Kao što vidimo, zadnjih mjeseci se više ne skriva otvoreni rat unutar HDZ-a, niti ga je moguće jednostavno zakamuflirati kao priču o porastu tenzija u državi. Nije to, doduše, neka novost. Nagledali smo se mi za dva života cipelarenja do jučer nedodirljivih faraona HDZ-a, dionica koje su se odradile, iznenadne sječe pobunjenih kadrova, opasnih Vasa koji su nestali bez traga te ostavki s vrha pod pritiskom pravosuđa.

Bilo je tu oduvijek svega, no jedno je uvijek bilo sigurno i izvjesno. Trenutni vođa morao je imati čvrstu ruku i oči na stražnjici, jer je njegova stranka naprosto takva. Brojni stranački kadar do grla umočen u korupciju, stranka u kojoj se sve zna o svima, u kojoj se vode neprestane borbe za pozicije, ali i ideološke podjele. 

I, naravno, stranka u kojoj se Gordan Jandroković uvijek nekako nađe na pobjedničkoj strani nakon unutarstranačkog rata.

Dobro upućeni vidjeli su još na proljeće jasne znakove da tvrdolinijaška struja u HDZ- u kreće u akciju. Struja koja je novog sokola Ivana Anušića polako, ali sigurno, gurala u prvi plan. Potonjeg smo ubrzo vidjeli inauguriranog kao ministra obrane kako bi mu se smanjili apetiti, no tada se dogodio Thompson i Hipodrom. 

Iako se apologetu desnice poklonio noć pred koncert, premijer nije mogao sakriti nekoliko čudnih stvari koje su obilježile te dane uzleta desnice u Hrvata. Prvo, desnica – da je tako nazovemo – u Domovinskom pokretu uspješno je asimilirana i kupljena foteljama, a drugo - to se baš i nije svidjelo desnom krilu stranke koje je, nakon desetaka i desetaka ministara pod optužnicama, sramotnih epizoda poput one s Vilijem Berošem, pomislila da je još jedan premijer odradio svoju dionicu. Kontinuitet u HDZ-u, dakle, nisu vječni premijeri, već vječni igrači u sjeni koje popularno krstimo tvrdom linijom te stranke. Desnijom od same desnice. No, kako se u te unutarstranačke ratove uklapa rečeni Marko Perković Thompson? 

Thompsonov uzlet nije se dogodio na zagrebačkom hipodromu već na Trgu bana Jelačića kod dočeka rukometaša. Njegova pjesma „Ako ne znaš što je bilo“ neprestano je puštana u televizijskom eteru i dvoranama tijekom Svjetskog rukometnog prvenstva te je postala nacionalni hit, i pomalo zaboravljenog barda sa Dinare vratila iz mrtvih. 

Marko Perković Thompson već je jednom, ako se ne sjećate i ako ne znate šta je bilo, pisali su o tome mediji, poslužio HDZ u da ne pjeva. Za izdašnu naknadu, dakako. Nije plaćao ni milijunski porez, pa se namjerio i na susjede kako bi im oduzeo kvadrate njihovih stanova, a na koncu, vidimo to ovih dana, bahato je i bez ijedne jedine dozvole izgradio nekretnine u Čavoglavama. 

Ako mene pitate, možda sam u krivu, ali domovina i domoljublje kojima se kiti Marko Perković trebali bi biti plaćanje poreza toj istoj domovini i poštivanje njenih zakona i institucija. Pogotovo ako imamo na umu da Marko zapravo živi od domovine i pozivanja na domoljublje.

No, vremena u kojima živimo suluda su. Zakoni u ovoj zemlji ne vrijede jednako za sve. Oni kojima je ovakva thompsonovska receptura domoljublja prihvatljiva, sada su u hajci na medije koji su objavili provjerenu informaciju da objekti na Thompsonovom imanju nemaju baš nikakvih „papira“. Uzalud što su to potvrdile i nadležne institucije, oni prijete, vrijeđaju, sipaju mržnju u nepreglednom moru takvih komentara, kao da se natječu tko će biti više nerazborit.

Štite „domoljuba“ od novinarke, a neki za sve optužuju „jugosrpske medije“ koji mrze Hrvatsku. Iz petnih žila objašnjavaju zašto je sramotno da se istražuje Thompsona, mentalnom gimnastikom brane bespravnu gradnju, sve sa nakaradnim argumentima da on voli domovinu i to mu mora biti dopušteno, ili da se on borio za ovakvu Hrvatsku pa zašto ne bi na „svojoj zemlji“ mogao sagraditi što god mu volja. Doduše, moguće je da je ovaj zadnji argument zapravo na mjestu. Možda se Thompson uistinu borio za Hrvatsku u kojoj će on biti privilegiran i u kojoj za njega zakoni neće vrijediti. Ako i nije, dobio ju je.

I ne govorimo ovdje o izoliranim slučajevima hrvatskog puka, nego o skoro pa zapanjujuće unisonoj reakciji. Ukoliko ne vjerujete, zavirite pod komentare na Facebook stranici Provjerenog. Vidjet ćete da tamo razum i logika ne vrijede. Vidjet ćete kako se tamo riječi pretvaraju u čekiće, činjenice u prašinu, a svaki pokušaj razumnog argumenta biva sasječen prije nego što stigne do zraka. Rasprava se pretvara u spektakl besmisla, gdje se domoljublje mjeri brojem uvreda i prijetnji, a kritika se proglašava izdajom. U ovom društvu činjenice, razum i logika više nemaju nikakvu težinu, pobjeđuju samo glasni i nepristojni.

Istovremeno, imperija je, u ratu koji bukti u HDZ-u, uzvratila udarac. Sječa vodećih ljudi u državnim firmama, moguće pobunjenom kadru, a onda i smjena po dojavi Državnog inspektora Andrije Mikulića koji se, uzgred spomenimo, prije nekoliko mjeseci također žalio da mediji nanose štetu njegovom osobnom ugledu i ugledu institucije koju predstavlja. Što ako su Mikulića prokazali DORH-u upravo oni koji Plenkoviću rade o glavi.

Ono što nam u nekom crnom scenariju sada slijedi, novi je cirkus u režiji Marka Perkovića, vjerojatno i neki novi ispadi „zabranitelja“ i navijača upregnutih u zaoštravanje tenzija. I možda je i dobro je da je tako. Možda je to jedini način da ovaj narod konačno progleda i sve njih kazni na izborima. Ili da im ne odlazi na koncerte. Svejedno.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Damir Senčar/AFP

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.