Još davnog ranog proljeća 1982. godine, moj profesor, učitelj, suputnik na kazališnim stazama i, usuđujem se reći, moj prijatelj, Richard Schechner, objavio je svoju ključnu knjigu „The End of Humanism“ („Kraj humanizma“). Danas se više ne sjećam kako su njegove kolege reagirale na to gotovo proročansko promišljanje o sumornoj budućnosti svijeta, ali znam da je „Kraj humanizma“ snažno utjecao na moj svjetonazor i moja uvjerenja kao umjetnika i kao čovjeka.

Već na samom početku svojih oštrih i dubokih uvida, napisao je: „Ova budućnost donosi opasnost, pa čak i strah i propast. Na nekoliko razina, od najintenzivnijeg, gotovo nezamislivog globalnog uništenja izazvanog nuklearnim ratom, do ekološke katastrofe koju su prouzročile tehnološko-industrijske operacije uništivši okoliš. Tu su i 'jednostavne' nesreće koje su odavno pratile ljudsko postojanje: glad, siromaštvo, neznanje, iskorištavanje, tiranija – neuspjeh čovječanstva da dovede vlastitu kuću u red“.

Ova je opservacija i danas točna. Međutim, vjerujem da smo već prešli Rubikon. Živimo u vremenu nakon kraja humanizma. Živimo u eri posthumanizma. To je vrijeme antiintelektualizma, neznanja, brutalnog primitivizma i barbarstva.

Ova razmišljanja o novoj elektroničkoj tehnologiji i umjetnoj inteligenciji koja slijede samo su skroman doprinos dijalogu koji je Richard započeo prije četrdeset godina. Hvala ti, Richarde, na izazovu.

1. Umjetna inteligencija predstavlja završnu fazu, posljednju stanicu na putu dehumanizacije naše civilizacije. To je kraj humanizma i čovječnosti u obliku kakav poznajemo. Od ovog trenutka nadalje, mi smo samo porobljeni taoci AI tehnologije i ograničenja koja nam ona kao ljudskim bićima nameće. Nema emocija, nema suosjećanja, nema dijaloga, nema razumijevanja, nema ljudske kreativnosti. Postoje samo algoritmi koji diktiraju što ljudi trebaju činiti i kako to trebaju raditi. Samo upute o tome što i kako. Ako ne slijedite ta pravila, onda ste izbačeni iz sistema umjetne inteligencije, iz zajednice. Bivate "otkazani" u tehnokratskom društvu.

2. Umjetna inteligencija je alat za zaglupljivanje pojedinca. Nije ni alat za kreativnost, ni za produktivnost. Ona se hrani brzo podijeljenim općim informacijama. Vrlo često, te informacije su ili nepotpune, netočne, ili čak zavaravajuće. Od platformi za pisanje i uređivanje teksta podržanih umjetnom inteligencijom, preko AI alata za video i uređivanje slika, do raznih chat platformi, prodajnih asistentskih botova i virtualnih sustava za odgovaranje koje koriste gotovo sve velike tvrtke i korporacije, umjetna inteligencija je prisutna svuda, uništavajući i eliminirajući svaki ljudski segment i dimenziju. Dizajnirana je kako bi eliminirala i intelektualni i fizički rad. Zapravo, njezina svrha je postati brz i jednostavan način za ostvarivanje ogromnih profita na račun zatupljenih i neobrazovanih pojedinaca.

3. Umjetna inteligencija žanje plodove na putu koji je utaban postmodernom fragmentacijom i cinizmom, na temelju izolacionizma, egoizma, narcizma i pohlepe. Napada zajedništvo, zdrav razum i ljudske vrijednosti. U odnosu na komunikaciju s AI-ovim manje dobrim i još lošijim ponudama, pojedinci ostaju sami u borbi s autoritarnim sustavom umjetne inteligencije i ne mogu ga pobijediti. To je pojedinac koji iz tog susreta izlazi poražen. Algoritmi ne razumiju ljudske osjećaje i potrebe, već tvrdoglavo ispituju i drže se svojih preciznih postavki.

4. Umjetna inteligencija proizvod je potrošačkog društva. Pronašla je plodno tlo u području lakog života bez mozgalica, lake love, rezultata bez truda, lišenog osobnog kreativnog razvoja, gdje je sve – od politike do obrazovanja, umjetnosti i kulture – jeftina zabava i veliki cirkus, popraćen zaglušujućom glazbom koja napada i uništava osnovnu srž pojedinca i ljudskost. Jednom kada uništiš esenciju, sve ostalo postaje lako dohvatljivo.

5. Umjetna inteligencija nije produktivna. Ona ne zadovoljava osnovne ljudske potrebe poput hrane, vode ili čistog zraka. Ne sadi drveće niti žanje polja. Ne uzgaja životinje, ptice, insekte niti ribe. Ne pruža osnovne uvjete za ljudsko preživljavanje. Umjesto toga, zanemaruje ih, koristi ih i neodgovorno zlorabi ili ih potpuno negira. Ne gleda dolje na Zemlju i njezine darove, već bježi negdje daleko od nas, u neprijateljski svemir. Umjetna inteligencija nije tu da bi kopala u skrivenom bogatstvu prirode kako bi iskorijenila glad, bolesti, zagađenje, beskućništvo i ljudsku bijedu i, u tom procesu, kultivirala ljudskost kako bi Zemlja postala bolje mjesto za život. Umjetna inteligencija je iskorištavanje i profit.

6. Umjetna inteligencija nije lijek za novi svijet niti put naprijed. U svijetu umjetne inteligencije nema mjesta za obrazovanje, kritičko razmišljanje ili intelektualni kreativni razvoj. Ona trenira i dresira pojedinca kao što se životinje dresiraju za nastupe u cirkusu. Umjetna inteligencija pruža vještine bez mašte i vizije. U tom procesu, ona ne liječi glupost. Ni komunizam, ni nacizam, ni kapitalizam ne liječe glupost. Ništa ne liječi glupost. Ako je netko glup, onda je jednostavno glup, i to je to. Umjetna inteligencija se koristi njome, oslanja se na nju i umnožava je. Nema lijeka za glupost; kako za individualnu, tako i za kolektivnu glupost. Umjetna inteligencija u tom području nije nikakva pomoć.

7. Umjetna inteligencija nije dobra za naše ljudsko tijelo, njegove potrebe, patnje i užitke. Ako osjećaš bol, ako krvariš, umjetna inteligencija neće zaustaviti te bolesti. U svijetu umjetne inteligencije nema mjesta za emocije, strast i suosjećanje, niti za ljubav. Umjetna inteligencija nije uopće o Erosu, već je potpuno posvećena Thánatosu. Umjetna inteligencija je opsjednuta smrću i destrukcijom.

8. Umjetna inteligencija je protiv svih bića stvorenih prirodom i protiv svega što priroda donosi i pruža našoj civilizaciji. Ne brine je bogatstvo različitih vrsta prirode i ne podržava individualne razlike niti prirodnu jedinstvenost. Ona je protiv ljudskog života, a za vladavinu i dominaciju nehumane tehnologije u svrhu profita. Zalaže se za smrt ljudskih emocija, osjećaja i doživljaja. Umjetna inteligencija je praznina, svjetleća anomalija u tamnoj rupi u kojoj nema ničeg ljudskog – lažna stvarnost koja proizvodi iluziju ljudskog života.

9. Umjetna inteligencija je totalitarni koncept svijeta. Ona pruža zatvorenu, čvrsto strukturiranu, uniformiranu i ujedinjenu jednodimenzionalnu perspektivu za diktaturu jednog umjetnog svjetonazora, jednog skupa pravila, politika i praksi koje mogu uspjeti. Nema mjesta za druge i za različitost.

10. Umjetna inteligencija je tehnologija, mehanizam ili alat koji gradi zidove oko sebe i razdvaja ljude jedne od drugih umjesto da ih spaja. Konačni cilj umjetne inteligencije je osvojiti sve poznato i, u tom procesu, kontrolirati svijet i ljudski život, čitavo čovječanstvo, svim mogućim sredstvima.

11. Pitanje nije je li umjetna inteligencija dobra ili loša. Ključno pitanje je kako naša civilizacija, naše čovječanstvo, treba odbiti diktaturu umjetne inteligencije i njezinu moć koja uzrokuje ovisnost. Kako trebamo prestati biti osvajani i okupirani njome? Bitan je red, ovdje i sada, kako razbiti okove i osloboditi se smrtonosnog stiska umjetne inteligencije te, posljedično, kako u naš postojeći svijet povratiti svoju ljudskost, prirodu, vlast i kontrolirati umjetnu inteligenciju, a radi ljudske koristi i napretka. Riječ je o tome da umjetna inteligencija ne vlada nama, nego da mi vladamo umjetnom inteligencijom i posjedujemo je.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.