VOX FEMINAE FESTIVAL: Mjesec dana bogatog, a besplatnog programa

VOX FEMINAE FESTIVAL: Mjesec dana bogatog, a besplatnog programa

„Po petnaesti (WOW!) put slavimo stvaralaštvo žena uz umjetnice, kreativke, teoretičarke, redateljice i glazbenice!“, tim su riječima s Vox Feminae platforme najavili svoj festival koji samo što nije krenuo. I uistinu – wow. Petnaest godina kontinuiteta nije mala stvar, a posebno veseli što i ove godine Vox Feminae Festival ima vrlo bogat program. "Najčešće me zbog izgleda izbacuju iz ženskih WC-a, ili izlaze iz istih provjeriti jesu li ušle u pravi. Ima tu i zbunjenih taksista kojima je poziv preko aplikacije uputila Martina, a dolazim ja. Inzistiranja da im kažem jesam li muško ili žensko. Dovikivanja 'šta si ti neka lezba?'. Pa i do laktova u glavu. Iskreno, meni su sve te zamjene postale iznimno zabavne, dok ne eskaliraju u uvrede i nasilje“, kaže, uoči otvorenja festivala, Martina Šalov, fotografkinja i aktivistica čijim projektom "Ej, dečko" započinje Vox Feminae festival.
PRIČA IZ DOMA: Simin ćošak

PRIČA IZ DOMA: Simin ćošak

Iako nam neko intenzivnije druženje nije bilo dozvoljeno, ipak smo poznavali skoro svakog od njih, znali njihove priče. Bilo ih je sa svih strana Jugoslavije. U to vrijeme nemali broj roditelja bez uslova ili spremnosti da se brinu o djeci sa posebnim potrebama rješenje su nalazili u ustanovama poput našeg Doma. Nakratko, samo da se sredimo pa nas eto po tebe, biće ti ovdje lijepo, sine, imaćeš puno drugova, a nas eto, za mjesec-dva najdalje… Uglavnom bi u Domu ostajali godinama, neki decenijama. Vremenom bi se navikli na okruženje i prihvatili ga kao jedinu kuću za koju su znali i gdje su pripadali. Osim jednog. Simo iz Zaječara bio je dječak mojih godina koga su roditelji doveli kad je imao sedam, možda osam. Crnpurast, velikih tamnih očiju sa gustim trepuškama i rupicama u obrazima.
TEATAR U EGZILU: Koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živo kazalište?

TEATAR U EGZILU: Koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živo kazalište?

Trenutni spas, tada netom po izbijanju pandemije, pronađen je u online predstavama. Kazališta kao da su se utrkivala koje će više vlastitih produkcija ponuditi na nekoj od digitalnih platformi. Bio je to raznovrstan, bogat i šarolik, veliki show case teatara ovog podneblja. Online predstave, naravno, nisu bez barem neke svrhe i cilja – bile su dobrodošle u vremenima nesklonima kazalištu, kada su gotovo sva bila zatvorena, pružile su nam jedinstvenu priliku da ipak, barem na taj način, vidimo što se u kazalištima kod nas i u susjedstvu radi, mogli smo uspoređivati i analizirati repertoare, kazališne poetike, glumačke domete i redateljske rukopise, nastojala se očuvati komunikacija, ili barem njen privid, između kazališta i publike – no koliko dugo to može trajati, koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živi teatar, nadomjestiti odlazak u mrak dvorane, taj neposredni doticaj glumca i gledatelja, ostalo je pitanje bez odgovora.
ZABORAVLJENE KARIKATURE OLOVNIH VREMENA: „Franjo Tuđman se bunio što mu crtam kriva usta“

ZABORAVLJENE KARIKATURE OLOVNIH VREMENA: „Franjo Tuđman se bunio što mu crtam kriva usta“

