Tekst Drage Bojića prenosimo s prijateljskog Prometeja

Odgovarajući prije nekoliko godina na pitanje francuskog sociologa i teoretičara komunikacije Dominquea Woltona, zašto je Katolička crkva, povijesno gledano i u 20. stoljeću, stroža prema katolicima s ljevice nego prema katolicima s desnice, papa Franjo je kazao da je to možda zato što ljevica uvijek traži nove putove: „Kada se zadržava status quo (postojeće stanje, op. a.), kada stvari postanu rigidne, one ne predstavljaju nikakvu prijetnju i može se mirno dalje živjeti… ali tada Crkva ne raste. Za mene to nije nikakva prijetnja. No ono što ja nazivam ljevicom nije politička ljevica, nego ljevica Isusa Krista, i ona je za njih bila jako opasna.“

U propovijedima, govorima i dokumentima papa Franjo iznosi stavove koje veliki dio katolika, pogotovo članovi institucionalne Crkve (biskupi, svećenici, redovnici…), ne podržava. Unatoč tome što papa Franjo uporno ponavlja kako se Crkva i katolici moraju vratiti Evanđelju Isusa Krista i biti otvoreni prema siromasima, migrantima, ljudima na periferiji, ljudima drugih vjera i nacija, veliki broj katolika ne dijeli njegova uvjerenja. Zbog njegovih stavova, mnogi mu predbacuju da je „ljevičar“, nedostojan papinske službe, a neki od njih bi najradije da nije ni izabran za papu, kako bi Crkva mogla nastaviti po starom. Prigovori papi Franji stanu u pitanje Velikog inkvizitora Isusu iz Nazareta iz romana Braća Karamazovi: „Zašto si došao da nam smetaš?“

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump započeo s progonom migranata iz Amerike, papa Franjo se 11. veljače obratio pismom američkim biskupima zahtijevajući hitnu zaštitu dostojanstva migranata u trenutnoj političkoj situaciji u SAD: „Legitimna regulacija migracija nikada ne smije potkopati temeljno dostojanstvo ljudskog bića“. Papa Franjo je pritom naglasio da se snaga jednog društva mjeri time kako se odnosi prema svojim najranjivijim članovima. Američki biskupi su podržali papino pismo koje je rasrdilo predsjednika Trumpa i potpredsjednika Jamesa D. Vancea.

Nekoliko dana nakon papinog pisma, američki potpredsjednik James D. Vance, govoreći na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, brutalno je izvrijeđao europske političare, poručivši im kako Europska unija nije ugrožena izvana, nego iznutra zato što podržava, prema njegovom mišljenju, politike koje je razaraju. Vance bi želio da i Europska unija krene Trumpovim putem, da protjeruje migrante, da prihvati stavove desnih ekstremističkih politika, da se riješi civilnog društva i lijevih i zelenih političkih opcija.

Vanceov govor izazvao je zgražavanje dijela europskih političara, prije svih u Njemačkoj, ali i oduševljenje kod drugih. Desničari diljem Europe su došli na svoje, jer se nadaju da će uz pomoć Trumpa i njegovih političkih komesara moći osnažiti svoje pozicije i ovladati Europskom unijom. Govor su pohvalili i neki balkanski političari pojačavajući hajku na civilne organizacije koje se zalažu za ljudska prava i slobode. Prijeteći okupljenima u Münchenu „kako je novi šerif u gradu“, misleći na Trumpa, potpredsjednik Vance dao je krila mnogim malim „šerifima“ u europskim zemljama. Pritom je zloupotrijebio i riječi pape Ivana Pavla II., jer papine riječi „Ne bojte se!“ nemaju ništa zajedničko s Vanceovim govorom i trenutnom američkom politikom koja zastrašuje ljude i u svojoj zemlji i diljem svijeta.

Vanceove stavove i stavove nove američke administracije podržavaju i hrvatski katolici, a da je to tako potvrđuju i katolički tjednici Glas Koncila iz Zagreba i Katolički tjednik iz Sarajeva čiji su urednici pohvalili Vanceov govor u Münchenu. Isti listovi su i u vrijeme izborne kampanje za predsjednika Amerike podržavali Trumpa kao oličenje obiteljskih i kršćanskih vrednota, iako je poznato da ih on i u privatnom i u javnom životu omalovažava i prezire. Ne shvaćaju suvremeni katolici i kršćani da individualne slobode i prava nisu problem europskih društava niti su suprotne kršćanskim vrednotama, nego upravo nacionalizam, fundamentalizam i imperijalizam koji te slobode žele kontrolirati pa i posve zatrti.

Zaboravljaju ovdašnji katolici i njihovi duhovnici koji kritiziraju europske demokracije da bi bez otvorenosti Europske unije, stotine tisuća hrvatskih katolika i dalje živjele u siromaštvu, bez mogućnosti da sebi i svojim obiteljima osiguraju siguran i dostojanstven život. Uostalom, ta ista zapadna Europa koju stalno demoniziraju hrvatski biskupi i svećenici, financijski podržava i hrvatske katoličke misije i mnoge druge misije i vjerske zajednice. Kad bi o tome odlučivali desničari, vjerojatno bi takve povlastice brzo bile dokinute. Upravo su hrvatski katolički misionari koji pastoralno djeluju u europskim zemljama (najveći broj u Njemačkoj, a potom u Švicarskoj i Austriji) najžešći kritičari Europske unije i njezinih vrednota, ali im istodobno ne smeta da primaju velike plaće i uživaju u mnogim drugim privilegijama u tim zemljama, kao što i Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne smetaju donacije Katoličke crkve u Njemačkoj i Austriji, a stalno ih kritiziraju i difamiraju.

Hrvatski katolici nisu usamljeni u svojoj podršci Trumpu. I u mnogim europskim državama u kojima katoličanstvo još uvijek ima relevantnu društvenu ulogu veliki dio katolika podržava predsjednika Trumpa i njegovu politiku. Time svjesno ili nesvjesno zapadaju u duhovnu šizofreniju: ne može se istodobno biti na Isusovom putu i slijediti politike koje su posve suprotne njegovom Evanđelju. Ne može se biti Isusov učenik, a prezirati siromahe, mrziti ljude drugih vjera, nacija, svjetonazora, progoniti izbjeglice, odobravati imperijalističke aspiracije velikih sila.

Otkako je Trump po drugi put zasjeo na stolicu američkog predsjednika, svakodnevno svojim izjavama i postupcima pokazuje da njega ne zanimaju nikakve vrednote, a pogotovo ne one kršćanske, i da se vodi isključivo političkom moću i ekonomskom koristi. Duga je lista njegovih nemoralnih (i nekršćanskih) izjava i postupaka, ali ništa tako nije zgrozilo ljude diljem svijeta kao njegov prijedlog da provede etničko čišćenje u razrušenoj Gazi kako bi ondje sagradio turistički raj. Taj prijedlog, kao i ucjenjivanje Ukrajinaca da se odreknu samih sebe i vlastite zemlje, može proizići samo iz potpuno pomračenog i raščovječenog uma.

U tom kontekstu treba promatrati i Trumpove opetovane prigovore Europskoj uniji, već otprije izrečene od ruskog predsjednika Vladimira Putina, kako Europa svojom otvorenošću ugrožava samu sebe i kako bi se trebala transformirati u nekakvu kopiju sadašnjeg ruskog ili američkog društva. Obojica žele dovesti u pitanje vrednote na kojima počiva Europska unija i zapadna demokracija, što im djelomično i uspijeva preko desničarskih politika u europskim društvima, kao i samu ideju ujedinjene Europe, koja uz sve svoje slabosti, želi sačuvati vrednote demokratske zajednice u kojoj neće biti ratova i u koju su dobrodošli i ljudi drugih kultura, vjera i civilizacija. Ujedinjena Europa jest nastala kao projekt gospodarske integracije, ali nikako se ne smije zaboraviti da je ona više od toga – demokratski prostor u kojem se poštuju ljudska prava i slobode.

Kršćanima, pa i onima na ovim prostorima, moralo bi biti stalo do miroljubive i solidarne Europe, do Europe oslobođene imperijalističkih aspiracija koje su obilježile njezinu povijest, do Europe koja je savjesna i odgovorna i koja čuva univerzalne vrednote. Odustajanje od takve Europe uništilo bi samu ideju na kojoj počiva i otvorilo pandorinu kutiju povijesnih neprijateljstava čemu bi se ponajviše obradovali upravo Trump i Putin i njihovi obožavatelji u Europskoj uniji. Teško je i zamisliti kakve bi užasavajuće posljedice za europska društva imale politike koje promoviraju dvojica svjetskih moćnika, jer su njihove politike nasilne, neslobodne, porobljavajuće, i nekršćanske.

Lupiga.Com via Prometej

Naslovna fotografija: Pixabay