BORIS DEŽULOVIĆ: Fašisti, nacisti, komunisti

BORIS DEŽULOVIĆ: Fašisti, nacisti, komunisti

Subota je, 26. aprila 1941.: tako je već prvog dana neslavno završen sastanak na kojemu je sutradan trebala biti utemeljena Osvobodilna fronta Slovenskega naroda. Pokret otpora neslavno je propao prije nego što je i počeo: već tjedan dana kasnije na glasovitom Majskom savjetovanju u Zagrebu očajni Edvard Kardelj obavještava Josipa Broza da je „Slovenija out“, zaprepašteni Rade Končar smatra da bez Slovenaca nema smisla, Milovan Đilas kaže „ko jebe Slovence, možemo i bez njih“, uvrijeđeni Kardelj odgovara kako je „Janša očito bio u pravu“, Ivan Milutinović pita „tko je sad taj Janša?“, a rezignirani drug Tito prekida svađu, daje neopozivu ostavku i odlazi u Južnu Ameriku, gdje se zapošljava na gradilištu Avenida General Paz u Buenos Airesu i deset godina kasnije neslavno skončava kad ga predsjednik argentinskog sindikata vozača kamiona uhvati u krevetu sa svojom ženom.
PROPOVIJED GOROPADNIH NAJAMNIKA: „Dominikanac Gerbic nije nikakav incident“

PROPOVIJED GOROPADNIH NAJAMNIKA: „Dominikanac Gerbic nije nikakav incident“

Ne smije se umanjivati osobna odgovornost svećenika Gerbica za ono što je izrekao u nedjelju, ali treba dodati i to da je on dijelom „produkt“ tridesetogodišnje ideološke indoktrinacije u kojoj su sudjelovali i sudjeluju i Crkva u Hrvata i hrvatska državna i nacionalna politika. Uz časne iznimke, teologija je na katoličkim fakultetima u Hrvatskoj, pokazuju to i javni nastupi dijela profesora teologije, više u službi obrane države, nacije i Crkve, a manje u službi naviještanja radosne vijesti. Riječ je često i o konzervativnoj teologiji koja je u stalnom sukobu sa suvremenim svijetom, o teologiji koja proizvodi fundamentalistički nastrojene redovnike i svećenike, bezlične crkvene birokrate, karijeriste i menadžere, karizmatike sa psihopatološkim simptomima, mračne i zaslijepljene duhovnjake. U takvoj atmosferi u kojoj se zaglušuje i odbacuje misao ozbiljnih teologa i obezvrjeđuje važnost studija, odrastaju, školuju se i sazrijevaju današnji svećenici.
JEDINSTVENA TRADICIJA: Centar Vrgorca zakrčile stotine ukradenih posuda s cvijećem

JEDINSTVENA TRADICIJA: Centar Vrgorca zakrčile stotine ukradenih posuda s cvijećem

Putnika namjernika koji je u subotu ujutro prošao kroz središte Vrgorca mogao je začuditi zatečeni prizor. Naime, uzduž nogostupa najstarije ulice ovog gradića stajalo je poredano na stotine raznih „pitara“ s cvijećem. No, nije ovdje riječ o brižnoj komunalnoj službi, već o nesvakidašnjem običaju prema kojem mlađarija u noći na Prvi maj „krade“ cvijeće iz dvorišta, s balkona i iz ulaza svojih sugrađana te ga potom ostavljaju na nogostupu gdje ga pokradenima valja potražiti ujutro. Na tradiciju staru najmanje stotinu godina podsjetilo je Društvo prijatelja vrgorske starine. „Ujutro vlasnici cvijeća dolaze po svoje vlasništvo i vraćaju ga natrag doma, često uz smijeh, a neki i uz negodovanje jer im je dirana njihova imovina. Iako domaćice znaju da će se cvijeće krasti u noći na Prvi maj i uglavnom stignu sakriti svoje cvijeće, nadmudrivanje 'kradljivaca' i vlasnika cvijeća je uvijek poput igre mačke i miša“, kažu iz Društva.
YANIS VAROUFAKIS: Sve smo stoički podneli, ali plan da se uništi fudbal, to ne!

YANIS VAROUFAKIS: Sve smo stoički podneli, ali plan da se uništi fudbal, to ne!

Evropa je pronašla svoj moralni Rubikon, granicu posle koje se komodifikacija više neće tolerisati. Crta u pesku koju Evropljani ni po koju cenu neće preći upravo je povučena. Oprostili smo bankarima kada su zamalo srušili kapitalizam i pokrili njihove gubitke na račun naših najugroženijih sugrađana. Gledali smo kroz prste na izbegavanje plaćanja poreza i rasprodaju javnih dobara. Prihvatili smo propadanje državnih sistema zdravstva i školstva kao najprirodniju stvar na svetu. Pristali smo na očaj nezaposlenih, narodne kuhinje, izbacivanje porodica iz svojih kuća i nezapamćeni nivo nejednakosti. Stajali smo bez reči po strani dok su uzurpirali naše demokratske institucije, dok su nas tehnološki giganti lišavali prava na privatnost. Sve smo to stoički podneli. Ali plan da se uništi fudbal kakav danas poznajemo? To neće proći.
OMILJENI ŠOVINIST: Senad Hadžifejzović i „novinarka Ozrenka“

OMILJENI ŠOVINIST: Senad Hadžifejzović i „novinarka Ozrenka“

“Znate o kome se radi? To je onaj slavni ratni novinar koji danas, iz sedmice u sedmicu, pravi nepodopštine kakve ne bi ni početnici. Onaj profesionalac koji je povjerovao da smo mi ovdje radi njega, a ne on zbog nas, pa je u svojoj informativnoj emisiji centralnu pažnju posvetio sebi, a ne informaciji. Onaj maneken koji se iz nove octavie solidarizira sa siromašnim i gladnim. Upravo taj. Sve mu je teže da kontrolira svoj ego, a svaki put kad izgubi kontrolu, ostane i bez pokojeg gledatelja”.Ako ste, čitajući ovaj pasus, pomislili na Senada Hadžifejzovića, u pravu ste. No, ako ste pomislili da je tekst napisan prethodnih dana, tu ste već pogriješili. Tekst iznad je, pitajući se Zašto tone Senad Hadžifejzović, 2004. godine napisao novinar i pisac Ozren Kebo. No, složićete se – nažalost? – kao da ga je napisao jučer, jer se u ponašanju i neprofesionalnosti Senada Hadžifejzovića, evo skoro 20 godina poslije ništa nije promijenilo i/ili popravilo.
BORIS DEŽULOVIĆ: Kult vječnog djetinjstva

BORIS DEŽULOVIĆ: Kult vječnog djetinjstva

Kad se to točno dogodilo, kako su i zašto gospodari našeg svijeta odlučili da ga treba do temelja srušiti i ponovo sagraditi prema potrebama „mladih od šesnaest do dvadeset četiri“, đavo će znati. Tek, današnji je svijet gotovo u potpunosti prilagođen juniorima i standardiziran po njihovoj mjeri. Pokušajte, recimo, u gradu naći tihu kavanu ili jazz klub. Pokušajte na daljinskom pronaći, štajaznam, Grateful Dead. Pokušajte u kinu pogledati film bez vampira, zombija, godzila i superheroja od lego kockica. Pokušajte uopće naći kino. Pokušajte sebi kupiti majicu i košulju, a da se već na ulazu u trgovinu ne osjetite kao knjigovođa osiguravajuće tvrtke na rave-partyju. Ako ste žena, niti ne pokušavajte. Pokušajte, samo još ovaj primjer, kupiti patike – o da, i stariji od šesnaest nose patike – i recite onom hipsteru na pultu da tražite nekakve obične crne ili bijele, bez ikakvih aplikacija i dodatne opreme: samo mu gledajte izraz lica.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: As iz hrvatskog

BILJEŽNICA ROBIJA K.: As iz hrvatskog

Mama je za stolom u kužini pokrila facu sa rukama i krivila se tuta forca. Ona je plakala ka kišna godina. Ja sam njoj rekao: „Ma daj nemoj, mamac, pa to mi je tek drugi as iz hrvackog…“ Mama je samo dalje krivila se i rekla je: „Umukni gubo gubavaaa… Miči mi se sa očijuuu… U grob ćeš me otirat, nesrićooo… Nema meni druge nego nabavit konop i obisit seee…“ Ja sam njoj rekao: „Ma daj, pliz, mamac… Pa nije as iz hrvackog razlog za takvu dramu! Ispraviću ja to…“ Mama je drevila se turbo dizel i rekla je: „Ispravićeš ti moj klinac… Ti nikad ništa ne ispraviš, nego stalno sve kvariš… Život si mi razjeba, zviri jedna mala… Mladu si me sahranija, beštijo jedna, biž mi ća sa očiju!“ Ja sam rekao: „Ma daj nemoj, mamac…“ Samo onda je tata uletijo: „Rekla ti je da umukneš, pantagano! Aj mrš u sobu dok ti nisan zavida peščurinu!“ Ja sam u roku odma odskočijo od stola da me tata ne dokači.
BORIS DEŽULOVIĆ: Kako je Janša konačno dobio Nobela

BORIS DEŽULOVIĆ: Kako je Janša konačno dobio Nobela

Ono što je za obične smrtnike set nehrđajućih lonaca u nagradnoj igri nekog trgovačkog centra, za svjetske vladare je Nobelova nagrada za mir. Nisu tako ni naši plemenski vođe bez takvih snova. Franjo Tuđman, recimo, u svom je svijetu čudesa i šarenih deluzija bio posve siguran da zaslužuje jednu takvu, ogorčeno ustvrdivši kako mu je neki utjecajni zapadni političar odao da Nobelovu nagradu nikad neće dobiti zato što je Hrvat. Takav je, eto, i Janez Janša: nekadašnji Titov stipendist iz Grosuplja i vrijedni aktivist komunističke omladine ostvario je sve svoje životne ambicije – više je puta bio premijer Slovenije nego što je Olimpija bila prvak – i ostao mu je samo jedan san. A taj san uvijek isti: u crnom fraku, ozbiljan, ponosan i važan, stoji na svečanoj pozornici Gradske vijećnice u Oslu nasuprot norveškom kralju, koji drži u rukama medalju i diplomu s imenom Janeza Janše.
NET I VODA: Kad cijelo selo ostane bez interneta

NET I VODA: Kad cijelo selo ostane bez interneta

U mom rodnom selu na sjeveru Bosne, u kojem i danas žive moji roditelji, vrlo često se zna desiti da nestane vode. Ljeti naročito, kada su zbog suše redukcije učestalije. Voda iz bazena na vrhu sela mrežom se podzemnih cijevi raspoređuje, i otiče do svake kuće. Ne tako ravnopravno, kako bi trebalo, obzirom da je pritisak u nekim domaćinstvima jači, a u nekim, poput curka, slabiji. Kao razlog tome mještani navode brdovit, i na mjestima kamenit teren, zastarjele pumpe, i jeftine cijevi, koje je svako malo potrebno mijenjati. Sazove se radna akcija, tako je barem bilo kada sam bio dječak, pa se mještani okupljeni oko crvene kućice s pumpom, prvo dogovaraju, kako i šta, i odakle krenuti, da bi zatim nakon mukotrpne rasprave, koji sahatak poslije, krenuli s poslom. S lopatama, krampama i budacima u rukama, ili preko ramena, u hodu onda komentarišu dogovoreno.
BORIS DEŽULOVIĆ: Kako prevesti Hrvata

BORIS DEŽULOVIĆ: Kako prevesti Hrvata

Može li, recimo, Slovenac prevoditi dalmatinskog pisca na slovenski? Može li – smije li uopće – neki srednjoeuropski protestantski Slovenac prevoditi jednog mediteranskog anarhoateističkog Hrvata na slovenski? Nekad davno, prije nego smo osvijestili osobne i kolektivne identitete, pitanje je moglo biti glupo. Može li slovenski prevoditelj prevoditi Hrvata? Naravno da može: tko će ga drugi, zaboga, na slovenski uopće prevesti? Danas znamo da je takav pogled duboko kulturno uvredljiv. Prijevod, naime, nije samo dešifriranje teksta, već i transkripcija samog njegovog duha, te cjelokupnog autorovog kulturnog naslijeđa. Nije riječ samo o književnosti, niti je na prevoditelju tek u svom jeziku pronaći i uhvatiti duh teksta i kulturno naslijeđe stranog pisca – on mora biti taj duh, on sam mora dijeliti to naslijeđe.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

    03.04.2021.

    Lana Bobić

    SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

    28.03.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

  3. BURE BARUTA: Put za ilovaču

    24.03.2021.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Put za ilovaču

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije