Za početak, hajde da se ne lažemo, nogomet nije nikakva najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet je najvažnija glavna stvar na svijetu čim je Svjetsko prvenstvo važnije od školske nastave i od rada Sabora i Vlade. Nema tog gaženja sloboda, dostojanstva i života koje bi moglo spriječiti mase da fanatično pohode i prate najvažniju glavnu stvar na svijetu, odnosno muškarce koji, pod dresovima i himnama svojih nacionalnih država i izdašnih sponzorstava, ganjaju loptu. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv nogometa, nogometaša i onih koji vole i prate nogomet. Niti mislim da je nogomet tek bezumno ganjanje lopte. No, ozbiljno mi nije jasan kult koji se od nogometa pravi, kao ni kognitivna disonanca nužna za bezbrižno uživanje u Mundijalu uz sve što se oko organizacije događa.

Nekoliko privatnih tužbi proteklih su mjeseci u borbi oko pulskog referenduma pokrenuli investitori Hotel Valkane koji bi se imao graditi na Lungomareu, a iza kojeg stoji srbijanski poduzetnik Dragan Šolak. Tuženo je troje pulskih aktivista koji su sudjelovali u organizaciji referenduma. Zaradili su ih boreći se za javno dobro, upozoravajući na sve loše što bi sa sobom donio grandiozni Šolakov projekt izgrađen na mjestu koje je jedno od rijetkih oaza mira u današnjoj Puli. A sada su u poziciji da za pomoć moraju tražiti isto ono društvo za čiju dobrobit su se borili. „Ovakvi sudski procesi su skupi i dugotrajni, pred nama stoji mučna borba malog čovjeka protiv krupnog kapitala. Bogom danom investitoru kikiriki, a nama osjećaj borbe Davida protiv Golijata“, kažu iz Inicijative.

U pravilu, kad je SDP u pitanju, srećemo se jedino s grandioznim senzibilitetom za tzv. investitore, i tek uopćenim zagovorom dobrobiti nižih slojeva društva. A s druge strane čeka nas neizbježna i prilično neugodna konstatacija da više osjećaja za najugroženiju populaciju katkad barem naoko iskazuju određeni akteri zdesna. Bilo da je to Karolina Vidović Krišto ili Zvonimir Troskot, oni po tome ponegdje upadljivo nadmašuju SDP-ove vedete. I ni pola jada kad bismo se po tom kriteriju odlučili za desnu opoziciju, ali ona u kompletu s potencijalno boljim ekonomskim rješenjima nosi još nešto prevratno. Nešto čijoj bi pak stabilnosti, iz univerzalne perspektive, politički zalog također trebali biti SDP-ovci. Ta vrijednost jest, naravno, jednakost i sloboda identitetska i svjetonazorska: rodna, seksualna, rasna, nacionalna, vjerska, itd.

Nametnuta binarna opreka u permanentno neurotičnoj atmosferi rezultira, otprilike, izričitim opredjeljenjem za predsjednika Zorana Milanovića ili premijera Andreja Plenkovića. Dodatno pojednostavljeno, striktnom dvojbom je li ekskluzivno prvi od njih korisni idiot Rusije, ili pak drugi njeguje svoj idiotizam u korist Amerike. Dok se zaokupljamo isključivo tim tipom razvrstavanja, nalik djeci koja se igraju kauboja i Indijanaca ili nečega sličnog makar onlajn, razvija se oko nas jedan dalekosežniji front. Jasno, tamo na Dnjepru ginu ljudi, i ne smijemo to gubiti iz vida. No sukob kakav paralelno zapostavljamo ima tendenciju generiranja još složenijih ratova, kao što je historijski potvrđeno u više navrata. O toj napetosti Hrvatska nema službeni stav, a nema ni javnog komuniciranja o tome, mada EU uslijed eskalacije vidno puca duž ionako slabih šavova.

Ukrajina ne želi pregovore o primirju, ali s Rusima su počeli razgovarati Amerikanci. Sada je i SAD-u i većini europskih zemalja jasno da bi rat koji bi predugo trajao potpuno porušio Ukrajinu pa će cijena njezine obnove biti strahovito visoka. Bitno je pitanje koje se sve češće postavlja - tko će i kako jednog dana kada rat stane obnoviti Ukrajinu, ma u kojim granicama ona bila. Netko će to morati platiti, veliki će teret, nesumnjivo, pasti na zemlje EU-a. Procjenjuje se da, ako se zbroje isporuke naoružanja, krediti i humanitarna pomoć, koji su do sada stigli u Ukrajinu, onda su EU, SAD i druge zemlje već́ potrošile više od 90 milijardi eura. Kako se čulo potkraj listopada u Berlinu, na stručnoj konferenciji o obnovi Ukrajine, Ukrajina poručuje da joj je za preživljavanje ove zime, za grijanje, struju i vodu potrebno 4-5 milijardi dolara mjesečno.

Raspisan je natječaj za Nagradu Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku zbirku. Rok za prijavu je 9. prosinac 2022. godine, a natječaj je objavilo Studentsko kulturno-umjetničko društvo „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba, nazvano, kao i nagrada, po jednom od najvećih pjesnika s ovih prostora. U njegovu čast utemeljena je pjesnička manifestacija „Goranovo proljeće“, još 1964. godine i održava se svake godine na dan pjesnikova rođenja, 21. ožujka, u Lukovdolu, a uz ovu manifestaciju vezana je i raspisana nagrada. O pobjednicima će odlučivati tročlani pjesnički žiri u sastavu Miroslav Mićanović, Dorta Jagić i Branislav Oblučar. Dobitnik ili dobitnica, uz prestižno priznanje, dobit će i značajnu novčanu nagradu u iznosu od 10.000 kuna te prigodnu skulpturu koju je izradio akademski kipar Igor Ruf.

Poznati rumunjski redatelj Radu Muntean donosi novu priču o ljudskim odnosima, teškoćama i užasima oslanjanja na druge onda kada je vlastiti opstanak doveden u pitanje. Radnja njegovog novog filma, „Întregalde“, fokusira se na troje prijatelja, prosječnih građana Rumunjske, koji iz metropole putuju u nepristupačna planinska područja kako bi prije Božića dostavili humanitarnu pomoć starima i nemoćnima. Nakon što skrenu s puta da bi jednog smušenog starca odvezli do obližnje pilane, njihov terenac ostaje zaglavljen u dubokom blatu. Taj događaj testira njihove odnose, prokazujući nepoznavanje divlje lokalne prirode te ispitujući granice njihovih humanitarnih namjera, pogotovo u sve bizarnijim noćnim akcijama spašavanja starca koji kao da je izgubio razum.

„The Music of The Oppressed“ ili u prijevodu „Glazba potlačenih“, zanimljiv je projekt uobličen u koncert u izvedbi Simfonijskog orkestra, pod ravnanjem maestra Richarda Rosenberga, te Zbora i solista Muzičke akademije u Zagrebu. Prvi termin koncerta zakazan je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinki za subotu 19. studenog u 19:30 sati, a drugi za 21. studeni, ali u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa u 19 sati. U „Glazbu potlačenih“, među ostalima, uključeni su i „Čičesterski psalmi“ slavnog Leonarda Bernsteina, koji su pisani na hebrejski tekst, a ulogu recitatoro dobio je mladi bas, Lobel Braun. „Sam Bernstein je sin židovskih imigranata, ali i pripadnik LGBT zajednice. Sva je njegova glazba prožeta pozivom na toleranciju“, objašnjavaju iz Muzičke akademije koja je organizator ovog koncerta.

Baš kao na poticaj iz stihova legendarne „Trešnjevačke balade“ Zvonka Špišića i Drage Britvića, zaputili smo se prošle subote u temeljno neposlovnu te radoznalu šetnju Trešnjevkom. Ne slučajno, niti pak pretenciozno, već po mjeri istraživačica okupljenih u kustoski kolektiv BLOK. Okupili smo se ispred Name, nasuprot tamošnje tržnice, ujedno prvih javnih prostora u ovom dijelu Zagreba, izuzmu li se onomad još blatne prometnice. Nismo doduše startali već zorom, da ne poslušamo nužno sve i jednu Britvić-Špišićevu sugestiju. Stari i novi lokalci u prolazu odmjeravaju šaroliku skupinu od nekoliko desetaka namjernika koja se steže i razvlači od točke A do B i dalje ka C i D, ne bi li čula štogod poučno o njihovu slavnom zavičaju. Nismo turisti, a pomalo kompulzivno zastajkujemo i slušamo vodičicu, pogledavamo uokolo i ne libimo se pitati.