Unatoč tome što zadovoljava uvjete za dobivanje azila, ruskom disidentu Vladislavu Ariničevu zahvaljujući tajnom dokumentu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije prijeti deportacija u Rusiju zbog čega u Prihvatnom centru za strance u Trilju već gotovo tjedan dana štrajka glađu. Kako bi upozorio na tretman tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, Ariničev je početkom mjeseca prosvjedovao na Markovom trgu u Zagrebu. Tamo se pojavio s majicom na kojoj piše „FUCK SOA” kao i drugim materijalima kojima upozorava na tretman svojih "kolega". Zbog volontiranja u kampanji preminulog oporbenjaka Alekseja Navaljnog, kao i protivljenja ratu u Ukrajini, Ariničev je više puta uhićen nakon čega je u veljači 2022. godine, preko Gruzije i Srbije, konačno došao u Hrvatsku gdje je zatražio azil.

Hemon je jedan od rijetkih, koji se usudio, ne dirajući povijesne činjenice kakve jesu, događaje iz Prvog svjetskog rata, društvene i političke prilike Sarajeva tridesetih godina prošlog stoljeća, austrougarsko uređenje, logor u Taškentu i tadašnje sukobe u istočnoj Aziji, te Britaniji i Njemačkoj, imperijaliste i kolonizatore, prikazati kroz zaljubljene oči dva izbjegla muškarca različitih kultura iz Bosne, za vrijeme jednog od najozloglašenijih ratnih razdoblja u svijetu od 1914. do 1918. godine.„To je sve ono čime se ja bavim, odnosno o ljudima koji drugačije nisu upisani u povijest. Eliminirani su iz povijesti, a povijest je narativ velikih događaja i velikih vođa. Ima i dosta akademske scene koja ne podražava taj narativ, ali ja sam te povijesne knjige uvijek čitao. Popularni koncept povijesti je takav upravo“, reći će Hemon u razgovoru za Lupigu.

O tome kako su se upoznavale queer osobe za vrijeme komunizma, svjedoči jedna scena iz filma. Tada, naravno, nisu postojale dating aplikacije, a svaki izlazak uživo na mjesto gdje bi se ljudi iz te zajednice upoznali, predstavljao je opasnost. Jedini siguran način koji je preostao bile su – novine. Tisak je jedino mjesto gdje su žene i muškarci tada mogli objaviti oglas i upoznavati osobe istog spola. No, nisu sve queer osobe imale tu sreću. Brojni su prošli kroz terapije i konverzije, jer su mnogi vjerovali tada, kako je homoseksualna orijentacija psihološki poremećaj koji se može izliječiti. Tako su mnoge žene prošle te sesije „preobraćenja“, što je podrazumijevalo farmaceutske proizvode i razgovor s psihijatrima, nasilno ugovaranje brakova, a nekad je to nerijetko završavalo tragičnim (samo)ubojstvima.

„I kada bi sve na ovoj planeti izgorjelo, ostala bi voda – i u njoj iskra novog života. Čovjek je nekad živio u neposrednom kontaktu s prirodom, cijenio je i uvažavao te intenzivno promatrao. Sav se njegov život odvijao u okviru četiriju elemenata, a to su: zemlja, vatra, voda, zrak. U evolutivnoj spirali čovjek je spoznao da postoji mnogo više elemenata, dokučio neslućene znanstvene spoznaje, otišao na Mjesec i štošta još drugoga, i u tom svom hodu kroz povijest zaboravio, zanemario treći element – vodu kao osnovnu supstancu svojega života“, kažu iz Fotokluba Rijeka koji je u riječkoj Galeriji Principij organizirao međunarodnu izložbu fotografija na temu vode, „Treći element – voda“. Između 880 fotografija, selektorica i kustosica Branka Arh za izložbu je odabrala točno 100 radova.

Bez potrebe da se razbacuje, uspoređuje ili nadmeće, nasljednik Motovun Film Festivala, Cinehill, nastavlja ugađati filmoljupcima u planinskom ugođaju, nedaleko Delnica gdje će od 24. do 28. srpnja predstaviti još jedan atraktivan program u nezaboravnom ambijentu. Prema ustaljenoj tradiciji koja je u Gorski kotar došla iz Motovuna, festival nastavlja podupirati manje poznate kinematografije. Ove godine zemlja partner je Brazil. „Dosad smo rijetko izlazili iz Europe, a ovo je naš prvi iskorak u Latinsku Ameriku. Kako ćemo brazilski program prikazivati u cirkuskom šatoru, kinu koje smo nazvali Cirkus Fellini, odlučili smo početi i završiti naš program od sedam filmova naslovima koji se bave klaunovima i putujućim artistima. Nije to slučajno, jer ova umjetnost ima dugu tradiciju i popularnost u Brazilu“, kaže direktor festivala Igor Mirković.

Nagradu Prozak za najbolji rukopis autora/ica do 35 godina starosti na nedavno održanom jubilarnom 10. festivalu Prvi prozak na vrh jezika dobili su Sara Huskić i Hrvoje Ryznar. S oboje smo na Lupigi obavili razgovor nakon dodjele nagrada. Objavili smo i naslovnu priču Sarine zbirke „Student se vraća kući“, a sada su na red došle i Hrvojeve pjesme. Za uvod recimo da je Hrvoje Ryznar rođen 1988. godine, te da je završio studij filozofije i engleskog jezika i književnosti. Pjesme su mu objavljivane u zborniku „Na početku novog kruga“ (CeKaPe, 2021.), u časopisu Tema i na internetskim stranicama koje prate poeziju i književnost općenito. Trenutačno radi kao voditelj kulturnih projekata. Uz poeziju, povremeno se bavi glazbom i rekreativnim bicikliranjem. Ovo je izbor njegov pjesama …