NEDIM SEJDINOVIĆ: „Zalajmo usred noći, bez ikakvog razloga. Izgrebimo fotelju do neprepoznatljivosti.“

NEDIM SEJDINOVIĆ: „Zalajmo usred noći, bez ikakvog razloga. Izgrebimo fotelju do neprepoznatljivosti.“

„Knjige ne bi bilo da nisam na jednom internetskom portalu objavio nekoliko svojih pjesama, koje nikada inače ne bih objavio da prethodno nisam popio čašicu-dve kajsijevače. Ne bi je bilo ni da je kajsijevača bila boljeg kvaliteta“, kaže novosadski novinar, Lupigin suradnik i publicist Nedim Sejdinović, a odnedavno i pjesnik, kojem je prošlog mjeseca objavljena knjiga pjesama „Zapratite me za još korisnih informacija“ u izdanju zeničke kuće Vrijeme. Tim povodom je sa Sejdinovićem za sarajevsko Oslobođenje razgovarao Đorđe Krajišnik. "Životinje su junaci mnogih umetničkih dela, ali pred njima je tek svetla budućnost. Pošto su se u umetnosti, kao i u životu, ljudski likovi odavno istrošili, potpuno su predvidljivi. Menjajmo perspektive. Parodirajmo i izokrećimo stvarnost, pravimo iznenadne pokrete i izlete", govori Sejdinović.
GORAN BOGDAN U ZAVIDAVANJU: „Nisam bio svjestan razmjera kladioničarske pošasti“

GORAN BOGDAN U ZAVIDAVANJU: „Nisam bio svjestan razmjera kladioničarske pošasti“

Pri ovom gostovanju Bogdan je govorio o svom djetinjstvu u Hercegovini i dolasku u Zagreb, o okusima njegovog djetinjstva, pri čemu se našalio da bi s bijelim lukom bio spreman pojesti i - govno. U glumu se, kaže, zaljubio još kao dječak, radeći sa četrnaest godina u videoteci. Po dolasku u Zagreb počeo je glumiti u amaterskim kazalištima, završio ekonomski fakultet, a onda se prijavio na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Govorio je o svojim ulogama i glumačkim transformacijama, naročito o ulozi Mustafe Golubića u seriji "Senke nad Balkanom". Golubićeva biografija ga je, kaže fascinirala, a proučavajući ovog revolucionara i agenta NKVD-a shvatio je da je osnovna crta njegovog karaktera bila glad za novim i nepoznatim, odnosno žar s kojim je Golubić gazio kroz život. Također, prisjetio se velikana s kojima je snimao, izdvajajući kao svoje glumačke favorite Ivicu Vidovića, Radu Šerbedžiju i Žarka Lauševića.
DIJETE ZAČETO SILOVANJEM U RATU: „Kako sam upoznao svog biološkog oca“

DIJETE ZAČETO SILOVANJEM U RATU: „Kako sam upoznao svog biološkog oca“

Samo sam ušao u avliju, gledao staru kuću koja je već istrošena od godina starosti i bez imalo ustručavanja, sa velikim pritiskom i željom, pokucao na vrata ... Jednom, dva, tri puta ... Odjedanput, čujem škripanje poda, koji je odzvanjao u mojoj glavi, otvaranje vrata ... Najednom, sebe starog 25 godina unaprijed ... Gledam u sebe samog … Muk ... „Izvoli ...?“, pitao je ... On ... „Ja sam Alen Muhić. Tvoj ...“ Ne stigoh ni izgovoriti do kraja rečenicu, prekinuo me njegov glas: "Znam ko si ..." Tih par sekundi trajale su kao vječnost ... „Možemo li popričati?“, pitao sam drhtavim glasom, ali onako ponosno, da ne primijeti da me je strah, ne zbog njega, već moje reakcije ... "Uđi, ako želiš", ponudi mi onako domaćinski, pomaknut na štok od vrata, raširene ruke, da uđem u kuću ... Odbio sam te popričasmo u četiri oka ispred kuće, za betonskim stolom, cigaretom u ruci, o svemu. Lažima, istini, silovanju, suđenju ...
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Crvenkapica je mrtva

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Crvenkapica je mrtva

Damjana je piljila u tatu sa razrogačenim očima. Onda je ona rekla: „Mama je juce plicala da je lovac Luka ubija vuka!“ Tata je njoj rekao: „E, to je bilo juče! Al danas je HDZ izabra Turudića za državnog tužioca! Znači, sve se minja! Vuk ostaje živ!“ Onda sam ja sa druge kreve pitao: „Ko je ti Turudić, jebate?“ Tata je rekao: „Turudić je lovac Luka! Samo u prenesenon značenju! Bereš?“ Ja sam rekao: „Ne berem!“ Tata je rekao: „Kako ne bereš, jebaga patak! Kad lupež postane zadužen da lovi lupeže, pozitivni likovi najebu! Kapito? Nema šanse da Crvenkapica preživi bajku! Čiča miča, gotova priča!“ Damjanica je zinila: „Clvenkapica je mltva?“ Tata je rekao: „Totalno! Bog joj da pokoj!“ Mama je koljački gledala u tatu. Onda je ona rekla: „Jebešmi mater ako ti nisi bolestan u glavu!“ Tata je okrenijo se prema meni i rekao je: „Eto, jesi sad zadovoljan, gubo cinkaroška?“ Ja sam šutijo i njupao sam kakao sa baškotom.
SLAVOJ ŽIŽEK: Lenjinova lekcija za Izrael i Ukrajinu

SLAVOJ ŽIŽEK: Lenjinova lekcija za Izrael i Ukrajinu

Danas, kada je globalni kapitalizam postao jedina prava revolucionarna snaga, novi pristup je važniji nego ikad. Ono što je ostalo od levice opsednuto je zaštitom starih dostignuća države blagostanja, projekta koji u velikoj meri ignoriše koliko je kapitalizam promenio strukturu naših društava u poslednjih nekoliko decenija. Naravno, ima izuzetaka. Janis Varufakis je jedan od retkih teoretičara i političara koji su prepoznali ovaj proces kakav jeste. Kapitalizam se, tvrdi on, pretvara u tehno-feudalizam, zbog čega tradicionalna antikapitalistička retorika gubi na snazi. To implicira da treba da napustimo socijalnu demokratiju i njenu osnovnu ideju levo-liberalne države blagostanja. Varufakis vidi da se predmet naše kritičke analize promenio i da se mi moramo menjati s njim. U suprotnom, samo ćemo pomoći kapitalizmu da se revitalizuje u novom obliku.
BALKAN JE OCEAN PRIČA: “Zar je sve ono što sam popio bilo džaba?”

BALKAN JE OCEAN PRIČA: “Zar je sve ono što sam popio bilo džaba?”

On je nekadašnji Sarajlija kojeg je rat potjerao sa svojega, i tamo se bavi plemenitim stvarima. Zove se Brano Velimirović, i odmah smo zgotovili da treba nazvati živu legendu s kojim on prijateljuje, a meni je ostao u trajnom sjećanju. Riječ je o filmskom redatelju Branku Baletiću, autoru hitova “Balkan Express” i “Sok od šljiva”, čija je životna priča poslužila za predložak o možda i najboljem jugoslavenskom filmu o automobilizmu. Riječ je, naravno, o “Nacionalnoj klasi” u kojem besmrtnog Floyda igra Dragan Nikolić. Bale, kako ga prijatelji zovu, je jednom u devedesetim, razočaran nacionalizmom i pobjedom mraka, zapisao rečenicu koja me je zadužila za cio život. Bilo je to u listu Vreme, gdje je vodio dnevnik, i rezigniran nad svim rekao kako ruše Vukovar, Mostar, Sarajevo, Dubrovnik i zapitao se: “Zar je sve ono što sam popio bilo džaba?”
KAFANE KAO PROSTOR SLOBODE: Zakon o zabrani pušenja štetniji je od samog pušenja

KAFANE KAO PROSTOR SLOBODE: Zakon o zabrani pušenja štetniji je od samog pušenja

Da ne bude zabune: nepušač sam i duvanski mi dim smeta. Oduvek je tako, još od onih davnih vremena kada je otac sedeo u svom kutku u dnevnoj sobi i pušio kao Turčin, a mi se kroz dim probijali kao kroz onu Karpenterovu maglu. Da ne govorim o tome s koliko sam džez koncerata izašao jer nisam mogao da podnesem duvanski dim (u vreme kada se u Domu omladine, recimo, pušilo na džez koncertima… do skora, takoreći). Ipak, čitavo se moje političko biće buni protiv bilo kakvog zakona o zabrani pušenja u kafanama. Zbog čega? Zbog toga što je reč o principu slobode. Kako sad to? Zar sloboda (u slobodnim društvima, naravno) nije ograničena samo istom takvom slobodom drugih, odnosno zar meni kao nepušaču nije sloboda ograničena već time što ne mogu da boravim u pušačkom kafeu?
JASMIN KRPAN: „Zagreb mi je bio preuzak. Htio sam biti tamo gdje su se događale važne stvari“

JASMIN KRPAN: „Zagreb mi je bio preuzak. Htio sam biti tamo gdje su se događale važne stvari“

"Onda sam u Poletu snimio fotografiju koja je opet prelila čašu. Bila je to ilustracija omladinskog rukovodioca. Napravio sam sliku, to je bila naslovna stranica koja je predstavljala omladinskog rukovodioca i ovi su poludjeli kad su to vidjeli. Tema je bila 'Omladinski rukovodilac'. Ja sam onda uzeo jednoga poznanika ispred Zvečke, inače sina poznatog glazbenika i slikao njega i jednu djevojku koja se skinula gola do pasa. To sam slikao u haustoru pored Zvečke. Kafane. To je izašlo i ekipa u CK je poludjela. Onda smo mi, a u komunističkom sustavu se to tako radilo, po kazni faktički dobili 'cipelu' iz Poleta", govorio je Jasmin Krpan, fotoreporter svjetskog glasa, u razgovoru s Borom Kontićem prije četiri godine. Jasmin nas je ovih dana napustio u 71. godini života, a kakva je to bila pojava najbolje ćete vidjeti iz ovog intervjua.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Didova smrt

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Didova smrt

naj didin frend barba Tonino sa Šolte je nazvao moju mamu na mobitel. On je njoj rekao da je dida umra. Mama je cijuknila: „Kako to misliš, umra?“ Barba Tonino je rekao: „Nije doša kod Bepa u konobu! A bija nan je četvrti za trešetu! Znači, stoposto je umra!“ Mama je podviknila: „Pa možda nije doša jerbo je osta doma, čoviče, a ne zato jerbo je umra!“ Barba Tonino je rekao: „Zašto bi osta doma ako se u Bepa igra trešeta, jebaga led? Otkad ga znan, taj nije propustija ni jednu paku!“ Mama je rekla: „Pa ima mali miljon razloga za ostat doma, jebate! Možda je skupija plauritu! Il je dobija proliv! Il je žginca nogu!“ Barba Tonino je rekao: „E znan, to san i ja pomislija! Pa san mu iša doma kucat na vrata! Al ne otvara!“ Mama je pitala: „I šta, baš si jako kuca?“ Barba Tonino je rekao: „Lupa san tuta forca!“ Mama je uzdahnila: „Asti krv irudovu!“
RADE ALEKSIĆ: „Poruka mog Srđana je bila - budi protiv svakog zla a pogotovo protiv rata“

RADE ALEKSIĆ: „Poruka mog Srđana je bila - budi protiv svakog zla a pogotovo protiv rata“

„Svake godine u ovo doba nekako mi teško pada. Unosi mi jedan nemir, mada sam svjestan svega. Ono što kažu ljudi – godine prolaze. Da, da… Ali, uvijek je nanovo. Žao mi je što ovaj svijet, ovakav kakav jest, ne gaji čovjeka i ne gaji slobodu. Toliko smo zaluđeni i zarobljeni od strane politike i ljudi koji je vode, da smo dovedeni u takvu situaciju da navijamo za rat. A Srđova je poruka bila: budi protiv svakog zla a pogotovo protiv rata“, reći će Rade Aleksić u intervjuu za Autonomiju. Rade je otac Srđana Aleksića, a „ovo doba“ je za Radu bolni mjesec siječanj. Prije 31 godinu, 21. siječnja Srđana su u Trebinju premlatila četvorica vojnika. Pretukli su ga jer je pokušao spasiti svog sugrađanina Alena Glavovića na kojeg su se vojnici okomili samo zato što je bio Bošnjak. Glavović se uspio spasiti, a bijes uniformiranih se usmjerio na Srđana.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

    17.05.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

  2. TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

    11.05.2024.

    Brano Mandić

    TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

    04.05.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije