Iako je Rijeka kao dosad neosvojeni bastion SDP-a mogla ili trebala biti mjesto njegova zaokreta, ona to, jasno je odavno, neće i ne može biti. Prije svega zato što SDP u Rijeci nema ni Karolinu Leaković ni Sanju Major, a najbolje što je Obersnel smislio za svog nasljednika sada bi zajedno s lokalnim tajkunom gradilo mastodontske nebodere na Kantridi, dok prešutno dopušta drugim lokalnim i međunarodnim tajkunima i tajkunčićima da preuzimaju vrijedne gradske resurse. I tako uz Filipovića i Krpan nema vidljive SDP-ove snage u Rijeci koja bi ovu posrnulu stranku izvukla iz gliba socijaldemokratske propasti u koji ju je gurnulo nesnalaženje hajdaša i dončića. Gospodin koji je na putu proveo pola svog mandata, došavši i do Indije braniti boje grada koje tamo sve strašno zanimaju, ostavljao je leno zamjenicima, a oni i suradnici nisu se mogli načuditi tko je odjednom taj tip kojeg su znali kao pristojnog i tihog Obersnelovog zamjenika koji se ne bi htio miješati ni u što...

U svim sferama društva u kojima radite, bilo ono turizam, trgovina, građevinski sektor ili industrija, ako ne ispunjavate minimum minimuma, ako se ne pojavljujete na poslu, ili vam kolege jasno daju do znanja da posao ne radite dobro, brzo ćete shvatiti kako taj posao nije za vas i krenuti u nove životne izazove. Tu krilaticu zasigurno ste već čuli ukoliko, naravno, niste uhljeb u pet stotina općina, gradova i županija po Hrvatskoj. Novi životni izazovi rezervirani su za sve vas koji niste zaposleni na državnoj sisi, osigurani kao lički medvjedi i koji radite u realnom sektoru. Poručit će vam već kako se na vas više ne računa i kako je to dobro za vas jer vas zapravo čekaju novi životni izazovi. Svima, ponavljam, osim našim političarima. Zašto je to tako i zašto su ti ljudi obraza debljeg od blindo ulaznih vrata jedini imuni na nove životne izazove i jedini imaju četiri godine za analizu neuspjeha i duboko promišljanje o vlastitom porazu?

Projekt Greenway, biciklistička staza u izgradnji uz tok rijeke Save, već je tjednima jedna od top zagrebačkih gradskih tema. Priča se zakomplicirala u ožujku kada su se zbog pogreške projektanta bageri zaustavili nadomak Aleje skulptura. U pitanju je svojevrsni nedovršeni “muzej suvremene skulpture na otvorenom” na Savskom nasipu, gdje je postavljeno 12 skulptura poznatih kipara, a predviđena trasa Greenwaya prelazila je direktno preko kipa „Putokazi“ Zvonimira Lončarića. Nakon mjesec i pol dana komunikacije između Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Grada Zagreba, u kojoj je HDLU više puta upozoravao da svako izmještanje skulptura gradske vlasti trebaju rješavati dogovorom s nasljednicima autorskog prava te da bi staza trebala zaobići pojedine skulpture s minimalnim odmakom od metar i pol, čini se da je pronađeno rješenje s kojim su obje strane zadovoljne.

Nije posebno teško shvatiti zbog čega su se ljudi s prosječnim ili nižim plaćama dosad teško mogli poistovjetiti s ciljevima europsko-unijske zelene tranzicije. Znaju i oni – ili mi, bar sretnici koji spadamo u navedenu kategoriju – da nam je klima zajednička, ali posljedice njezina poremećaja nisu svima iste, kao što nisu jednake ni mogućnosti uključivanja u borbu za niže emisije ugljika. Dovoljno je svjedočiti potencijalu onih boljestojećih da u svoje domove ugrade javno subvencionirane solare ili dizalice topline, a u garažu uparkiraju slično pristupačan električni auto. Gledajući to, mora biti da mnogi od te većine, jer ipak govorimo o statistički obimnijem dijelu populacije, osjete želju da kriomice zapale takvo nečije vozilo. Nije isključeno ni pristajanje uz negatore kolapsa klime, barem onakve kakvu smo poznavali zadnjih desetak tisuća godina, od posljednjeg ledenog doba.

Nakon desetljeća potpunog zanemarivanja željezničkog prometa i kaotičnog stanja Hrvatskih željeznica, postoje naznake da hrvatska vlada ipak počinje ozbiljnije shvaćati potencijal željezničkog prometa, koji je u većini Zapadne Europe brži, učinkovitiji, udobniji, te, nimalo manje važno, ekološki neusporedivo prihvatljiviji od cestovnog. HŽ Putnički prijevoz pustio je u promet prvi elektrobaterijski vlak na hrvatske pruge, čime je započela nova faza modernizacije domaće željezničke mreže u skladu s načelima zelene tranzicije. Novi vlak raspolaže sa 157 sjedećih i 158 stajaćih mjesta, opremljen je modernim sustavima poput besplatnog Wi-Fi-a, videonadzora, audio-vizualnog informiranja putnika. Na elektrificiranim prugama, prema dostupnim specifikacijama, postiže brzinu do 160 kilometara na sat, dok na neelektrificiranima vozi do 120 kilometara na sat, s autonomijom od preko 100 kilometara vožnje na baterijski pogon.

Unatoč naizgled pozamašnoj svoti od preko milijardu i pol eura koji će se raspodijeliti od 2026. do 2032. godine, novaca nema dovoljno kako bi se zaštitile sve ugrožene skupine kojima u Hrvatskoj prijeti energetsko siromaštvo. „Novac sigurno neće biti dovoljan i nećemo moći svima pomoći. Zato trebamo vidjeti kako mjere iz plana najučinkovitije usmjeriti”, otvoreno je izjavila Ana Jurak iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije govoreći na tribini „Socijalni klimatski plan mora biti pravedan”. Nacrt nacionalnog plana inicijalno je predviđao i potpore za kupnju električnih automobila koje su ipak uklonjene. „U usporedbi bi neke mjere, recimo, za lokalne linije autobusa i plaće za vozače, mogle biti puno učinkovitije”, istaknuo je Ivičić. Primjer ukidanja poticaja kupnje skupih električnih automobila nauštrb društveno korisnijih metoda poboljšanja javnog prijevoza daje nadu da bi se ipak moglo pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.