Tekst prenosimo s prijateljskog Prometeja

Emancipatorske snage širom svijeta s pravom uživaju u pobjedi Zohrana Mamdanija, prvog demokratsko-socijalističkog gradonačelnika New Yorka – dokaz da demokratski socijalisti također mogu mobilizirati mase, te da takva mobilizacija danas nije domena samo novog populističkog desnog spektra.

Međutim, kako sam Mamdani dobro zna, njegova pobjeda izlaže ga višestrukim aktima ekonomske i finansijske sabotaže: u vitalnom je interesu “duboke države”, kako republikanaca, tako i demokrata, da njegov mandat završi fijaskom. Podsjetimo, sam Trump je apelovao na Njujorčane da glasaju za demokratu Cuoma: s Mamdanijem na vlasti, Trumpovi populisti i mainstream demokrati puni anti-trumpovske retorike odjednom govore istim jezikom. Establišment će učiniti sve što može, uključujući i vanredno stanje uz intervenciju Nacionalne garde, kako bi ga prikazao kao neuspješnog. Za ljevicu, dakle, nije samo vrijeme za djelovanje, nego i za promišljanje.

Sjedinjene Američke Države sada se transformiraju iz dvopartijskog u četveropartijski sistem: u političkom prostoru zapravo djeluju četiri partije – establišment republikanci, establišment demokrati, alt-desni populisti i demokratski socijalisti. Već postoje ponude za koalicije preko partijskih linija: Joe Biden svojevremeno je nagovijestio da bi možda mogao imenovati umjerenog republikanca za svog potpredsjednika, dok je Steve Bannon nekoliko puta spomenuo da mu je ideal koalicija između Trumpa i Bernieja Sandersa. Velika razlika je u tome što je Trumpov populizam lako nametnuo svoju hegemoniju nad republikanskim establišmentom (jasan dokaz, ako je ikada bio potreban, da je, unatoč svim Bannonovim izjavama protiv “sistema”, Trumpovo pozivanje na obične radnike laž), dok se podjela unutar Demokratske partije sve više produbljuje – što i nije iznenađujuće, s obzirom na to da je borba između demokratskog establišmenta i Sandersovog krila jedina prava politička borba u SAD-u. Kako je napisala Emma Brockes: “Najveća prijetnja Zohranu Mamdaniju nije Donald Trump, već stara garda Demokratske partije.”

Da upotrijebimo malo teorijskog žargona, ovdje imamo dva antagonizma (ili dvije kontradikcije): jedna između Trumpa i liberalnog establišmenta (o čemu je bilo i Trumpovo opozivanje tokom prvog mandata), i jedna između Sandersovog krila Demokratske partije i svih ostalih. Pokušaj opoziva Trumpa bio je očajnički pokušaj da se obnovi moralno vodstvo i kredibilitet SAD-a – komična vježba licemjerja, jer je Trump iznio mnoge realne nedostatke demokrata. Zbog toga sav moralni žar demokratskog establišmenta ne bi smio zavarati: Trumpova otvorena oskudica samo je pokazala ono što je oduvijek bilo prisutno. Sandersovo krilo ovo jasno vidi: nema povratka unazad, politički život SAD-a mora se radikalno reinventirati.

Mamdani je pobijedio jer je učinio za ljevicu ono što je Trump učinio za desnicu: nije se brinuo o gubljenju centra, nego je jasno iznio svoju radikalnu poziciju. Četiri aktera u američkoj politici nisu na istom nivou: imamo dvije umiruće partije uhvaćene u svojoj inerciji, bez ozbiljne vizije (stari mainstream republikanci i demokrati), plus dva rastuća stvarna politička pokreta: Trumpove populiste i demokratske socijaliste. Jedina prava izborna bitka bila bi Trump protiv demokratskih socijalista – stoga i pitanje da li bi se demokratski socijalisti trebali odvojiti od Demokratske partije? Moja formula je principijelni pragmatizam: fokusirajmo se na središnje ciljeve koji se tiču našeg opstanka, i sve je dopušteno ako vodi ka tim ciljevima – demokratija kada demokratija funkcionira, autoritarna kontrola države kada je potrebna, narodna mobilizacija kada je potrebna, pa čak i nivo terora kada stvari postanu očajne.

Evo jednostavnog, nedavnog primjera. Prije nekoliko mjeseci, mediji su izvijestili o dvije inicijative za osnivanje nove političke partije. Prvo, Elon Musk je rekao da pokreće novu političku partiju, nedugo nakon dramatičnog sukoba s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom: „Bogatun je na svojoj društvenoj mreži X najavio da je osnovao stranku Amerika, predstavljajući je kao izazov dvopartijskom sistemu republikanaca i demokrata. Međutim, nije jasno da li je stranka formalno registrirana kod američkih izbornih vlasti. Musk, koji je rođen van SAD-a i stoga se ne može kandidirati za američkog predsjednika, ne navodi ko će je voditi.“ Ovaj pokušaj je instantno propao jer je Musk pokušao nadmašiti Trumpa, dajući prioritet tehnofeudalizmu naspram populizma.

U Velikoj Britaniji, Zarah Sultana i Jeremy Corbyn najavili su osnivanje nove Ljevičarske partije, i njihov projekat je izgledao obećavajuće – prema nekim anketama, oko polovine laburističkih birača spremno je prebaciti svoj glas na novu partiju – ali neizvjesnost ostaje. Kao što priliči ljevičarskoj partiji, njih dvoje su se odmah uhvatili u javni sukob. U Britaniji, prava izborna bitka u ovom trenutku bila bi ona između Farageove Reformske stranke i nove Ljevičarske partije, marginalizirajući inertni 'labour' i 'ekscentrične', gotovo mrtve konzervativce. Međutim, može se sa sigurnošću predvidjeti da bi u takvom direktnom obračunu Farage pobijedio na isti način kao što je prije deceniju Boris Johnson pobijedio Corbyna, iako je Corbyn preuzeo Laburističku partiju i efektivno uzdrmao cijeli establišment.

Dakle, ne postoji principijelni odgovor na ovu dilemu: ponekad treba pokušati preuzeti veliku vodeću partiju; ponekad je neophodno odvajanje. Smatram da je, za sada, Mamdani učinio ispravno ostajući unutar Demokratske partije, mobilizirajući njenu popularnu bazu protiv demokratskog establišmenta – da je ušao u takmičenje protiv sve tri ostale sile (stari republikanci, Trumpovi populisti i demokratski establišment), sigurno bi izgubio. Sada bi trebao djelovati oprezno kako bi jasno preuzeo kontrolu nad njujorškim ogrankom Demokratske partije i uspostavio gustu mrežu veza ne samo s demokratskim socijalistima širom SAD-a, već i, slijedeći savjet Bernieja Sandersa, suptilno se obratio razočaranim siromašnim radnicima i farmerima koji obično glasaju za Trumpa. Budućnost Mamdanija su razočarani trumpovci, a ne dosadni inertni centar. Samo radikalni ljevičar ima šansu osvojiti radničku klasu Trumpovaca koji potpuno opravdano ne vjeruju establišmentu duboke države.

Lupiga.Com via Prometej

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/ZohranMamadi