TEŽAK TERET: Duga „ljubav“ Amerike prema Grenlandu

TEŽAK TERET: Duga „ljubav“ Amerike prema Grenlandu

„Ne možeš samo kupiti otok ili narod. To zvuči kao nešto iz ere ropstva i kolonijalizma”, požalila se Else Mathiesen kada je u ljeto 2019. godine Donald Trump prvi puta pustio „balon“ o kupovini Grenlanda. U međuvremenu, Trump je jedne izbore izgubio, pa lani opet pobijedio. Time je uslijedio i nastavak priče o kupovini najvećeg autonomnog teritorija Danske. Ovoga puta, čini se, u puno ozbiljnijem tonu. Samo Trumpovo virkanje u izlog za koji nismo ni znali da postoji, ali i način na koji je najavio pretenzije, stubokom je uzdrmao međunarodne odnose. Što zbog samog čina, što zbog načina. Međutim, aktualni američki predsjednik nije ni prvi ni jedini stanovnik Bijele kuće koji se kolonijalnim metodama htio domoći „ledenog spavača“ na sjeveru Zemlje. Uostalom, SAD i Danska imaju stoljetnu povijest nekretninskih poslova u kojima su za zlatne poluge mijenjali otoke i ljude i to desetljećima nakon završetka ere ropstva.
RIJEKA UZ STUDENTE SRBIJE: „Glas podrške za bolju budućnost svih nas“

RIJEKA UZ STUDENTE SRBIJE: „Glas podrške za bolju budućnost svih nas“

Mirni skup podrške i solidarnosti sa studentima u Srbiji, koji se već mjesecima bore protiv korupcije, nekompetencije i autoritarnosti režima Aleksandra Vučića, održat će se u četvrtak s početkom u 17 sati na riječkom Korzu, ispred Radio Rijeke. Studentske blokade fakulteta, potaknute padom nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, 1. studenog 2024. godine, koja je usmrtila 15 ljudi, razvile su se u masovne prosvjede kojima su se priključile stotine tisuća građana širom Srbije tražeći odgovornost za ovu tragediju. Najveći su to studentski prosvjedi na ovim prostorima od 1968. godine. U Rijeci su studenti tamošnjeg Filozofskog fakulteta, kao prvi u Hrvatskoj, još 13. prosinca prošle godine organizirali prosvjed podrške studentima u Srbiji, dok sutrašnju, novu akciju podrške u tom gradu organiziraju Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci i Udruga studentica i studenata Kulturologije Filozofskog fakulteta u Rijeci.
TIŠINA POSLE TEOFILA: Prkos do poslednje reči

TIŠINA POSLE TEOFILA: Prkos do poslednje reči

U svojim knjigama i novinskim esejima Teofil Pančić (1965. - 2025.) ispisao je bar nekoliko autobiografskih romana. Mogao je još i više, jer materijala ima napretek. Teofilov život bio je, blago rečeno, nesvakidašnji, i u njemu je na neki način sublimirana istorija ovih naših prostora u proteklih četrdeset i kusur godina. Njegova životna energija je bila takva da je hladno mogao da bude na više mesta istovremeno, protiveći se zakonima fizike i gravitaciji. Njegova ličnost je bila džinovski osobena, drugačija od svega što je viđeno u istoriji čovečanstva, da bi se samo o tome mogao napisati 12-tomni roman. Interesovanja su mu tako široka i opet iznenađujuća – eto prilike za bar još koje kapitalno štivo. Preminuo je u šezdesetoj, ali je živeo, brat bratu, nekoliko vekova, kroz sve one okeane pročitanih knjiga, odgledanih filmova i pozorišnih predstava. Nije umro jedan čovek nego mnogo njih.
PRIJE I POSLIJE: Primjeri koji pokazuju da gradovi po mjeri čovjeka nisu nedostižna utopija

PRIJE I POSLIJE: Primjeri koji pokazuju da gradovi po mjeri čovjeka nisu nedostižna utopija

Nedavno smo na ovom mjestu predstavili primjere dobre urbanističke prakse “ponovnog osvajanja” gradskih prostora za pješake i bicikliste kroz usporedbu fotografija gradova prije intervencija i poslije njih. Ovim tekstom ćemo nastaviti započeto te vam predočiti još neke slikovite primjere transformacije svjetskih gradova koje često biramo kao društveni uzor. Planeri širom svijeta, naime, uviđaju kako je podređivanje svih funkcija grada automobilskom prometu bila velika pogreška, i na razne načine pokušavaju u fokus staviti ljude, a ne automobile. Gradovi po mjeri čovjeka nisu neka nedostižna utopija, kako ćemo vidjeti kroz primjere uspješnih inicijativa u raznim gradovima. Potrebna je volja i vizija za korjenite promjene, često usprkos prvotnom žestokom protivljenju javnosti. Zagreb je, primjerice, prepun potencijala, a inspiraciju možemo crpiti iz nekih od sljedećih primjera.
TOP 10: Ovo su mi najbolje serije u 2024. godini

TOP 10: Ovo su mi najbolje serije u 2024. godini

Je li zlatnom dobu televizije došao kraj? Dok sam prethodnih godina za ovakvu listu morala birati između dvadesetak odličnih kandidata, ovaj put sam jedva uspjela “skrpati” njih deset. Možda je stvar u tome što streaming servisi stežu remen i manje je vjerojatno da će zanimljivi ili “hrabriji” scenariji dobiti zeleno svijetlo, a možda se, pak, kreativci ipak vraćaju filmu, nakon što su dugi niz godina sve više gravitirali televiziji. Još jedna stvar koju vrijedi istaknuti je to da je konsenzus publike (a i kritike) oko “must see” serija sve tanji. Preplavljeni smo sadržajem i sve je manje serija za koje nam se čini da ih “svi gledaju”. Izgubljeni smo i izolirani u personaliziranim mjehurićima Netflixovog algoritma. Možda je u takvim uvjetima i lakše raditi ovakvu listu koja nikako ne pretendira da bude objektivna, nego samo da bude pomoć u navigiranju sadržajima kojima nas zatrpavaju streaming platforme.
FOTO: Kako objasniti da je isti proizvod ovoliko skuplji u Hrvatskoj nego u Sloveniji?

FOTO: Kako objasniti da je isti proizvod ovoliko skuplji u Hrvatskoj nego u Sloveniji?

Već drugi petak zaredom građani diljem Hrvatske odlučno poručuju trgovačkim lancima: "Dosta je!" Bojkot trgovina, kao odgovor na uporno divljanje cijena, ovog se tjedna proširio i na susjedne zemlje – BiH, Srbiju i Crnu Goru. Rezultati ovotjedne prosvjedne akcije u Hrvatskoj nešto su slabiji nego li su bili tjedan ranije. No, iako je odaziv bio manji, bojkot je ipak dovoljna prijetnja da "prisili" brojne trgovačke lance da najave "zamrzavanje cijena" za veliki broj proizvoda. Naš čitatelj iz Samobora poslao nam je dvije fotografije i potvrdio teoriju o preskupoj Hrvatskoj. Na dan bojkota u Hrvatskoj zaputio se u petnaestak kilometara udaljene Brežice u Sloveniji. U tamošnjem Lidlu je naišao na čokoladne praline njemačkog proizvođača po cijeni od 2,39 eura. Budući da taj proizvod redovito kupuje, nije mu promakla činjenica da se isti taj paketić čokoladica u samoborskom Lidlu ima bitno drugačiju cijenu.
POSLJEDNJA ŽELJA: Nakon gledanja emisije “Nedjeljom u 2” na temu eutanazije

POSLJEDNJA ŽELJA: Nakon gledanja emisije “Nedjeljom u 2” na temu eutanazije

Mara je teško bolesna. Terminalna faza. Nema još mnogo vremena na raspolaganju. Prošli mjesec prijavila se na spisak za eutanaziju. Ne želi da pati pod morfijem. Da muči i sebe i najbliže. Čemu? Kad vrijeme dođe, sama će sebi skratiti muke. Tako je najpoštenije. Jedini problem koji trenutno ima je … šta poslije? Htjela je kremiranje. Još odmalena, od gledanja “kaubojskih” filmova, fascinirao ju je indijanski pogreb. Kad se pokojnik, prilikom tranzicije sa ovog svijeta u “vječna lovišta”, jednostavno zapali na nekoj vrsti lomača ili kad se u čamcu pusti niz rijeku, pa se zapaljenom strijelom, vješto odapetom s obale, sve pretvori u buktinju. Pitala se da li su i pripadnici njihovog lokalnog Chehalis plemena tako ispraćali svoje najmilije. I da li su nakon pogrebne ceremonije činili nešto sa ostacima, sa pepelom preminule osobe. Tradicionalnu sahranu sa kovčegom nije željela iz dva razloga.
BAČENI U LANCE: Bojkot, građanski ili potrošački?

BAČENI U LANCE: Bojkot, građanski ili potrošački?

Uopće ne omalovažavam politički značaj činjenice da tariguzni papir u Hrvatskoj košta euro više nego u Njemačkoj. To je klasno pitanje par excellence. Koliko je naroda kojem taj euro nije nikakva bagatela, a koji ipak mora nečime obrisati dupe? Nije drugarski od ljudi raditi jarce. Pa i temeljna republikanska deklaracija legitimira se time da se bavi pravima čovjeka i građanina, a ne jarca i građanina. Mora se kretati od materijalne podloge. Treba i zbog cijena, ali ako se u bojkotu zadržavamo samo i isključivo na tome, onda znači da bojkot zbog cijena nije iz razloga iz kakvih bi trebalo biti, nije stvarno politički. Ne radi se ovdje o puko moralnom zakeranju. Ako ne istupaš kao građanin, u antitezi ćeš biti ne samo potrošač nego i zauvijek podanik time što si potrošač. U lancima u oba smisla riječi. Istu tu lovu koju pažljivo trošiš prvo moraš krvavo zaraditi – a bit će to krvavije za onoliko koliko ti platformski kapitalizam razvali sav ostatak načetih radničkih prava.
PISMO IZ SPLITA STUDENTIMA SRBIJE: Hvala vam djeco što nam pokazujete da je moguće

PISMO IZ SPLITA STUDENTIMA SRBIJE: Hvala vam djeco što nam pokazujete da je moguće

Svoje studentske dane pamtim po koječemu, no u jedno sam potpuno siguran. Nikome od nas politika nije značila ništa i samo su čudaci među nama pratili reforme Ante Markovića i plenume CK SKJ. Bili smo mladi, imali smo najbolju muziku na svijetu, taj svijet je bio lopta šarena i jedino nam važno bilo da igramo levo krilo ili da budemo centarfor školskog tima. Studenti su čudna sorta. Uvijek bez para i uvijek bez brige što nosi sutra, a kamoli budućnost. Na naše studente nikada nismo računali. Današnja čudesa na kojima komuniciraju, žive i djeluju, nama „starcima“ su potpuna nepoznanica i uglavnom kada vidim što rade po TikToku i ostalim sranjima na kojima vise, samo odmahnem glavom. Nikada od njih revolucionara. I tada se zatekneš kako pratiš tu djecu, točnije studente u Beogradu koji već dva mjeseca blokiraju svoje fakultete i pridružit će se danas svojim kolegama u Novom Sadu na blokadi tri mosta u tom gradu.
ŠTO MI JE POKAZAO BOJKOT: Samopoštovanje se ne kupuje u plastičnim vrećicama

ŠTO MI JE POKAZAO BOJKOT: Samopoštovanje se ne kupuje u plastičnim vrećicama

Nisu Hrvati ustajali niti su bojkotirali za mnoge važne stvari koje su se u ovih trideset godina događale u Hrvatskoj. Nisu Hrvati bojkotirali ni ustajali protiv korupcije, činjenice da im se hrpa ministara na ovaj ili onaj način kriminalno procesuira. Nisu ustajali za gruba kršenja ljudskih prava, slobode medija i brutalno zauzimanje svih institucija od vladajuće klijentele, nisu bojkotirali ništa osim izbora koji su uvijek ključni i povijesni. Hrvati su se pobunili i organizirali samo i isključivo zbog jednog. Činjenice da im je najomiljenija zabava, odlazak po hranu, postala preskupa. Čudna je ta inicijalna kap koja je prelila čašu, ipak vjerujte mi, nije neočekivana. Hrvati su kako znamo, a i ja sam dio te priče, navikli i shvatili da će do svoje biološke smrti živjeti kako ne živi ostali normalan svijet. Hrvati su se pomirili s istinom da se nikada ništa neće promijeniti na bolje.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. U VIHORU MRŽNJE: Osvrt na knjigu „Alija. Ulema ili balija“

    04.02.2025.

    Nedžad Novalić

    U VIHORU MRŽNJE: Osvrt na knjigu „Alija. Ulema ili balija“

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Metode režima nasilja

    02.02.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Metode režima nasilja

  3. OD 0 DO CILJA: Kako sam na Fejsu skupio novac za štampanje knjige i kako su me kritizirali zbog toga?

    30.01.2025.

    Srđan Puhalo

    OD 0 DO CILJA: Kako sam na Fejsu skupio novac za štampanje knjige i kako su me kritizirali zbog toga?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije