Novinare, novinarke i medije mogu nominirati udruge, neformalne grupe, mreže organizacija civilnog društva, urednici/ce u medijima, novinari/ke, sindikati, znanstveno-obrazovne ustanove, sveučilišni profesori/ce iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Rok za nominaciju je 1. studeni 2025. godine.

Zašto je taj Giga toliko važan da mi i danas pričamo o njemu i da su prošle godine u izdavačkoj kući Kreativni centar odlučili da naprave reizdanje knjige. Giga je nastao 1996. godine. Godinu dana nakon ratova na prostoru Jugoslavije. A s Gigom je nastao i Cvrčak, dječak kojem Giga za rođendan pravi more. Pravo pravcato more. Godina je to kad je more, na kojem su neki od nas odrastali, neki stasavali, a neki tek odmarali, bilo nedostupno i nije izgledalo da bi ikad više moglo biti dostupno. Pogodilo je to neposredno i samu autoricu Jasminku Petrović čiji je suprug sa Hvara. Vi koji ste čitali njeno „Leto kad sam naučila da letim“, ili gledali istoimeni film, sad već nagađate da je ta priča, ustvari, njena priča. I u pravu ste. Ali ta priča je i priča svih nas koje je rat izmjestio, pa sad neke druge generacije ponovno postavljaju temelje nekim novim prijateljstvima, pa i ljubavima.

„Ovogodišnji, sedmi Korčula After Party dočekujemo u tmurnoj atmosferi svijeta koji se ubrzano raspada: svjedočimo potpunom slomu međunarodnih odnosa, neometanom nasilju jačih nad slabijima, novom revivalu ustaštva, legitimizaciji ideja etničkog čišćenja te istovremenoj defanzivi ljevice u Europi i regiji. U isto vrijeme, mlade generacije suočavaju se s krizom stanovanja, nesigurnošću i manjkom perspektive. Ipak, buđenje društvenih pokreta i val prosvjeda u regiji i šire budi nadu da promjena nije samo moguća nego i – nužna. Da stvar bude gora, sve se to odvija upravo na 80. godišnjicu pobjede nad fašizmom – koji se, čini se, ponovno vraća u modu. Ukratko: svijet se nalazi na prekretnici, društva se posvuda bude, ali politike otpora još uvijek nisu dovoljno definirane“, stoji u ovogodišnjem pozivu organizatora KaP-a, festivala koji otvara pitanja za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice, a izazova, kao što nažalost vidite, nimalo ne nedostaje.

Atentat na desničarskog influencera Charlieja Kirka, koji je bio utjecajna figura MAGA pokreta i agitator za Donalda Trumpa, okupirao je američku javnost, a s obzirom na to da hrvatski mainstream mediji funkcioniraju kao ideološki i uređivački vazali angloameričkih, postao je bitna tema i kod nas. O tome koliko je Hrvatima bio važan Charlie Kirk prije nego je ubijen najbolje svjedoči činjenica da je na portalu Index spomenut samo jednom, dok je na „portalu“ Narod Željke Markić pak spomenut točno nula puta. No, sada i Index i Narod štancaju članke o Kirku i lovu na njegovog ubojicu kao na pokretnoj traci, prepisujući iz američkih medija i objašnjavajući tko je bio Kirk. Ipak, čini se da je najbolje dopustiti Kirku da se sam predstavi svojim riječima, pa stoga donosimo 15 njegovih reprezentativnih izjava koje savršeno ilustriraju njegov politički profil i ljudski format.

Stripovi su možda najpristupačniji kulturni žanr u posljednjih nekoliko desetljeća. Koliko je samo milijuna djece naučilo čitati kroz stripove – uključujući i autora ovih redaka – a koliko ih je savladalo strane jezike kroz stripove – poput filmske i kulturne kritičarke Pie Nikolič iz Ljubljane koja je naučila „jezik bez imena“ ili strip-crtača Štefa Bartolića iz Zagreba koji je zbog stripova progovorio engleski? Koliko je milijuna ljudi pročitalo grafički roman poput, primjerice, „Robinsona Crusoea“, a kasnije pročitalo i original? A koliko se ljudi zainteresiralo za povijest starog Rima ili Gala nakon svog prvog „Asterixa“? To ne prestaje ni u odrasloj dobi. Drugdje biste za nešto ovakvo morali izdvojiti dosta novca, dok ovdje u Herceg Novom, na crnogorskoj obali, vrhunske zvijezde međunarodne strip industrije za vas crtaju besplatno. U javnim prostorima, bez ulaznice i bez ikakvih prepreka.

Na ulici u Rovinju bend je svirao tango. Sredovječni par plesao je prilično entuzijastično i impresivno dugo na vrućini. To vjerojatno ne biste vidjeli, recimo, u mom Beču. Kasnije se ispostavilo da je bend bio iz Austrije, a plesački par iz Njemačke.