U jedanaest minuta rukom crtanog ratnog dokumentarca autorica, pripovjedačica, ujedno i protagonistica u samoizlažućem, negdje i autoironijskom ključu pripovijeda o dvadeset dana okupacije Irpina, a uspijeva joj to prirodno i šarmantno, uz niz pronicljivih zapažanja i promišljanja, ali i simpatičnih osobnih detalja kakvima po definiciji tjeskobnom narativu dodaje kolorit. Sa svojim partnerom Anastasiia se zatekla maltene na prvoj ratnoj liniji, zarobljena u obiteljskoj kući njegovih roditelja koju su njih dvoje pogrešno procijenili sigurnijim mjestom od svog kijevskog stana. Dogodilo se međutim da će Irpin biti jedan od najbrutalnije pogođenih ukrajinskih gradova. Pripovijedanje je napeto, glazba uznemirujuća, kako i priliči dnevniku katastrofe. Jednostavnim, infantilnim crtežom autorica bilježi nedavne strašne događaje, umećući u animiranu materiju stare obiteljske snimke.

Još davnog ranog proljeća 1982. godine, moj profesor, učitelj, suputnik na kazališnim stazama i, usuđujem se reći, moj prijatelj, Richard Schechner, objavio je svoju ključnu knjigu „Kraj humanizma“. Danas se više ne sjećam kako su njegove kolege reagirale na to gotovo proročansko promišljanje o sumornoj budućnosti svijeta, ali znam da je snažno utjecao na moj svjetonazor i moja uvjerenja kao umjetnika i kao čovjeka. Već na samom početku svojih oštrih i dubokih uvida, napisao je: „Ova budućnost donosi opasnost, pa čak i strah i propast. Na nekoliko razina, od najintenzivnijeg, gotovo nezamislivog globalnog uništenja izazvanog nuklearnim ratom, do ekološke katastrofe koju su prouzročile tehnološko-industrijske operacije uništivši okoliš. Tu su i 'jednostavne' nesreće koje su odavno pratile ljudsko postojanje: glad, siromaštvo, neznanje, iskorištavanje, tiranija – neuspjeh čovječanstva da dovede vlastitu kuću u red“.

Pravila su jednostavna i može ih se ovako sažeti: na ovaj događaj, koji se održava svake posljednje srijede u mjesecu, u zagrebačkim prostorijama Zelene akcije na adresi Frankopanska 1, donesite maksimalno deset komada čiste, neiznošene i nezgužvane zimske i proljetne odjeće ili obuće. Za svaki komad odjeće dobit ćete po jedan token, ili ceduljicu, te zatim možete odabrati upravo toliko komada odjeće koje su donijeli drugi. Prvi Swap party organiziran je 2022. godine povodom Europskog tjedna smanjenja otpada i od tada se kontinuirano održava. Kako se prisjeća članica tima Zelene akcije Ana-Marija Mileusnić, na samom početku aktivisti nisu imali ništa osim dobre volje i ideje. „Swap služi kao pozitivan primjer da nešto kao zajednica možemo napraviti u promjeni društvene klime i uspostavljanju novih vrijednosti, i da pokažemo da se trudimo”, objašnjava.

Nije tu riječ samo o najavljenoj borbi aktualne administracije protiv „različitosti, jednakosti i inkluzivnosti (DEI ili woke), već i klimatskim promjenama, cjepivima i pregršt drugih tema”, poručuju iz PEN-a SAD-a koji je sastavio listu zabranjenih riječi i materijala koje vlada SAD-a briše sa svojih stranica i dokumenata. Među više od 250 riječi i fraza koje nova administracija ne smatra prihvatljivima nalaze se uistinu bizarni primjeri neprilagođeni novogovoru. Od „pobačaja” i „žena” preko „invaliditeta” do „američki domorodac”. Osim samih pojmova, PEN napominje i kako je Ministarstvo obrane iz baze podataka izbrisalo i strateški bombarder B-29 koji je 6. kolovoza 1945. godine ispustio atomsku bombu na Hirošimu. Naime, pukovnik Paul Tibbets zrakoplov je nazvao prema svojoj majci – Enola Gay. Udruženje pisaca navodi i posljedice koje pogađaju znanstvenu zajednicu.

Okolišni filmski festival započeo je 2014. godine kao inicijativa Aktivističke grupe Zelene akcije, s namjerom da kroz dokumentarne i igrane filmove te raznovrsni popratni program približi teme zaštite okoliša široj javnosti. A OFF se bavi širokim spektrom tema – od lokalnih priča o malim zajednicama koje pokreću velike promjene, do globalnih političkih odluka koje se donose iza zatvorenih vrata. Festival polazi od ideje da je borba za okolišnu pravdu ujedno i borba za društvenu i ekonomsku pravdu. Kroz pomno odabrane filmske naslove, tematske tribine, edukativne radionice i druge sadržaje, OFF želi ne samo informirati, nego i inspirirati publiku – potaknuti kritičko razmišljanje, stvaranje zajedništva te konkretnu akciju. Poseban fokus ovogodišnjeg festivalskog izdanja je „militarizam“.

Ovogodišnji ZagrebDox može se danas činiti kao lanjski snijeg, međutim program koji nam je donio ovaj festival dokumentarnog filma, još dugo će ostati u pamćenju onih koji su pohodili projekcije. Na ovom mjestu posvetit ću nekoliko riječi filmovima s ovogodišnjeg ZagrebDoxa koji su se mene osobno dojmili. Jedan od njih je „Mirotvorac“ redatelja Ivana Ramljaka, film o ubijenom predratnom zapovjedniku osječke policije Josipu Reihl-Kiru. Film se gotovo u potpunosti sastoji od arhivskih snimki, a gledajući ga teško se oteti dojmu da je naša lokalna povijest mogla ići jednim sasvim drugim tokom da ovaj čovjek nije ubijen. Tu je i „Gospodin Nitko protiv Putina“, dobitnik glavne nagrade, koji govori o Pađi, učitelju u ruskoj provinciji koji se sa sa zadivljujućom hrabrošću suprotstavlja režimu Vladimira Putina kroz niz manjih činova otpora.