„Ono razdoblje previranja, stvaranja političkih stranaka, protesti i dijeljenja. Svaka ta karikatura bila je refleksija na situaciju, svaka se javila u meni kao slika koju sam samo prebacivao na papir. Nisam imao problema s tadašnjim političarima, ali mi je nekoliko radova cenzurirano. 'Dobronamjerni urednici' rekli su da 'za moje dobro' ne mogu staviti tu i tu karikaturu, pa sam radio novu. A te zabranjene sam kasnije ipak stavio u knjigu. Nije to bilo lako vrijeme. Kritizirati rad političara, moglo se tumačiti i kao diverzija", kaže nam Petar Pismestrović. Starije generacije zasigurno će se sjetiti njegovog prepoznatljivog potpisa ispod novinskih karikatura koje je objavljivao u Vjesniku i prilogu VUS (Vjesnik u srijedu). U predgovoru „Partije pokera“, knjige u kojoj su objavljene karikature koje ovdje donosimo, stajala je opaska - "ove karikature će tek s vremenskim odmakom dobiti na vrijednosti".
NAKON ODLUKE USTAVNOG SUDA: „Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje prava izbjeglica u Hrvatskoj“

NAKON ODLUKE USTAVNOG SUDA: „Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje prava izbjeglica u Hrvatskoj“

„Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje Ustavom zajamčenih prava izbjeglica u Republici Hrvatskoj“, ustvrdili su iz Centra za mirovne studije nakon što je Ustavni sud RH prošli mjesec donio odluku povodom tri ustavne tužbe obitelji Hussiny iz Afganistana. Članovi ove obitelji, prema vlastitim svjedočenjima, u studenom 2017. godine prešli su srpsko-hrvatsku granicu i ubrzo po ulasku na teritorij Hrvatske zatražili azil od policajaca koji su ih presreli. No, pravo na pristup međunarodnoj zaštiti onemogućeno im je, a ta će odluka uzrokovati tragediju od koje se obitelj nikada neće oporaviti. Samo nekoliko minuta nakon što su ih policajci dovezli do pruge i pokazali im kamo moraju ići, na obitelj je naletio vlak pri čemu je jedno od šestero djece, šestogodišnja Madina Hussiny, smrtno stradala. I nakon tragične pogibije djeteta policajci su šokiranoj obitelji naredili da uđu u policijsko vozilo te su ih odvezli do granice sa Srbijom.
NOVI SOJEVI I IMUNITET: Dva puta sam se zarazio u manje od pola godine i nisam jedini

NOVI SOJEVI I IMUNITET: Dva puta sam se zarazio u manje od pola godine i nisam jedini

Nedavno sam i sam po drugi put prebolio ovu zaraznu bolest. Prvi put sam se zarazio u najvećoj eskalaciji drugog vala u Hrvatskoj - u prvoj polovici prosinca prošle godine, a drugi put u najvećoj eskalaciji trećeg vala, četiri mjeseca kasnije - u prvoj polovini travnja. Testovi su sve potvrdili. U međuvremenu se nisam uspio cijepiti, iako sam se prijavio svojoj liječnici još u veljači, ali kako sam bio prebolio koronu zaista nisam očekivao da se prvih pet-šest mjeseci ove godine mogu ponovno zaraziti. No, pokazalo se da mogu! Kada sam joj javio pozitivan nalaz na koronu, moja liječnica mi je poručila da bi me „zaštitna protutijela od prošlog puta trebala zaštiti od težeg oblika“. Tako je i bilo. Ne vjerujem da će naknadno biti nekog pogoršanja. S blagim simptomima bolesti sam prošao i prvi put u prosincu, a i sada u travnju, dakle, s izvjesnom zaštitom protutijela koja su nastala u prvoj zarazi. E, sad s cijepljenjem opet moram pričekati.
BORBA ZA OPSTANAK: Nema povratka na staro

BORBA ZA OPSTANAK: Nema povratka na staro

"Honorari za izvorna izdanja i tantijemi od prodaje u zemlji su smiješni; čak i kad puno objavljuješ, od njih jedva da bih si mogao pokriti poštene doručke za čitavu godinu. I u tom kontekstu ima naravno autora koji više prodaju i u tom smislu bolje doručkuju, moguće čak i ručaju od literature, no čovjek radi s onim što ima. A s pandemijom strani su nastupi gotovo beziznimno otkazani, većina prijevodnih naslova je prebačena za nagodinu, globalno književno polje se pritajilo i zbilo redove, tražeći nove modele preživljavanja, ili jednostavno zabijajući glavu u pijesak u nadi da će zastoj što prije proći. Gotovo sve je stalo, a u tom blatu sam zaglavio i ja", tako govori pisac Marko Pogačar u Lupiginoj velikoj analizi utjecaja pandemije na hrvatsku književnost i čitateljske navike. Osim s Pogačarom, razgovaramo i s književnim urednikom Krunom Lokotarom te nakladnicima Seidom Serdarevićem (Fraktura) i Mišom Nejašmićem (Jesenski&Turk).
KRIZA KOJA TRAJE: Koliko je pandemija „oštetila“ domaći film

KRIZA KOJA TRAJE: Koliko je pandemija „oštetila“ domaći film

Kada pogledamo malo bolje shvatit ćemo da pad u Hrvatskoj i zemljama okruženja ipak nije bio toliki kao na nekim drugim tržištima, ali to zapravo i nije tako dobra (nova) vijest, već poražavajuća i nešto starija. Razlog za nešto manji pad posjeta kinu nije mudra epidemiološka politika Vlade i Stožera civilne zaštite, koliko to da je posjećenost i prije pandemije bila na prilično niskim granama, odnosno da je kino-kultura bila oštećena nekim posve drugim izazovima, ekonomske ili političke naravi, kao i trajnim procesom promjene načina života. Jedan od bitnih faktora je i internet, prije svega „streaming“ platforme koje su relativna novost. Primjerice, Netflix možda jeste osnovan 1997. godine, ali mu je inicijalni način rada bio sličniji „videotekaškom“. Pandemija je svakako dodala nešto vjetra u leđa razvoju internetskih VOD (Video on Demand) platformi koje sadržaj puštaju u „streaming“, ali ne funkcioniraju po sistemu pretplate
TELEFONI NISU PRESTAJALI ZVONITI: Kada je broj zaraženih i umrlih bio najveći, tada je i nasilja bilo najviše

TELEFONI NISU PRESTAJALI ZVONITI: Kada je broj zaraženih i umrlih bio najveći, tada je i nasilja bilo najviše

„Nakon šest mjeseci pandemije mi smo napravile usporedbu stanja s 2019. godinom - broj poziva i dolazaka je bio povećan za 25 posto. Sklonište nam je bilo puno" - takva su iskustva Ljiljana Raičević koja radi u Sigurnoj ženskoj kući u Podgorici. Rakočević napominje da im telefon na početku pandemije nije prestajao zvoniti. Slično govori i Mirjana Mitić iz Autonomnog ženskog centra, koja objašnjava da je ovaj centar u prvih mjesec dana pandemije imao bitno povećan broj poziva putem SOS telefona za podršku žrtvama nasilja. U usporedbi s istim razdobljem godinu ranije broj takvih poziva bio je utrostručen, a veliki broj takvih poziva uputile su žene koje do tada nisu tražile pomoć. Uz povećano nasilje pojavili su se i novi kućanski poslovi. "Djeca nisu išla u školu i nije ih imao tko čuvati, što je jedan od razloga zašto žene nisu mogle odgovoriti na zahtjeve poslodavaca“, ističe Marija Babović s Filozofskog fakulteta u Beogradu.
VLAK U MLIJEKU: Piči Milutine!

VLAK U MLIJEKU: Piči Milutine!

Navukli smo zavjese na vratima kupea i pijemo pivo. Uskoro, izvana začujemo glasove, Drago se nagne kroz prozor, on je povučen čovjek, ali strastveno znatiželjan. "Vidi šta rade, jebote, špricaju vlak!" Provirio sam, vani su ljudi u bijelim kutama, bijelim hlačama i kapama, u crnim visokim gumenim čizama prskali kotače i podvozje vlaka. Bilo ih je desetak, nosili su pumpe na leđima i cijevi s mlaznicom u rukama, maske i plastične prozirne naočale. "To je valjda zbog ove svinjske kuge", reče Drago, bivši novinar koji je s nama na put uzeo sve dnevne novine koje su tad izlazile u Zagrebu. To smo, smijem li reći, čituckali do granice. To vrlo novinarstvo od kojeg će ostati samo mrlje na rukama, reciklažni komplet u kakvom kontejneru. Ni te novine još ne znaju da je pred njima lagan zadatak, jedno obično samoubojstvo. Njihovi šefovi zasad taj medijski razvoj vide samo kao dobru priliku.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

    03.04.2021.

    Lana Bobić

    SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

    28.03.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

  3. BURE BARUTA: Put za ilovaču

    24.03.2021.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Put za ilovaču

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije