Novice

SPORTAŠICE U RALJAMA SEKSIZMA: „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim“

SPORTAŠICE U RALJAMA SEKSIZMA: „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim“

Skoro sve najveće pojedinačne uspjehe hrvatskog sporta ostvarile su upravo sportašice: Iva Majoli, Janica Kostelić, Blanka Vlašić, Sandra Perković … O njima su napisani deseci tisuća tekstova, snimljene tisuće televizijskih i radijskih priloga, o njima svi sve znaju, one su ili su bile velike nacionalne heroine, pa bi se moglo očekivati da su svojim rezultatima i ulogom u povijesti našeg sporta bitno promijenile percepciju ženskog sporta. Tome, međutim, nije tako. Na stranu sad opaska jednog od najpoznatijih televizijskih komentatora da bi „trebalo ukinuti sve ženske sportove osim atletike, plivanja i odbojke jer nemaju nikakvog smisla“ ili klikbejterski naslovi na najčitanijim portalima poput „Odbojkaške guze su nam najdraže“, „Seksi bilderice očarale na EP-u u Zagrebu“ ili „Parada čvrstih guza: U Zagrebu održano EP u bodybuildingu“.
ANATOL LIEVEN: Ukrajinski rat se može razumeti samo kao krvavi postimperijalni sukob

ANATOL LIEVEN: Ukrajinski rat se može razumeti samo kao krvavi postimperijalni sukob

Nasuprot brojnim zapadnim izveštajima, bilo je malo dokaza o bilo kakvim konkretnim namerama Rusije da izvrši invaziju na baltičke države, a kamoli na Finsku ili Poljsku. Svojevremeno mi je jedan ruski zvaničnik rekao: „Vladali smo Poljskom skoro 200 godina i sve što nam je to donelo bile su beskrajne nevolje. Zašto bismo, pobogu, želeli da ponovo progutamo tog ježa?" Stoga je, sa stanovišta vitalnih zapadnih interesa, nepotrebno tražiti trajno onesposobljavanje Rusije. Drugo, traganju za rešenjem u Ukrajini treba da pristupimo u duhu etičkog realizma, sa ciljem trajnog mira koji će obezbediti nezavisnost Ukrajine i potencijalni put ka pridruživanju EU, a ne sa pozicije hiperlegalizma i hipermoralizma, u kom slučaju postizanje mira biće gotovo nemoguće. I naša sopstvena istorija takav pristup ne opravdava.
INTERVJU – IVAN BLAŽEVIĆ: „Država nas je uvukla u limb birokracije kakvu još nisam iskusio“

INTERVJU – IVAN BLAŽEVIĆ: „Država nas je uvukla u limb birokracije kakvu još nisam iskusio“

„Koju obnova? Središnji ured za obnovu je počeo nešto graditi, ali s tim se moralo krenuti još prošlog ljeta. Ministarstvo graditeljstva pod vodstvom Darka Horvata je krivo za to. Nije ni čudo što ljudi odustaju, ne vjeruju nikome, a očekuju još manje. Sve što je na Baniji smisleno napravljeno, dogodilo se zahvaljujući privatnim i korporativnim donatorima“, ovako na naše pitanje kako ocjenjuje obnovu potresom pogođene Banije reagira Ivan Blažević, direktor Zaklade Solidarna koja od potresa intenzivno djeluje u ovom kraju. S Blaževićem smo razgovarali povodom velikog priznanja koje je ovog tjedna dobila Solidarna. Naime, njen projekt Fond 5.5, dobitnik je nagrade Europski građanin, što je priznanje kojim Europski parlament vrednuje rad udruženja, organizacija i pojedinaca.
BRAVO, KRETENI: Da je samo jedan od pokojnika ustao iz groba, rušitelji bi se odmah razbežali

BRAVO, KRETENI: Da je samo jedan od pokojnika ustao iz groba, rušitelji bi se odmah razbežali

Nažvrljani banalnim auto-lakom u spreju, sve po urbanizmu i filozofiji, grafit „Tito je mrtav“ sa ustaškim U na Partizanskom groblju u Mostaru, ili grafit „Ovde živi ustaša Bogdan Bogdanović“ na njegovoj zgradi u Beogradu su, otprilike, umetnički dometi i ista antilogika vladajućeg svetonazora. A ponajbolje spomen-obeležje našim nacionalizmima su upravo – ruševine. Nešto ružno, razbacano, rastureno i glupo, umesto lepog, skladnog, uređenog i promišljenog. I ovo je naše ogledalo, naš Spomenik 2.0. Tačno onakav kakve su i naše četničke, ustaške ili balijske države i društva. Krajnje zapušten, razvaljen, uništen i nikakav.
„UTRKA“ NA GLAVNOM KOLODVORU: „Diskvalificirali smo ministarstvo“

„UTRKA“ NA GLAVNOM KOLODVORU: „Diskvalificirali smo ministarstvo“

„Simbolično smo 'diskvalificirali' ministarstvo zbog neprovođenja dosadašnjih zakonskih odredbi te manjka vizije i ambicije prilikom transpozicije Direktive o jednokratnoj plastici u hrvatsko zakonodavstvo”, izjavila je Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije te dodatno objasnila kako zakonska nedorečenost omogućava trgovcima i ugostiteljima da i nadalje prodaju ili dijele zabranjene jednokratne plastične proizvode, dok proizvođači i distributeri manipulacijama te proizvode dovode na tržište bez ikakve sankcije. Na taj način, tvrdi Mileusnić, zabrana u praksi zapravo ne postoji te se i nadalje zabranjena plastika može naći u mnogobrojnim objektima. „Manjak vizije u ministarstvu, podilaženje pritiscima industrije i kašnjenje s propisima doveli su do toga da će se u još jednoj turističkoj sezoni gomilati plastika”, zaključila je Milesunić.

Arhiva

D&K

OMAMLJENI DOMOLJUBLJEM: „Sveta je dužnost naše djece - umrijeti za Domovinu“

OMAMLJENI DOMOLJUBLJEM: „Sveta je dužnost naše djece - umrijeti za Domovinu“

U rat šaljemo našu djecu koja potom ginu ili ubijaju nečiju djecu. Šaljemo ih u rat jer je tako naložio naš neprikosnoveni vođa. Otac naše nacije. Vid naših očiju. Nepogrešiv. Sveprisutan. Strog, ali pravedan. Veliki vizionar pogleda uprtog u osunčanu sutrašnjicu. On naređuje slanje naše djece u rat. Rat koji će, dakako donijeti progres, koji, mi, obični smrtnici, niti ne naziremo. To će biti još jedan veliki korak na putu do blagostanja. I kazna za naše mrske neprijatelje koji su željeli naš potpuni nestanak. I zato su naoružali njihovu mladost. Naravno, vođa u rat ne šalje svoju djecu. Već samo našu. Njegova mu trebaju kako bi mu donosila toliko potrebnu radost i neophodno opuštanje. Jer sveta je dužnost naše djece - umrijeti za Domovinu. Otadžbinu. Homeland. Vaterland. Otačestvo.
ZID SRAMA: Siniša Labrović zidao zid ispred HDZ-a

ZID SRAMA: Siniša Labrović zidao zid ispred HDZ-a

Teško je zamisliti osjećaj HDZ-ovaca pri samom pogledu na današnji performans Siniše Labrovića. Naime, ovaj prekaljeni i izuzetno talentirani konceptualnu umjetnik danas je pred sjedištem HDZ-a u Zagrebu zidao cigleni zid. Na ciglama kojima je dizao „Zid srama“ ispisana su imena sela i gradova koja su pogođena dvjema katastrofama – jedna je potres, a druga nesposobnost obnove nakon potresa. Na samo tri metra od ulaza u bastion omiljene stožerne hrvatske stranke tako je nikao zid na kojem je pisalo - Glina, Sunja, Majske poljane, Volinja, Dvor, Crni potok, Ćore, Greda, Ciglenica … Dogodilo se to u sklopu Festivala izvedbenih umjetnosti „Perforacije“, a na ovaj je način Labrović simbolično započeo obnovu koju hrvatske vlasti nikako da počnu na pravi način, jer jedan je podignuti zid ipak puno više nego nijedan.
OTETO IZ TMINE: Trijumf radikalskog fašizma

OTETO IZ TMINE: Trijumf radikalskog fašizma

Prošlo je 25 godina, kroz maglu se naziru scene studijskog obračuna Vojislava Šešelja i prvog Barbalićevog zastupnika Nikole Barovića, naslovnice sa fotografijom Barovića koga je pretukao Šešeljev telohranitelj, Šešelj koji urla pokazujući putovnicu Darija Barbalića i preti da “mali ustaša neće ići u srpsku školu”. Slike demonstracija prijatelja Ivana Barbalića, građana Zemuna, protiv uskrsnuća fašizma. Hrvatska država nije se javno oglašavala o ovom slučaju, valjda je bilo značajnijih problema između dve države. Možda su njihovi zvaničnici u četiri oka razgovarali o sudbini jednog zemunskog bankarskog službenika kome su oteli stan. Šta li je (ili, šta bi) predsednik Srbije rekao sagovorniku iz Hrvatske. Šta će reći nakon što je njegova fotografija sa razbojnicima u Barbalićevoj Ulici Radiča Petrovića obišla Balkan.
KRATKE CRTICE: Otišli su s ovog svijeta željni svega

KRATKE CRTICE: Otišli su s ovog svijeta željni svega

Cijeli život je samo nešto štedjela. I otkidala od usta. Od svojih još i nije grijeh. Od porodičnih jest. Piletinu sebi i njemu, a teletinu u rijetkim prilikama. Kad dođu gosti. Najbolje suđe iznosila je samo kad je velik povod za to, specijalne prilike. Srebrni escajg se vadio i laštio jednom u godini. Za svetkovinu. Vremenom je i njega zarazila. Čuvao je strana pića za komšije, rodbinu, prijatelje, a godinama pio brlju i šećerušu. I tako su živjeli da bi udovoljili drugima, da se s hvalom priča, da ostave lijepu sliku. Otišli su s ovog svijeta željni svega, i lijepog suđa i escajga, i teletine, i skupocjenih pića. Niko im ne dođe na posljednji ispraćaj.
SLAVOJ ŽIŽEK: Pacifizam je pogrešan odgovor na rat u Ukrajini

SLAVOJ ŽIŽEK: Pacifizam je pogrešan odgovor na rat u Ukrajini

Dok ovo pišem, mediji javljaju da je ministarka unutrašnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Priti Patel odobrila izručenje osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža Sjedinjenim Državama. Šta je njegov zločin? Samo to što je javno izneo zločine koje je Buš priznao jednim lapsusom: dokumenti koje je otkrio Vikiliks pokazali su kako je, za vreme Bušovog mandata, „američka vojska ubila na stotine civila u neprijavljenim incidentima tokom rata u Avganistanu, dok su procurela ratna dosijea u Iraku pokazala da je ubijeno 66.000 civila, a zatvorenici mučeni“. Ti zločini su u potpunosti uporedivi sa onim što Putin radi u Ukrajini. Gledajući danas unazad, možemo reći da je VikiLiks otkrio na desetine američkih Buča i Mariupolja. Dakle, dok izvođenje Buša na sud nije ništa manje iluzorno od slanja Putina u Haški tribunal...

Arhiva

Lupiga TV

COUNTY LINES: Zapanjujuć svet Henryja Blakea

COUNTY LINES: Zapanjujuć svet Henryja Blakea

Ulični dileri droge nalaze se iza svakog ćoška, a među njima je i veliki broj dece. To ne znači da su svi oni loša deca, mnogi su izmanipulisani i odrasli ih iskorišćavaju. Impresivan dugometražni debi reditelja-scenariste Henryja Blakea, "County Lines", upravo govori o jednom maloletniku koji će biti uvučen u opasan svet droge, a kada shvati u kakav pakao je upao, biće kasno. Film se pokazao kao pravo iznenađenje, šokantna i stravična socijalna krimi-drama koja odiše čistim realizmom i uverljivošću. Reditelj je priču zasnovao na stvarnim događajima i vrlo dobro zna kako da je ispriča, a pored pomenute teme, bavi se i porodičnim odnosima. Za to je Blake imao određeno predznanje jer je proveo jedanaest godina radeći sa velikim brojem traumatizovane dece uvučene u svet droge, a svoje iskustvo je iskoristio za ovaj film.
BOB I ANĐELA: Pontijak nisu pare

BOB I ANĐELA: Pontijak nisu pare

Subota ujutru. Devet i petnaest. Pijem prvu kafu na verandi. Mačka spava u saksiji. Otvorila je oči na tren, pogledala me i nastavila da džonja. Zabole je za sve. Voleo bih da sam ona kada su radne subote. Ili bilo kog drugog dana. A ne bih se bunio ni da sam saksija. Naročito ove subote. Jedva da sam otvorio oči, a već mi je hiljadu misli okupiralo glavu. Obično sačekaju bar do podne. Danas nisu. Kada bih birao saundtrak za jutrošnje misli, nijedna pesma ne bi pasovala bolje od "It's a Sad and Beautiful World" grupe Sparklehorse. Krećem na posao. Poslednjih nekoliko jutara na putu do posla slušam kao blesav novi album Nikolasa Krgoviča (kakva ploča!), ali ne danas. Ove subote mi se ništa nije slušalo. Srećem onog komšiju koji liči na Rika Rubina. On uvek šeta dva psa. I jutros je. Poželi mi dobro jutro i pita kako sam. Kažem da bi u krevetu bilo bolje.
IGRA SJENKI: „Rekao sam im da imam 15 godina, ali umjesto da mi pomognu, hrvatski policajci su me tukli“

IGRA SJENKI: „Rekao sam im da imam 15 godina, ali umjesto da mi pomognu, hrvatski policajci su me tukli“

„Prvo bi nam rekli da sjednemo na pod, onda bi nas vrijeđali da smo krijumčari i nazivali nas drugim pogrdnim imenima, nakon toga bi nas odvodili jednog po jednog u auto i tukli. U autu nije bilo zraka ni prozora, počeli bi onda vozili luđački, ljudi su povraćali. Kada bi došli na granicu s Bosnom, do Velike Kladuše ili Bihaća opet bi nas tukli, uzeli nam mobitele, novac. Ako imaš jaknu rekli bi da je skineš, ponekad i cipele. Nekoliko puta su mi uzeli jaknu i cipele, morao sam hodati bos. To je realnost. Ako bismo bježali u rijeku išli bi za nama i hvatali nas pa prebili. To nisu ljudi, jednostavno se ne može reći da se radi o ljudima. Ljudi imaju milosti, imaju srce, što nije bio slučaj s tim policajcima“, prisjeća se za Lupigu SK, jedan od aktera dokumentarca "Igra sjenki", koji je prošli tjedan došao u Hrvatsku - zemlju u kojoj ga je policija tukla.
DOSANJANI SAN TONIJA MANDIĆA: Čovjek-spomenik američke pop kulture iz Hercegovine

DOSANJANI SAN TONIJA MANDIĆA: Čovjek-spomenik američke pop kulture iz Hercegovine

Neki je Hercegovac, imenom Toni, vozio limuzine za gazdu u Los Angelesu. Naš Tony Mandich ostavio je broj govornice pored koje je stanovao i čekao poziv za posao, i tip se javio. Zadatak mu je bio da iz Beverly Hills Hotela odveze jednog gospodina na Rodeo Drive, gdje je italijanski restoran u kojem bi dvojica prijatelja večerala. Sudbina je htjela da je jedan od dvojice prijatelja bio Ahmet Ertegun, vlasnik Atlantic Recordsa, a drugi Michael, pjevač iznimno popularne grupe The Rolling Stones. Tony nije imao pojma ko je Ahmet Ertegun, ali mu je prijatelja odmah prepoznao. Nakon pola godine Ertegun će ga zaposliti u kompaniji na radnom mjestu Artist Development Manager, što je podrazumijevalo odnose s izvođačima, tv promociju i rad na turnejama.
OD LOGORA DO BUTIK HOTELA: Ljetovanje na Mamuli, gdje su ljude izgladnjivali do smrti

OD LOGORA DO BUTIK HOTELA: Ljetovanje na Mamuli, gdje su ljude izgladnjivali do smrti

Prema procjenama crnogorskih povjesničara, kroz logore na Mamuli i obližnjoj Prevlaci prošlo je oko 2.300 ljudi, a 130 ih je ubijeno ili umoreno glađu. U svjedočanstvima snimljenim sedamdesetih godina prošlog stoljeća, preživjeli zatvorenici i zatvorenice uglavnom govore da su trpjeli nesnosnu glad. U medijima toga vremena Mamulu nazivaju logorom i mučilištem. Nakon devedesetih otok Mamula postao je mjesto koje je mogao posjetiti bilo tko. U prostoru tvrđave jednom godišnje lokalni SUBNOR-i komemorirali su žrtve iz Drugog svjetskog rata, Mamula je služila i kao filmski set, prirodno stanište galebova, izletište turista... Na koncu su, u jeku "valorizacije" svakog kvadratnog metra na moru i uz more, tvrđava i otok Mamula za relativno mali novac iznajmljeni švicarskoj kompaniji i postao luksuzni butik hotel.

Arhiva

Misao dana

“Ne mogu vam ponuditi ništa osim krvi, napora, znoja i suza”

Winston Churchill (1874 - 1966)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Trijumf radikalskog fašizma

    02.07.2022.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Trijumf radikalskog fašizma

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Let’s talk about sex

    20.06.2022.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Let’s talk about sex

  3. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ajmo ih blokirati!

    09.06.2022.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ajmo ih blokirati!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije