Sadržajno knjiga zahvaća glavninu filozofskih tradicija Indije kao i njihove temeljne ideje, ponekad ih nastojeći uspoređivati međusobno kroz njihova podudaranja i razmimoilaženja. Osim što kronološki prati razvoj filozofija, Orlić uvažava i opću podjelu indijske filozofije na ortodoksnu brahmanističku i neortodoksnu nebrahmanističku, pod koju pripadaju budizam, džainizam i tantrizam. 

Zanimljiv je autorov otklon od uobičajene klasifikacije kada indijski materijalizam, filozofiju jezika i tantrizam obrađuje u zasebnome poglavlju. Recenzent prof. dr. Goran Kardaš smatra to opravdanim iako se obično materijalizam svrstava među neortodoksne indijske filozofije, filozofija jezika pod ortodoksne, a tantrizam se obrađuje zasebno. Naime, autor smatra da se tantrizam može shvatiti kao jedan produhovljeni materijalizam temeljen na specifičnom metafizičkom shvaćanju prirode jezika odnosno njegovog zvučnog aspekta (shabda) pa je i logično da sva tri smjera budu obrađeno zajedno.

Takav profinjeniji pristup tantrizmu nije slučajan jer Orlić je inicirani praktikant śri-vidya-śakta-tantre, a poznat je kao cijenjeni učitelj joge čime svoje sustavno teorijsko proučavanje idealno nadopunjuje temeljitim prakticiranjem i autentičnim izučavanjem joge i tantre. Upravo je to praktično i realizirano iskustvo pomoglo autoru da o jogi i tantri napiše najbolja poglavlja knjige, tragom ideje o filozofiji koja se ne da misliti ako se u skladu s njom ne živi. 

Stoga je ova knjiga, prema autorovom priznanju, donekle subjektivni prikaz, uz dodatak da povijest indijskih filozofija i ne može biti pisana objektivno zbog svojih složenosti i uzajamnih isprepletenosti koje onemogućuju standardizirane klasifikacije i vrednovanja.

Autoru svakako treba čestitati na odvažnosti da se upusti u tako zahtjevan projekt, uzevši u obzir da nije profesionalni indolog pa čak nikada nije bio u Indiji. Orlić je diplomirao filozofiju i anglistiku tako da je već od studentskih dana, zaokupljenih čitanjem radikalnog Krishnamurtija, stjecao pretpostavke za ozbiljno bavljenje indijskom duhovnom baštinom. Sve je to rezultiralo obimnom i zanimljivom književnom produkcijom iz koje prvo valja izdvojiti nekoliko monografija o jogi („Joga na Zapadu“, „Ilustrirani leksikon joge“) vrlo zapažen prijevod klasika „Patanjalijeva Niska o yogi“ te nekoliko prijevoda knjiga svoga živućeg učitelja Marka Withwella („Joga srca“, „Bog i seks“).

Knjigu poput „Uvoda u indijsku filozofiju“ dugo smo čekali na policama iz dva razloga. Prvi je kronični nedostatak djela koje bi tematici prilazila podjednako stručno i popularno i to još iz pera domaćeg autora. Drugi razlog je što je izdavač dugo bio na čekanju da dobije sredstva potpore resornog ministarstva bez kojih knjiga vjerojatno nikada ne bi izašla, što je pomalo čudno i žalosno s obzirom na potrebe, kao i razmjerno velik broj onih koji su svoje interese ili čak i živote povezali s nekim vidom indijske duhovne prakse.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hrvatska sveučilišna naklada