CORONATION: Kako je to počela pandemija u Kini

CORONATION: Kako je to počela pandemija u Kini

Vjerojatno najpoznatiji kineski disident Ai Weiwei posredno je filmski dokumentirao događanja u Wuhanu i drugdje u Kini u vrijeme početka pandemije koronavirusa prošle godine. Film „Coronation“ režirao je „na daljinu“ jer Ai Weiwei inače živi u Europi, tako da su mu u tome pomogli deseci dobrovoljaca i plaćene ekipe koje su (uglavnom prikriveno) prikupljale snimke u gradu, unutar bolnica, domova i karantenskih zona u zarazom zahvaćenoj Kini. Veliki dio sniman je ručnim videokamerama otprilike veličine pametnih telefona. Autor je prikupio gotovo 500 sati snimki, a one su montirane u dva sata filma koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu. „Coronation“ se pojavio u javnosti u kolovozu 2020. godine kada je epidemija u Kini zapravo već bila završena, a skoro posvuda u svijetu bila je još u punom naletu, iako, poslije prvog vala, na sjevernoj polulopti u laganom i privremenom ljetnom predahu.
POTENCIJALNI KANDIDAT: Košmar političara u pokušaju

POTENCIJALNI KANDIDAT: Košmar političara u pokušaju

U idealnom svijetu, političari bi bili oni ljudi koji se doista brinu za dobrobit ljudi u svojoj lokalnoj sredini, na nacionalnom i na globalnom nivou, imaju inovativne ideje kako zatečeno stanje popraviti u okviru zakonom definiranih mogućnosti, te sposobnosti i energije da te svoje plemenite ideje provedu do kraja. U ovom našem, realnom, političari su karijeristi željni slave i osobne materijalne koristi, a moć koju stječu im je ujedno i sredstvo i cilj. Zbog toga od njih po dobru rijetko koga pamtimo, a po zlu ovisno o tome koliko su zla načinili i do koje su se pozicije uspjeli popeti. O gubitnicima, onima koji su se u politici okušali, ali se nisu uspjeli zadržati, bilo zbog svojih ograničenih sposobnosti, spleta okolnosti ili jednostavne činjenice da su tu zapravo zalutali, uglavnom i ne razmišljamo puno, oni vrlo brzo odlaze u zaborav, ali su kao grupni karakter možda i najzanimljiviji za promatranje i proučavanje.
TRAŽEĆI VENERU: O odrastanju djevojaka u provinciji Kosova

TRAŽEĆI VENERU: O odrastanju djevojaka u provinciji Kosova

Za očekivati bi bilo da kinematografija najmlađe europske države, nastale u ratu, nadalje perpetuira taj uglavnom muški mit o ratu, borbi, stradanju i žrtvi za bolju i slobodniju budućnost. Rat je u kosovskoj kinematografiji, doduše, prisutan, ali duboko u pozadini, kao povijesna činjenica, nekima i vrlo bolna. Kao takav, međutim, ne može biti generički izgovor za sve što je problematično, a druge, urgentnije teme izbijaju na površinu. Kosovska kinematografija je posebna i po tome što ju nose većinom žene mlađe ili srednje generacije, obrazovane u inozemstvu, ali s dubokim i iskrenim interesom za svoju domovinu. Stoga ne treba čuditi da je jedna od predominantnih tema patrijarhat koji se hrani brojnim prevaziđenim tradicijama, što mlade kosovske autorice prepoznaju i stavljaju u fokus svojih filmova koji potom osvajaju nagrade na relevantnim svjetskim festivalima. Posljednji takav primjer je „Tražeći Veneru“
DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

Svaki režim, nevezano za ideologiju, koji se dovoljno dugo održao ima grijeh prema vlastitim građanima kojima navodno služi. U Sjedinjenim Državama, to su nasilne policijske intervencije protiv mirnih demonstranata od doba rata u Vijetnamu do danas, upadi na sveučilišta i obračuni sa sindikalistima i radnicima u štrajku. U Velikoj Britaniji prve na pamet padaju dvije Krvave nedjelje, odnosno uskršnji masakr irskog življa, 1916. i siječanjsko otvaranje vatre na demonstrante u Derryju u Sjevernoj Irskoj 1972. godine. Za Sovjetski Savez se vezuju ratne i poratne deportacije u Sibir, predratne čistke i Gladomor u Ukrajini te kriminalni nemar vezan za katastrofu u Černobilu. Masakr u Novočerkasku 1962. godine, međutim, rijetko se spominje, toliko da je o njemu pisao samo Aleksandar Solženjicin, i to vrlo malo, u posljednjoj knjizi „Arhipelag Gulag“, a sa slučaja je skinuta oznaka tajnosti tek s raspadom Sovjetskog Saveza.
NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

„Nomadland“ je treći film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Popis nagrada zaista je zapanjujuć čime se nekako prejudicira i mogući uspjeh na dodjeli Oskara tim više što se šumom lovorovih vijenaca s pravom ponovno okitila i odlična Frances McDormand. Prava je šteta što je dosad zbog situacije „Nomadland“ bio tek u ograničenoj distribuciji u američkim kinima i dostupan na streaming platformi Hulu koja je također zaključana za ostatak svijeta. Međutim, ljubav nađe načina i oni zainteresirani će se na lukave načine dočepati filma i prije nego postane dostupniji (što je neminovno) i zaključiti je li riječ o tipičnom domino efektu nagrada ili zaista o najboljem filmu 2020. godine.
DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

Filmu „Dara iz Jasenovca“ Predraga Gage Antonijevića zaista je teško prići iz bilo kog ugla jer je toliko stvari u igri, od Jasenovca i (fiktivne) Dare koja stoji kao zamena za sve one „Dare” sa Kozare koje su u tom logoru smrti končale, pa do „trakavice” o filmu koja poprima format telenovele i apsurd Letećeg cirkusa Montyja Pythona. U svemu tome, najteže je govoriti i pisati o samom filmu, ceniti ga i oceniti isključivo prema kriterijumu umetničke vrednosti. Ali, hajdemo redom. Najmanji problem tu je Jasenovac kao tema i tretman faktografski potvrđenog stradanja Srba tamo. O tome je bilo filmova, igranih i dokumentarnih, i ranije, u jugoslovenskom kontekstu, ali i u kontekstu samostalnih država Srbije i Hrvatske nastalih raspadom Jugoslavije. Jasenovac je legitimna tema, ali dosta delikatna i samim time pogodna za manipulacije, pre svega brojem žrtava i okolnostima njihovog stradanja.
KRHOTINE ŽENE: Život nakon tragičnog gubitka

KRHOTINE ŽENE: Život nakon tragičnog gubitka

Čini se da je ova pandemija samo ubrzala proces podjele „sadržajnog“ kolača između streaming servisa i kino distributera. Tako je još jedan film, „Pieces of a Woman“ („Krhotine žene“), nakon premijere na Venecijanskom filmskom festivalu u rujnu prošle godine, završio na platformi Netflix u siječnju ove godine. Međutim, kakav je put do publike zaista nije važno. Oporavak kino distributera očekuje se krajem pandemije nakon čega je moguća njihova snažna kontraofenziva, a mi do tada, makar put do filma bio i trnovit, možemo doseći zvijezde uživajući u izmjeni filmskih sličica. „Pieces of a Woman“ redatelja Kornéla Mondrucza izveden je iz scenarija Kate Wéber koji je svojedobno (2018.) svjetlo dana ugledao i na kazališnim daskama i to kao plod suradnje baš njih dvoje koji su prošli kroz izrazito potresno i intimno iskustvo slično onome prikazanom u filmu.
THE OTHER LAMB: Sjajan portret jezivog vjerskog kulta u raljama egoističnog mesije

THE OTHER LAMB: Sjajan portret jezivog vjerskog kulta u raljama egoističnog mesije

Doista je logično da europska arthouse autorica Malgorzata Szumowska, sklona diskretnom ubacivanju spiritualnih tema u svoje filmove, za svoj prvijenac na engleskom jeziku izabere vjerski kult kao temu i okruženje. Ne samo da razni kultovi i sekte plodno tlo pronalaze u Anglosferi, vjerojatno zbog sasvim krivo protumačenog načela o slobodi vjeroispovijesti, već se njihova privlačnost krije prije svega u razumljivosti na univerzalnoj razini. Zatvorene i izolirane sredine tog tipa predstavljaju svojevrsno društvo u malom ili makar njegove dijelove, te se na njima ogledaju određene tendencije. Dodajmo na to i duh vremena, borbu za ravnopravnost spolova, dizajn i pod-tonove koji podsjećaju na pisanje Margaret Atwood i popularnost serije-ekranizacije njenog romana „The Handmaiden's Tale“, pa postaje jasno zašto je već samom svojom temom „The Other Lamb“ film vrijedan pozornosti.
QUO VADIS, AIDA: Jasmila Žbanić napravila je uvjerljivo najbolji film u svojoj karijeri

QUO VADIS, AIDA: Jasmila Žbanić napravila je uvjerljivo najbolji film u svojoj karijeri

Još od svog prvijenca, senzacionalnog pobjednika Berlinalea 2006. godine, filma „Grbavica“, Jasmila Žbanić pokazuje tendencije da komentira bosanskohercegovačku realnost, te sraz između nje i mita o „rođenju jedne nacije“. Ona to svakako čini iz takozvane pozicije žrtve, ali na jedan osebujan način i iz jasno definiranog kuta za koji je važnije to što je ženski, nego li to što je bošnjački. U „Grbavici“ tako imamo ženu – žrtvu ratnog silovanja i njenu kći koja živi u uvjerenju da joj je otac poginuo u ratu, ali ni u jednom kadru nemamo zlikovce, već samo život koji mora ići dalje. U svom narednom filmu, „Na putu“ (2010.), dotiče se porasta islamskog radikalizma u poratno doba, dok se filmom „Za one koji ne mogu da govore“ (2013.) bavi procesom stjecanja perspektive o kompleksnoj i tragičnoj bližoj prošlosti kroz koju prolaze stranci.
OAZA: Film s naturščicima u glavnim ulogama kojem predviđamo status velikog festivalskog hita

OAZA: Film s naturščicima u glavnim ulogama kojem predviđamo status velikog festivalskog hita

Još sa svojim prvim filmom „Varvari“, Ivan Ikić je iskočio iz standarda suvremenog srbijanskog filma autorskim pristupom i tretmanom tema sumorne realnosti. Njegova metodologija rada je u sebi sadržavala odjeke novovalnih filmova, ali i američke „indie“ kinematografije. Većinu uloga su odigrali naturščici pokupljeni iz miljea koji je autor portretirao (provincijskog, besperspektivnog, huliganskog i, u konačnici, gubitničkog) pritom bez uvida u kompletni scenarij, oslanjajući se na redateljeve naputke i improvizirajući oko njih, a standardne teme socijalne, obiteljske i post-ratne traume uokvirene su konceptom da su sva događanja i svi trendovi u gradiću Mladenovcu (mjestu radnje filma) nedaleko od Beograda samo odjeci onih iz prijestolnice koji su, pak, i sami odjeci neke šire europske i globalne društvene klime.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

    29.11.2021.

    Sofija Kordić

    BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

  2. MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

    24.11.2021.

    Ivica Prtenjača

    MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

  3. CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

    14.11.2021.

    Ahmed Burić

    CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije