Od Njemačke do Južne Afrike, od šaha preko milijardi do geopolitike. Životni put jednog od ljudi iz sjene Donalda Trumpa obiluje detaljima na kojima bi mu i Elon Musk pozavidio. Kako je Peter Thiel od golobradog šahovskog velemajstora zaljubljenog u „Dungeons and Dragons“ i „Gospodara prstenova“ odrastao u jednog od najutjecajnijih poduzetnika te što je isklesalo gotovo mitsko lice američkih libertarijanaca prenosimo u iscrpnom tekstu Petra Vidova s Faktografa koji profilira ulogu Thiela u novom, Trumpovom, svijetu i SAD-u. Često ponavlja maksimu da “smo 1969. poslali čovjeka na Mjesec, a mjesec dana kasnije počeo je Woodstock i to je bio kraj napretka” te je uvjeren da su znanost i tehnologija ključni faktori koji pogone historijski napredak, stvaraju novu vrijednost i oblikuju sudbinu ljudskih društava. Musk smatra Thiela sociopatom, a Thiel o Musku govori kao o prevarantu, prodavaču magle.

"Svi znamo da situacija može brzo izmaći kontroli i takvo nešto bi nadišlo granice regije. Ipak, još uvijek postoji dovoljno razloga da mogu reći da ne vidim spremnost na nasilje – čak ni među onima koji žele odcjepljenje Republike Srpske", kaže Christian Schmidt visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Na opasku da novi američki predsjednik Donald Trump i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik imaju brojne sličnosti, Schmidt će odbiti tu usporedbu. "Predsjednik SAD-a vodi najveću svjetsku ekonomiju i slobodni svijet. Milorad Dodik upravlja entitetom s manje od 700.000 stanovnika i BDP-om usporedivim s njemačkim gradom Gelsenkirchenom. Osim toga, nije jasno u čijim je rukama Dodik – ranije sam spomenuo Moskvu", reži će visoki predstavnik u BiH, zemlji u kojoj građani opet žive u strahu od neizvjesne budućnosti i koja proživljava vjerojatno najtežu političku krizu u BiH još od kraja rata.

Kada s ovog svijeta ode starija generacija vjernika, onih vjernika koji su se molili samo u svojoj obitelji i kući i koji su posjećivali crkve i svetišta samo u svom zavičaju, a nisu nikad posjetili ni Svetu zemlju, ni Lurd (Lourdes), ni Fatimu, ni Mariju Bistricu, ni Međugorje, bit će to i kraj životno i zavičajno utemeljene duhovnosti, u kojoj nema spektakla, ni skupih i dalekih hodočašća, ni spektakularnih duhovnih seansi, ni pompoznih religijskih sletova i stadionskih koncerata duhovne glazbe. Nestat će nenametljive i suzdržane vjere, one vjere koja ne maše Isusovim križem u javnosti, niti ga reklamira na prsima, odjeći i autima niti njime obilježava svoj teritorij. Nestat će tiha, obiteljska i kućna duhovnost, koja ne viče, ne stvara buku, ne straši ljude niti se hvasta samom sobom. Dolazi vrijeme oholih i bahatih vjernika koji ne slijede Isusa iz Nazareta, nego hode ispred njega i njegovo Evanđelje prilagođavaju sebi i svojim prohtjevima.

Višejezična zbirka Biber 06, koja je ove godine tematizirala pomirenje u kontekstu ostavštine ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, trebala bi biti objavljena do kraja mjeseca, a ovom prilikom donosimo jednu od tri nagrađene priče. „Dječak koji je volio zvona” autorice Vladimire Becić na žiri je ostavio "najjači dojam autentičnim jezikom, vještinom pripovijedanja i vođenja junaka kroz turbulentna ratna vremena". "Narator priče je dječak koji kroz život ide vođen pitanjima, a ne predrasudama kojima ga zatrpava svijet odraslih. Idući za tim pitanjima čitaoci će biti upleteni u čitav spektar dešavanja i emocija koje će biti spretno varirane od komičnih vinjeta ka tragičnom epilogu", stoji u objašnjenju tročlanog žirija koji je pročitao ukupno 490 priča pristiglih na ovogodišnji natječaj, na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku.

Dok je Charles Bean kao novinar bio zadužen za pisanu dokumentaciju, ekspedicijske snage su angažirale i fotografa Franka Hurleya. Osim za bilježenje ratnih zbivanja, njegove fotografije korištene su i za podizanje ratnog morala kod kuće. Zapisano je da je „službeni ratni izvjestitelj Bean vjerovao kako su fotografije 'sveti zapisi' koji će 'novim generacijama omogućiti da jasno vide istinu". Međutim, njegova definicija "istine" u fotografiji umnogome se razlikovala od one kojom se vodio fotograf Hurley”. Već u nekoliko tjedana suradnje na Zapadnom frontu 1917. godine, službeni fotograf i novinar sukobili su se oko etičkih pitanja u novinarstvu. „Pokušavao sam i pokušavao uhvatiti to u jednom negativu, ali rezultati su beznadni (...) Međutim, ukoliko negative nekoliko odvojenih događaja ukomponiramo u jedan, donekle se može stvoriti dojam kako moderno bojište izgleda”, zapisao je Hurley.

Stavove nove američke administracije podržavaju i hrvatski katolici, a da je to tako potvrđuju i katolički tjednici Glas Koncila iz Zagreba i Katolički tjednik iz Sarajeva čiji su urednici pohvalili Vanceov govor u Münchenu. Isti listovi su i u vrijeme izborne kampanje za predsjednika Amerike podržavali Trumpa kao oličenje obiteljskih i kršćanskih vrednota, iako je poznato da ih on i u privatnom i u javnom životu omalovažava i prezire. Ne shvaćaju suvremeni katolici i kršćani da individualne slobode i prava nisu problem europskih društava niti su suprotne kršćanskim vrednotama, nego upravo nacionalizam, fundamentalizam i imperijalizam koji te slobode žele kontrolirati pa i posve zatrti. Zaboravljaju ovdašnji katolici i njihovi duhovnici koji kritiziraju europske demokracije da bi bez otvorenosti EU, stotine tisuća hrvatskih katolika i dalje živjele u siromaštvu, bez mogućnosti da sebi i svojim obiteljima osiguraju siguran i dostojanstven život.