"Pustim ljude da navode žanrove kako god netko čuje našu muziku. Ja samo citiram našeg bubnjara koji kaže: Mi sviramo muziku", kaže u razgovoru za Lupigu Ivan Jurić-Yuri iz grupe ST!LLNESS koja u četvrtak promovira svoj novi album "Kocka je bačena" u zagrebačkom Boogaloou. Bend koji smo zapratili kao kariku koja povezuje poetiku Ede Maajke s onim Alejuandra Buendije, odnosno TBF-a, svoj je prvijenac objavio prije petnaestak godina, pod eponimnim naslovom “Sve što znam o životu je … odabrao Đelo Hadžiselimović”, čije je songove pohvalio svojedobno i dotični televizijski urednik. Uslijedilo je “Globalno zatupljenje”, a za njim album oživotvoren imenom samog benda, nakon čega je uslijedilo desetak godina pauze prije nego li je objavljen posljednji album.

Umro je Aleksandar Saša Petrović, veliki bosanskohercegovački glumac, koji će ostati upamćen po brojim filmskim i kazališnim ulogama koje je igrao pred jugoslavenskom publikom, među kojima izdvajamo njegove role u predstavi „Audicija“ i „Top listi nadrealista“, odnosno njegove uspjele uloge u filmovima „Ovo malo duše“, „Gori vatra“, „Kuduz“ i „Teško je biti fin“. Saša Petrović rođen je u Sarajevu 2. siječnja 1962. godine. Na filmu je debitirao s 23 godine, u kratkometražnom ostvarenju redatelja Stjepana Zaninovića "Solista i beton". Sporedne, ali vrlo zapažene uloge ostvario u nizu popularnih televizijskih filmova s kraja osamdesetih godina, a naročitu popularnost stekao je ulogama u filmovima "Hajde da se volimo", s Lepom Brenom kao glavnom zvijezdom tog serijala.

I ove godine, tradicionalno, održan je pomen žrtvama zloglasne Novosadske racije, jezivog ratnog zločina mađarske okupatorske vojske iz 1942. godine, kada je u glavnom gradu Vojvodine pobijeno, a zatim pod led Dunava bačeno više od 1.200 Jevreja, Srba, Roma i drugih “nepodobnih” i “inovernih” Novosađana. Komemoracija žrtvama tradicionalno se održava kod spomenika “Porodica”, na Keju žrtava racije. Istovremeno, u istom gradu, ista gradska vlast koja svakog januara održava pomen žrtvama Racije, odlučila je da, koji kilometar dalje, takođe u blizini Dunava, podigne spomenik “nevinim” žrtvama s kraja Drugog svetskog rata, iz 1944/45. godine. Međutim, organizacija “Antifašistički front 23. oktobar” istraživanjem je do sada utvrdila da se na spisku “nevinih” žrtava nalaze najmanje 32 osobe koje su osvedočeni ratni zločinci.

Srđanovo ubojstvo dogodilo se u središtu Trebinja, u blizini policijske stanice i gradske tržnice, naočigled svih. U Trebinju je vladao zavjet šutnje, sve do 2007. godine, kada se počelo pisati o njegovoj sudbini. Potom je Srđan postao simbol i stvarni heroj ratova iz devedesetih godina. Gradovi u regiji počeli su nazivati ulice, avenije, prolaze … imenom Srđana Aleksića. Rijetki Trebinjci su govorili da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred zgrade općine, zgađen onim što se događalo na dubrovačkom ratištu, prosvjedovao i bacio pušku. Ispričali su i kako je i prije tragičnog dana, on u nekoliko navrata obranio svoje susjede Bošnjake od nasilnika i zlikovaca. Njegov sugrađanin Ljubiša Gluščević rekao je da Srđan zaslužio spomenik "veći od Njegoševog i Dučićevog", jer je obranio čast i obraz Trebinja u zlim vremenima.

Na samom početku ove priče u raspravama se na društvenim mrežama moglo čuti da se radi o „NIMBY ekipi“ (NIMBY je prema Wikipediji pejorativan naziv za osobe koje se protive bilo kakvim promjenama ili razvoju u blizini njihovog susjedstva). NIMBY ili ne, ekipa iz kvarta je napravila zavidan istraživački pothvat i u svega nekoliko dana izašla sa svojim argumentima na konferenciji za medije održanoj krajem prošlog tjedna. Inicijativu je podržala Zelena Akcija koja je nekoliko dana prije pressice izašla sa svojim argumentima protiv izgradnje spalionice i sudjelovala na samoj konferenciji za medije. Građani_ke su izrazito zabrinuti zbog štetnih spojeva koji nastaju spaljivanjem ovakvog otpada, a koji imaju štetan utjecaj na okoliš i zdravlje. Pozivaju se na više od 93 studije o različitim učincima spalionica na ljudsko zdravlje.

Mi smo u školi imali sat vjeronauka. Nama vjeronauk drži ona sestra Melita iz Gospe od cukra. Sestra Melita je sidila u svojoj klupi i piljila je prida se. Mi smo isto piljili u nju. Onda je ona zavrtila sa glavom i rekla je: „E dico moja, nešto nije u redu sa ovin sviton ako se memoari princa Harija čitaju više od Biblije!“ Mi smo zableušili se u nju sa nekuženjem. Onda je sestra Melita rekla: „A kad malo bolje produmaš, obe su te knjige na isti đir…“ Nama je opet uletila tupaja. Onda je ona pederica Sandra pitala: „Na koji đir?“ Sestra Melita je raširila ruke i nakreveljila je facu: „Muškarci pate!“ U razredu je bila tišinčuga. Sestra Melita je rekla: „Jerbo koliko san ja upratila nastavke u Gloriji i Slobodnoj, tu se uglavon opisiva golgota koju je princ Hari prolazija u svojoj familji! Ovi mu je učinija ovo, oni mu je učinija ono, ovi ga je sjeba ovako, oni ga je sjeba onako…"

„Cilj nam je bio snimiti najglasniji najbrži album ikada i sad kad slušam pjesme s 'Desetke' se čudim verbalnoj rafalnoj paljbi na 'Ne volim te', 'Nema više' i 'Anoreksiku'“, zaključuje Mile Kekin, frontmen Hladnog piva, prisjećajući se nastajanja albuma „Desetka“ koji je objavljen davne 1997. godine. Povodom tih 25 godina ovaj kultni album po prvi puta od sada je dostupan na vinilu nastalom uz suradnju sa zagrebačkom diskografskom kućom Dancing Bear. Od početničkih koncerata s rodbinom i djevojkama u publici krajem osamdesetih godina kada su počeli s bazom u zagrebačkim Gajnicama, postali su jedan od najpoznatijih punk rock bendova u Hrvatskoj. Mile Kekin s nostalgijom se prisjetio snimanja ovog albuma nastalog u suradnji s Janezom Križajem, glazbenim producentom zaslužnim za izdavanje albuma brojnih regionalnih bendova,

Sara Tomas, mlada je studentica Likovne akademije u Zagrebu, a njen film „Diptih“ nastao je prošle godine te je već prikazan na Animafestu, svjetskom festivalu animiranog filma koji je održan u lipnju ove godine. Osim režije, Tomas je sudjelovala i u ostalim aspektima stvaranja svog filma. „Autorica uz režiju, potpisuje i animaciju te štošta drugo – od montaže do oblikovanja zvuka“, navodi se u pozivu na filmsku večer. Druga gošća koja će se predstaviti publici u klubu Dva Osam je Mia Martinović, diplomirana arhitektica i članica Kinokluba Zagreb. Autorica je još nekoliko kratkih filmova kao što su „Taste of Space“ iz 2019. godine, „Pixie“ iz 2020. godine i „Predstavnik“ snimljen prošle godine. Njen film kojeg će ugostiti na Jabukovcu, „Sakupljači“, mogao se već vidjeti na Liburnija film festivalu, koji promovira domaći dokumentarni film.

Jesen, grad u kojem je pucao Princip. Svakog principa i svake savjesti lišena noć, u kojoj nitko ne čeka. I jedan kaput, žut, kao stambolske dunje i krojen bez veze, s kojeg dugmad otpada i koji pouzdano puca po šavovima, već desetljećima. Nešto i ništa u zraku. Dva pola istog magneta, koji nas drži zakucane uz stjenku velikog zamrzivača. Čađa i miris kestena na kraju Titove. I na početku, jer zašto ne. Nešto nervoze, naramak pjesama, između kojih treba izabrati. Takvi se izbori, inače, sami načine. Pojedine pjesme iz nekog grada, o nekom gradu, glasnije svijetle na našim mapama. Pale se u ritmu stopa kada se u njega kroči, ili na spomen, već na daleku misao tinjaju u tami sjećanja. Arhivu kojeg načinje miš. A ono ubojito i jasno pamtite me po pjesmama mojim Duško Trifunović, koji u gradu nije dočekao ni umrijeti, kao da je napisao upravo Sarajevu.