IGRA SJENKI: „Rekao sam im da imam 15 godina, ali umjesto da mi pomognu, hrvatski policajci su me tukli“

IGRA SJENKI: „Rekao sam im da imam 15 godina, ali umjesto da mi pomognu, hrvatski policajci su me tukli“

„Prvo bi nam rekli da sjednemo na pod, onda bi nas vrijeđali da smo krijumčari i nazivali nas drugim pogrdnim imenima, nakon toga bi nas odvodili jednog po jednog u auto i tukli. U autu nije bilo zraka ni prozora, počeli bi onda vozili luđački, ljudi su povraćali. Kada bi došli na granicu s Bosnom, do Velike Kladuše ili Bihaća opet bi nas tukli, uzeli nam mobitele, novac. Ako imaš jaknu rekli bi da je skineš, ponekad i cipele. Nekoliko puta su mi uzeli jaknu i cipele, morao sam hodati bos. To je realnost. Ako bismo bježali u rijeku išli bi za nama i hvatali nas pa prebili. To nisu ljudi, jednostavno se ne može reći da se radi o ljudima. Ljudi imaju milosti, imaju srce, što nije bio slučaj s tim policajcima“, prisjeća se za Lupigu SK, jedan od aktera dokumentarca "Igra sjenki", koji je prošli tjedan došao u Hrvatsku - zemlju u kojoj ga je policija tukla.
12 RAZLOGA: Zbog čega Crkva ne može sudjelovati u pripremi zakona o pobačaju?

12 RAZLOGA: Zbog čega Crkva ne može sudjelovati u pripremi zakona o pobačaju?

Zbog čega Crkva (katolička ili bilo koja druga) ne može sudjelovati u pripremi zakona o pobačaju? 1. Zakone RH donose državna tijela sastavljena od izabranih predstavnika građanki i građana. 2. Predstavnici Crkve nisu izabrani ni na kakvim demokratskim izborima, oni su (samo)postavljeni u vlastitoj organizaciji, te stoga njihove ingerencije u odnosu na uređivanje društvenih odnosa putem zakona tu i prestaju. 3. Crkva može javno djelovati, ne i odlučivati o javnim poslovima. 4. Organizacije civilnog društva koje dijele svjetonazor Crkve i njihove stavove mogu sudjelovati u javnom savjetovanju u pripremama zakona, kao i bilo koje druge organizacije s cijelog političkog, kulturnog i društvenog spektra, ali im blizina Crkvi ne daje nikakvo posebno pravo na sudjelovanje niti njihovim stajalištima daje posebnu težinu.
LUPIGA NA POVORCI PONOSA U SARAJEVU: „Otvorite povorku prema našim komšijama i komšinicama“

LUPIGA NA POVORCI PONOSA U SARAJEVU: „Otvorite povorku prema našim komšijama i komšinicama“

„Sretna Povorka ponosa Bosna i Hercegovino! Neka je borbena i vesela. Hvala vam svima od srca i duše što ste bili s nama i pokazali solidarnost kada smo nailazili na razne barijere. Hvala vam što ste bili uz nas i kad smo se suočavali s institucionalnom homofobijom. Hvala što ste i danas s nama i stvarate narativ da ljubav i podrška čine veliko porodično okupljanje“, rekla je s pozornice Dina Bajrektarević iz organizacije Povorke. Ali do te pozornice bio je opet dug put. Pet mjeseci trajale su pripreme za ovaj dan. Gotovo pet mjeseci je bio poznat datum održavanja, a kako se bližio taj dan, pritisci na organizatore su rasli, posebno nakon odluke policije da blokira 52 ulice, kako su mediji unisono prenijeli: „zbog Povorke ponosa“. Mala je to, međutim, prepreka u odnosu na ono sa kakvim se preprekama suočavaju pripadnici LGBTIQ+ populacije.
DOSANJANI SAN TONIJA MANDIĆA: Čovjek-spomenik američke pop kulture iz Hercegovine

DOSANJANI SAN TONIJA MANDIĆA: Čovjek-spomenik američke pop kulture iz Hercegovine

Neki je Hercegovac, imenom Toni, vozio limuzine za gazdu u Los Angelesu. Naš Tony Mandich ostavio je broj govornice pored koje je stanovao i čekao poziv za posao, i tip se javio. Zadatak mu je bio da iz Beverly Hills Hotela odveze jednog gospodina na Rodeo Drive, gdje je italijanski restoran u kojem bi dvojica prijatelja večerala. Sudbina je htjela da je jedan od dvojice prijatelja bio Ahmet Ertegun, vlasnik Atlantic Recordsa, a drugi Michael, pjevač iznimno popularne grupe The Rolling Stones. Tony nije imao pojma ko je Ahmet Ertegun, ali mu je prijatelja odmah prepoznao. Nakon pola godine Ertegun će ga zaposliti u kompaniji na radnom mjestu Artist Development Manager, što je podrazumijevalo odnose s izvođačima, tv promociju i rad na turnejama.
UZ KRAJ ŠKOLSKE GODINE: Hrvatska - zemlja lažnih odlikaša

UZ KRAJ ŠKOLSKE GODINE: Hrvatska - zemlja lažnih odlikaša

Trebali bismo se pomiriti s činjenicom da smo se zaigrali silnim peticama. Valjalo bi se spustiti na zemlju i od prvog razreda osnovne školu učenike privikavati na skalu svih predviđenih i zakonom propisanih ocjena. Istina, ta skala je preuska. Teško je učenike smjestiti u pet klasa, pa ih onda veliku većinu stavljamo u jednu klasu, odnosno proglašavamo odlikašima. Stvorila se slika i dojam kako je sramota imati ocjenu manju od pet. Time vršimo pritisak na djecu i učitelje. Velik je to i težak teret, pod kojim mnogi posrnu. Djeca postanu nervozna, iskompleksirana, lažno motivirana, krivo procijenjena i iznadprosječno ocijenjena. To ne vodi ničemu dobrome. Trebamo se spustiti s oblaka i s obje noge čvrsto stati na zemlju, gradeći čvrste temelje usvajanja znanja i obrazovanja, bez čega nema napretka, boljitka i života.
IZB(J)EGLICA: Kad sam ostavio jedan život iza sebe

IZB(J)EGLICA: Kad sam ostavio jedan život iza sebe

„Fićo” je jezdio autoputem i šum koji sam čuo nije bio od motora. Već šum neizvjesnosti u koju idem. Bio je i stari sa nama. I šutao je. Kao i ja. Do Ljubljane. Ušao sam u bus. Ljubljana – Kapošvar. Mjesto u Mađarskoj gdje su se sastajale prošlost i budućnost, život i smrt, beznađe i nada. Nešto od svega toga bilo je smješteno u drugom busu koji je došao sa “one” strane. Odabir je bio na nama. A ja? Ja nisam znao šta nosim. Zagrljaji, poljupci, tople riječi i iskrene želje. Benzinska pumpa. Mrkla noć. Dva autobusa, jedan nasuprot drugome. Iskrcaj, ukrcaj. Očešeš se tako o putnika koji putuje istom trasom, ali suprotnim smjerom. Pogledaš ga. Gdje će? Odlazi li i on zauvijek i gdje ide? I u šta ulaziš? Autobus “Putnika”, primio je teret torbi, ali i naših duša. A sa tim nikad ne znaš. Da li će taj autobus moći da ih izdrži.
REVIZIJA POVIJESTI MACOLOM: Ne svete se "balijama" nego ubijaju posljednje Jugoslavene u sebi

REVIZIJA POVIJESTI MACOLOM: Ne svete se "balijama" nego ubijaju posljednje Jugoslavene u sebi

Nakon što su porazbijali ploče, od kojih je svaka bila izrađena i ispisana drukčije, rukama majstora s Korčule, dakle, nedvojbeno Hrvata, napisali su: „Balije. Tito je mrtav.“* I to, samo dan nakon što je postalo jasno da iz Bruxellesa neće dozvoliti da se u korist bosanskohercegovačkog HDZ-a promijeni izborni zakon čime bi se omogućio ulazak njihovog kandidata u Predsjedništvo BiH, bez obzira na rezultate glasanja. Spomenik je , dakle, uništen u ime „hrvatskog nacionalnog interesa“. Baš kao što nasilni roditelj tuče svoje dijete jer u njemu vidi svoje najgore osobine, ovoga puta su hercegovački HDZ-ovci prevazišli sami sebe. Razbivši ploče s imenima poginulih u Drugom svjetskom ratu, oni se nisu „osvetili balijama“ nego svojoj komunističkoj prošlosti i činjenici da se njihov predsjednik pisao kao Jugoslaven i potpisivao ćirilicom.
PRIČA O TOMISLAVU I LUKI: Najveće zlo koje sam počinio u životu

PRIČA O TOMISLAVU I LUKI: Najveće zlo koje sam počinio u životu

Najveće zlo koje sam počinio u životu dogodilo se u lipnju jedne davne godine, nekoliko dana prije kraja školske godine. Bilo je kasno proljeće, slušali smo „Lipe cvatu“ i počela je sezona bicikala. Školsku godinu podijelili smo na sezone. Sezona stripova bila je u studenom, sezona franja ili klikera/špekula prvim proljećem, a bicikle smo iz drvarnica vadili pred kraj školske godine u onoj užurbanoj izmaglici panike, ljeta i mirisa prve morske soli na koži. Tih dana visili smo u kvartu i smišljali kako završiti školu, kako izbjeći produžnu i sebi ne upropastiti ljeto, i u toj lijenoj razmjeni sličica fudbalera i timova pa montiranja „banana“ siceva iz Trsta ja sam sasvim slučajno uhvatio jednu poruku. Jedan komadić papira koji je Maja zgužvala i bacila na pod. U Maju smo bili zaljubljeni gotovo svi, pa nije čudo da se u nju zaljubio i Tomislav.
OD LOGORA DO BUTIK HOTELA: Ljetovanje na Mamuli, gdje su ljude izgladnjivali do smrti

OD LOGORA DO BUTIK HOTELA: Ljetovanje na Mamuli, gdje su ljude izgladnjivali do smrti

Prema procjenama crnogorskih povjesničara, kroz logore na Mamuli i obližnjoj Prevlaci prošlo je oko 2.300 ljudi, a 130 ih je ubijeno ili umoreno glađu. U svjedočanstvima snimljenim sedamdesetih godina prošlog stoljeća, preživjeli zatvorenici i zatvorenice uglavnom govore da su trpjeli nesnosnu glad. U medijima toga vremena Mamulu nazivaju logorom i mučilištem. Nakon devedesetih otok Mamula postao je mjesto koje je mogao posjetiti bilo tko. U prostoru tvrđave jednom godišnje lokalni SUBNOR-i komemorirali su žrtve iz Drugog svjetskog rata, Mamula je služila i kao filmski set, prirodno stanište galebova, izletište turista... Na koncu su, u jeku "valorizacije" svakog kvadratnog metra na moru i uz more, tvrđava i otok Mamula za relativno mali novac iznajmljeni švicarskoj kompaniji i postao luksuzni butik hotel.
„JA SAM TURBO CATTOLICO“: Boris Dežulović u gostima kod Zorana Kesića

„JA SAM TURBO CATTOLICO“: Boris Dežulović u gostima kod Zorana Kesića

„Kada smo 2013. godine tek počeli da brojimo minute ovih naših '24 minuta', imali smo spisak. Što bi neki mnogo opasni momci rekli – spisak postoji! Pa postoji spisak careva, mi ga napravili. Jedno od prvih imena na tom našem spisku, koga bismo voleli da ugostimo i upoznamo bilo je ime našeg večerašnjeg gosta. I evo ga! Ni deset godina nije prošlo, a sa nama je večeras novinar, kolumnista i pisac, Boris Dežulović“, tim riječima je Zoran Kesić, autor i voditelj popularne emisije „24 minute sa Zoranom Kesićem“, najavio jučerašnjeg gosta. U zanimljivom razgovoru Dežulović je bio potpuno otvoren pa je na pitanje kamo ide rat u Ukrajini odgovorio – „Ide u pizdu materinu“ – dodavši da ne treba biti neki veliki geostrateg kako bi se to zaključilo. Primijetio je i da rat u Ukrajini neodoljivo podsjeća na ratove devedesetih na ovim prostorima.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Let’s talk about sex

    20.06.2022.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Let’s talk about sex

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ajmo ih blokirati!

    09.06.2022.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ajmo ih blokirati!

  3. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Beograd

    22.05.2022.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Beograd

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije