda cjelokupno društvo, što i nije nužno istina. Škola je, naime, izuzetno kompleksan i kompliciran sustav raspodjele moći, s različitim paralelnim hijerarhijama, pa se stoga u školi još manje vidi učinak individualnih napora i inicijativa nego drugdje. Upravo je okruženje škole Sonja Tarokić izabrala za svoj dugometražni prvijenac „Zbornica“ koji je upravo doživio premijeru u Karlovym Varyma, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem žirija. Protagonistica naše priče je Anamarija (Marina Redžepović), školska pedagoginja kojoj je posao u neimenovanoj školi u okolici Zagreba prvi stalni, nakon nekoliko godina provedenih na zamjenama. Ona poslu pristupa s mješavinom ideala, profesionalizma i dobre volje, pa zapravo više djeluje kao netko tko probleme učenika serijski rješava empatičnim pristupom.

Arhiva

Misao dana

“Budimo zahvalni budalama. Da ih nije bilo, mi ostali ne bismo uspjeli”

Mark Twain (1835 - 1910)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

    21.09.2021.

    Sofija Kordić

    ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Forsiranje loše prošlosti

    23.08.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Forsiranje loše prošlosti

  3. OTETO IZ TMINE: Žigosano medijsko zlo

    22.08.2021.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Žigosano medijsko zlo

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije