U vremenima kada u Europi sve glasnije zvecka oružje i Europska unija planira dugotrajno naoružavanje, iz ove koalicije odlučili su poručiti NE ratnoj ekonomiji i NE Europi rata. „Ratna ekonomija i vojna industrija su uvijek pogoni za ratne sukobe, proizvodnju ratova i proizvodnju smrti. Logika suvremenog ratovanja tehnologiju smrti danas temelji na novim tehnologijama čije razorne posljedice ovoga trenutka ne možemo sagledati. No, znamo da od ratova uvijek profitiraju kapitalističke korporacije u paktu s politikom“, ističe se u proglasu koji je javnosti uputila ad hoc feministička antiratna koalicija. U proglasu iznose i nekoliko zahtjeva. Prvi od njih je da se otvore razgovori o novoj „sigurnosnoj arhitekturi“ Europe, jer, kako kažu, sigurnost ne počiva na moći da uništiš svog susjeda, već da s njim surađuješ. Potom, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, zahtijevaju i da se u mirovnim pregovorima poveća broj žena.

Neobično sunčani petak za ovo doba godine. Ispred kućice na sjeveru zagrebačke Trešnjevke polako se okupljaju ljudi. Ugodna i prijateljska atmosfera, čuju se španjolski i engleski jezik, tu i tamo zvuci gitare, uokolo neumorno trčkara jedan psić. Unutra, prostorija puna svježeg povrća i voća, brašna, veganskog mlijeka, namaza, pića, kave, higijenskih potrepština, kozmetike, odjeće i obuće, knjiga ... I – pazite sad – sve je to besplatno. Ovo je Džabac. Prostor bez novca i bez krađe. Ukoliko ugledate nešto što vam se svidi ili vam treba, slobodno to možete uzeti i ne morate pitati “smijem li”. Džabac je, naime, “dućan za džabe” - besplatni dućan koji radi na principu samoorganiziranja i, kako kažu organizatori, služi kao prostor socijalizacije i izgradnje zajednice, gdje svatko može doći i uzeti što treba, bez ikakve novčane transakcije, i bez obveze da nešto ostavi (iako, naravno, i to može).

Velik doprinos znanosti čine ona istraživanja koja povezuju načelno različite discipline, osvjetljavajući puteve razumijevanja koji prethodno nisu bili iskrčeni. Istražujući reprezentaciju brodogradilišne industrije u Jugoslaviji s naglaskom na pulski Uljanik u dokumentarnim filmovima druge polovice 20. stoljeća, Andrea Matošević za takav je poduhvat osvojio nagradu "Milovan Gavazzi" Hrvatskog etnološkog društva, u kategoriji znanstvenog i nastavnog rada za 2023. godinu. Riječ je o knjizi "Kolos Jadrana: Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. stoljeća" koju je objavio zagrebački izdavač Srednja Europa. Matošević je redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta Juraja Dobrile u Puli, gdje godinama predaje antropološke i etnološke kolegije. Bavi se, između ostalog, Mediteranom, turizmom, industrijom, talijanskom kulturom i teorijama identiteta, posebno na granici.

„Žene koje stoje iza ovih objektiva, svaka na svoj način, otkrivaju delikatne, ali duboko dirljive odnose između čovjeka i životinja, podsjećajući nas na drevnu vezu koja nadilazi tek biološku povezanost. U kadar se tako uvlače prizori ptica, pasa ili mačaka koje, čini se, s fotografkinjama dijele tih, ali snažan dijalog. U tim je kadrovima sačuvana iskonska ideja o Gei, majci Zemlji, koju upravo žene oduvijek simboliziraju kao zaštitnice i njegovateljice života. Prisutnost životinja, bilo u urbanim dvorištima ili u divljini, svjedoči o čovjekovoj potrebi da pronađe sklad s prirodom, a ženski pogled na taj sklad posebno je prožet toplinom i suosjećanjem“, zapisala je kustosica Leila Topić o izložbi „Fotografkinje 2025.“ koja je u organizaciji Fotokluba Rijeka na Osmi mart otvorena u riječkoj Galeriji Principij. Ovu „navadu“ – da na Međunarodni dan žena organiziraju izložbe fotografija, kojima prethodi javni natječaj – u Fotoklubu Rijeka prakticiraju još od 1979. godine.

Dok je Charles Bean kao novinar bio zadužen za pisanu dokumentaciju, ekspedicijske snage su angažirale i fotografa Franka Hurleya. Osim za bilježenje ratnih zbivanja, njegove fotografije korištene su i za podizanje ratnog morala kod kuće. Zapisano je da je „službeni ratni izvjestitelj Bean vjerovao kako su fotografije 'sveti zapisi' koji će 'novim generacijama omogućiti da jasno vide istinu". Međutim, njegova definicija "istine" u fotografiji umnogome se razlikovala od one kojom se vodio fotograf Hurley”. Već u nekoliko tjedana suradnje na Zapadnom frontu 1917. godine, službeni fotograf i novinar sukobili su se oko etičkih pitanja u novinarstvu. „Pokušavao sam i pokušavao uhvatiti to u jednom negativu, ali rezultati su beznadni (...) Međutim, ukoliko negative nekoliko odvojenih događaja ukomponiramo u jedan, donekle se može stvoriti dojam kako moderno bojište izgleda”, zapisao je Hurley.

"Lakše je kročiti utabanim stazama konvencionalne izgradnje - kratkoročno, a je li lakše dugoročno i je li ispravno – to je drugo pitanje. Odgovaram li vas od ekološke gradnje? Apsolutno ne. Iz moje perspektive to je ulog za budućnost, bez obzira na cijenu. Naravno, postoji cijena koju možemo ili ne možemo financijski pokriti, a ona je i jedan od elemenata održivosti, odnosno postoje granice. Uz napomenu da ekološka gradnja može biti povoljnija od konvencionalne, ako je tako planirana od samog početka ili u usporedbi s rješenjima iste učinkovitosti", kaže u razgovoru za Lupigu arhitektica Zrinka Babić koja se zadnjih desetak godina bavi tematikom održive stanogradnje. S njom razgovaramo o trendovima, ali i o nekim praktičnim rješenjima. Na primjer, kako preurediti stariju kuću prema pravilima ekološke stanogradnje ili kako izgraditi novu održivu kuću.

Za širu publiku, pogotovo za generaciju rođenu 1970-ih i početkom 1980-ih Lyncheva pojava, emitiranje serijala „Twin Peaks“ na javnoj televiziji, najdoslovnije su značili rastvaranje portala u druge i drugačije svjetove. Na relativno skučenom horizontu pojavio se neobjašnjivo osebujan sadržaj za kakvim bi gledatelj od većih zahtjeva morao inače svjesno i angažirano iskoračiti iz svojih građanskih, to jest srednjeklasnih okvira, kako bi to na primjer bio slučaj da se dao u potragu za nekom avangardnom zbirkom poezije, jer teško da se takvo što moglo naći na policama za tadašnje prilike uobičajene kućne biblioteke. No, da bi se ukoračilo u jezovitu snovitost „Twin Peaksa“, koji Lynch supotpisuje s Markom Frostom, nije se trebalo potezati nikuda, neočekivano nas je zadesio u našim dnevnim boravcima, uprizorivši se u predvidljivoj simetričnosti socijalističkih regala.

„Braća“ („Bratři“), češka biografska, usto i period drama nabijena akcijom u trajanju od dva sata i 15 minuta, u kojoj redatelj Tomáš Mašín i scenarist Marek Epstein razlažu polarizirajuć moment novije nacionalne povijesti, mogla bi lako (čak i bolje) funkcionirati kao trodijelni serijal od 45 minuta po nastavku. Tako je nekako, kao epski, prostorno razvedeni triptih, taj film i komponiran. U uvodnom dijelu izlaže se društveno politički kontekst Čehoslovačke s početka 1950-ih, kao i obiteljske prilike iz kojih potječu Josef i Radek Mašín, titularni protagonisti. Treba odmah reći, u pitanju su stvarni likovi, akteri kontroverzne epizode čehoslovačkog poraća kojom su se poslije 1989. godine, odnosno Baršunaste revolucije intenzivno bavili i publicisti i povjesničari, a ni 70 godina kasnije u tamošnjoj javnosti nema konsenzusa jesu li ti mladići, tada u ranim dvadesetima, bili heroji ili teroristi.

Slavni režiser i scenarista Aki Kaurismäki svojim zadnjim filmom „Palo lišće“ („Fallen Leaves“), iz 2023. godine, ponovo nas vodi u državu koja je proglašena zemljom u kojoj su ljudi najsrećniji – Finsku. Kaurismäki, dobitnik specijalne nagrade žirija na 76. Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu, donosi sve što poznajemo kod finskog majstora, s tim što je tu i nešto novo, sveže i nostalgično. Upoznaćemo dvoje usamljenih ljudi koji će se slučajno sresti i razviti simpatije jedno prema drugom. Helsinki, Finska. Grad je prazan, mračan i tih. Sudbina ukršta puteve dvoje samotnih pripadnika niže radničke klase. Ansa radi u supermarketu, ali ubrzo dobija otkaz jer je uhvaćena kako u torbu stavlja paketić sira sa isteklim rokom. Zatim pronalazi sve gore poslove, prvo kao pomoćnica u sumnjivom baru, a onda kada vlasnika uhapse baš na dan za isplatu plate, i u fabrici. Ona se, dakle, za svoje mesto pod suncem bori radom, strpljenjem i upornošću.