MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

Ovogodišnje izdanje festivala pružilo je fantastičnu kombinaciju osobnih i intimnih filmova te onih više angažiranih i političkih. Kao i uvijek, ZagrebDox je aktualan, ne bježi od kontroverzi, niti od zauzimanja stava, a ujedno je i jedan od onih festivala gdje je već samo uvrštavanje filma u program garancija kvalitete. Festival pratim od samog njegovog početka, a ovogodišnje izdanje mi je bilo možda i najbolje do sada. Glavnu nagradu Veliki pečat dobio je tuniški film „Četiri kćeri“, a nagradu publike izraelsko-palestinski „Jedina zemlja“. Upravo su ta dva filma i meni osobno favoriti s ovogodišnjeg festivala. „Četiri kćeri“ intiman je portret jedne tuniške obitelji - majke i četiri kćeri - dvije su ovdje, a za dvije na početku samo doznajemo da su “nestale”. Na mikro razini, u sferi osobnog i obiteljskog, ocrtava se političko i ideološko stanje društva u Tunisu od razdoblja prije revolucije, za vrijeme i poslije. Fascinantan, kompleksan i potresan film.
SELEKCIJA ISTINE: Kako se kroje nacionalni mitovi?

SELEKCIJA ISTINE: Kako se kroje nacionalni mitovi?

Od ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine Holodomor kao genocid nad Ukrajincima prepoznale su gotovo sve članice Europske unije. Za to je možda i najzaslužniji zaboravljeni velški novinar Gareth Jones. On je, naime, jedini zapadni novinar koji je mogao slobodno tumarati Staljinovim Sovjetskim Savezom. Jones je dvaput otet. Prvi put doslovce, što ga je i koštalo života, a drugi puta - posmrtno. Za života su ga iskoristili nacisti, a gotovo stoljeće kasnije, mira mu ne daju ni Ukrajinci. Naime, upravo je on na Zapad donio vijest o masovnoj gladi što je pogodila dijelove SSSR-a. „Bio je ključan u tome, međutim, perfidno je iskorišten od strane ukrajinskih ultranacionalista”, objašnjava za Lupigu njegov pranećak Philip Colley tumačeći kako kada citiraju Garethove tekstove redovito odsijeku dijelove koji govore o gladi u drugim dijelovima SSSR-a, prikazujući na taj način da su Rusi namjerno glađu ubijali samo Ukrajince.
U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“

U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“

"Bez ikakvog okolišanja, Domovinski pokret u maniri Crvenih Kmera otvoreno prijeti ne samo kolegicama i kolegama iz Novosti, nego i drugim medijima, i to kroz najavu uvođenja hrvatstva po njihovoj mjeri. Očito im nije dovoljno što se 1990-ih spaljivalo 'nepodobne' knjige, pa sada 2024. godine, u zemlji članici Europske unije, moramo slušati prijetnje prema kojima će onaj užas koji se dogodio 2016. izgledati kao mila majka", izjavio je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko komentirajući prijetnje upućene Novostima, kao i HRT-u i Hini, nazvavši ih "klasičnim oblikom zastrašivanja". Izrekao je to na tiskovnoj konferenciji do koje je došlo nakon što su čelnici Domovinskog pokreta u više navrata najavili novi udar na medijske slobode u zemlji. "Novosti žele ugasiti prvenstveno zato što je antisrpska politika jedan od temeljnih ideoloških pogona njihove stranke", dodao je novinar Novosti Hrvoje Šimičević.
HRABAR I BESKOMPROMISAN: Eto, takav je bio naš Bojan Tončić

HRABAR I BESKOMPROMISAN: Eto, takav je bio naš Bojan Tončić

„Čujemo se“, zadnje je što mi je napisao Bojan Tončić. Bilo je to nedavno, dogovarali smo da piše neku temu za Lupigu i par detalja je zahtijevalo da se još jednom čujemo. Jutros iz Beograda stiže vijest od koje se teško oporavlja, vijest koja puni oči suzama – Bojan više nije s nama. Otišao je. I ono „čujemo se“ zadnje je što mi je rekao, a imao je još toliko toga da kaže i napiše. Cijelo jutro skrolam po našim prepiskama, čitam njegove duhovite i često cinične opaske. Smijem se ne vjerujući da ga zaista više nema.„Jedino opravdanje bilo bi da te je neko ubio“, piše neki dan nakon što je zvao, a ja nisam odmah odgovorio na poziv. „Zadnje gledano u utorak u 03:51“ - čekam da se promjeni u „tipka…“. Neće, pa neće, ostaje zaleđeno ono: utorak 03:51. Ako ste htjeli biti sigurni da će vam Boki odmah odgovoriti na mejl onda ste ga trebali slati u kasne noćne sate. U to doba bi stari cinik, nepopravljivi noćobdija, uobičajeno slao svoje tekstove.
VODA PAMTI: Dan kad je moj otac odlučio da preplivamo Sanu

VODA PAMTI: Dan kad je moj otac odlučio da preplivamo Sanu

Grlio sam oca sve jače dok nas je Sana nosila ka šljunkarama sa njihovim lavirintom od dubokih jama i podmuklih virova. Sve smo češće ponirali u zapjenjeni brzak. Huk vode se miješao sa zlokobnom tišinom kad bi nas rijeka povukla dublje. Očevi zamasi bivali su sve rjeđi, razdaljine koje smo velikom brzinom prelazili nizvodno, plutajući, sve veće. Učinilo mi se da mi prsti klize sa njegovog vrata, rijeka me je stezala i vukla sebi, hoće li mati uopšte znati da me odveo na Sanu kad se vrati s posla, nije nikoga od komšija ni bilo kad se ukazao pripit na svom zelenom “Poniju”, stavio me na paksic i dao mi dva peškira, nemoj da ti slučajno ispadne koji. Nisam ni pitao kuda ćemo, nije mi palo na pamet u toj silnoj sreći. Probao sam da vratim ruku gdje je bila, da ga stegnem oko vrata, potonuli smo, grozničavo je mlatio rukama pod vodom, nogama, učinilo mi se da treba da pustim, da će mu možda tako biti lakše
400 STABALA ZA 400 UBIJENIH ŽENA: Park Bundek postaje mjesto sjećanja

400 STABALA ZA 400 UBIJENIH ŽENA: Park Bundek postaje mjesto sjećanja

„Stabla gledate kako rastu i meni je to, u prenesenom značenju, novi život, život koji je nenasilan. Stablo stoji na jednom mjestu i daje vam sve što vam može dati. Ono vas ne ostavlja, ono nikuda ne ide. Tu imamo i simbol obitelji, odnosno žene su stup svake obitelji, žene nose sve na svojim plećima, a takvu simboliku nose i stabla. Žene su u nepravednom položaju u društvu, a to najbolje osjetim na svojoj koži i sama, jer sam žena“, reći će Danijela Stanojević, umjetnička direktorica i producentica Ženskog filmskog festivala, pred današnju ceremoniju obilježavanja parka Bundek kao mjesta sjećanja za ubijene žene kroz posljednjih 20 godina u Hrvatskoj, a tom će se prilikom u ovom zagrebačkom parku posaditi točno 400 stabala. „Poanta je upravo da tih 400 stabala ostane kao podsjetnik na 400 ubijenih žena i to od ruke svojih partnera ili najbližih osoba“, dodaje Danijela Stanojević.
NEMOJMO ŠUTJETI: 19. 4. 2024. Gdje smo?

NEMOJMO ŠUTJETI: 19. 4. 2024. Gdje smo?

19. 4. 2024. Gdje smo? Našli smo egzoplanete, radimo intenzivno na tome da pokrenemo nuklearnu fuziju, koja daje energiju samih zvijezda, promatramo svemir gotovo do trenutka Velikog praska, dakle: gledamo u povijest svemira dalje od trinaest milijardi godina, vidimo stvaranje prvih galaksija, naši mobiteli i računala instantno nas povezuju i daju nam informacije, CHAT GPT-u postavljamo pitanja, on/ ona /ono prevodi i piše za nas, sve je to bilo nezamislivo prije svega desetak godina. U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je više od 1.139 ljudi. Istovremeno, u ovom trenutku, u Gazi je stradalo više od trideset tisuća ljudi. Više od 12.000 djece ubijeno je u Gazi. 19. 4. 2024. kažu mi prijatelji – traje i retrogradni Merkur. 828 milijuna ljudi gladuje. U Hrvatskoj je u zadnja dva desetljeća ubijeno 400 žena. Rat u Ukrajini ušao je u treću godinu.
PRELILO ČAŠU: Češka u pokušaju borbe protiv alkoholizma

PRELILO ČAŠU: Češka u pokušaju borbe protiv alkoholizma

Čak 90 posto djece u Češkoj ima iskustvo s alkoholom već oko trinaeste godine života i to ga većinom dobiju iz ruku roditelja. S koljena na koljena prenosi se priča o zdravim učincima alkohola, posebno piva. I vrlo maloj djeci daje se pivska pjena na probu. Ako djeca počnu piti prije šesnaeste godine, prema ocjenama stručnjaka iz Nacionalnog instituta za duševno zdravlje, rizik od ovisnosti je osam puta veći. Dostupnost alkohola za maloljetnike u Češkoj izuzetno je velika. Prema Europskoj studiji o alkoholu i drugim drogama (ESPAD), do piva vrlo lako dolazi 80 posto šesnaestogodišnjaka. Piratska stranka, liberalna članica vladajuće, većinom konzervativne koalicije predlaže ograničavanje potrošnje poskupljenjima alkohola, regulacijom oglašavanja i prodaje. Alkohol se ne bi mogao prodavati 24 sata dnevno kao do sada, ili bi se zabranila noćna prodaja alkohola.
RUPA I NJENI HIROVI: Adnan nikad nije želio postati pilot. A bio je.

RUPA I NJENI HIROVI: Adnan nikad nije želio postati pilot. A bio je.

Ne tako davno, ni pola stoljeća unatrag, žitelji Bihaća i okoline su se bili stopili sa svakodnevnom grmljavinom mlaznih motora avijacije Jugoslovenske narodne armije. Toliko stopili i navikli, da su im eksplozije uzrokovane probijanjem zvučnog zida lakše padale od udara prozorskog krila pri naletu jakog vjetra. A kad nisu letjeli, avioni su spavali u utrobi planine Plješevica, kojoj ovoj dio Bosne i Hercegovine ima najviše zahvaliti što nema ni trunke mediteranske klime. Duboko u njenoj utrobi je iskopana velika rupa koja je bila podzemna avionska spavaonica. O rupi u srcu planine, beskrajno dubokoj, neuništivoj i strahopoštovanoj, već tad je bio stvoren mit. A mitovi su, znamo, i neuništivi. Ili nisu? Adnan nikad nije želio postati pilot. A bio je. Letio je svojim šarenim, često do neprepoznatljivosti, uzburkanim snovima unutar vlastitog sebe. Toliko dugo i daleko da je mogao spoznati, kako horizont vlastitog sebe, tako i horizont prošlosti, sjećanja i strahova.
ZABORAVLJAMO LI SVOJE ZLOČINE: Kada će Zagreb dobiti Trg ahmićkih žrtava?

ZABORAVLJAMO LI SVOJE ZLOČINE: Kada će Zagreb dobiti Trg ahmićkih žrtava?

Vlast i političke stranke nastavljaju ignorirati bolne obljetnice hrvatskih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, ali ih se sjećaju aktivisti za ljudska prava. Nekoliko udruga iz Zagreba i Sarajeva zajednički su u ponedjeljak i utorak u Zagrebu i BiH obilježile 31. obljetnicu masakra u Ahmićima, podsjećajući da već godinu dana od zagrebačkih vlasti nisu dobile odgovor na svoj zahtjev da jedan trg u Zagrebu imenuju po žrtvama ahmićkog masakra. Odgovora do danas nema. Zašto? Pokolj bošnjačkih civila u Ahmićima najveći je ratni zločin u ratu HVO-a i Armije BiH. Građani Hrvatske dužni su tražiti da njihova vlast prizna zločin svojih prethodnika i da obešteti žrtve - to iz godine u godinu poručuju aktivisti za ljudska prava, svjesni da živimo u vremenu u kojemu su najčasnije - unaprijed izgubljene bitke.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

    09.07.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

  2. NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

    09.07.2024.

    Sofija Kordić

    NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

  3. NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

    24.06.2024.

    Srđan Puhalo

    NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije