LUZZU: Ljubavno pismo ljudima koji svoju tradiciju pokušavaju održati na životu

LUZZU: Ljubavno pismo ljudima koji svoju tradiciju pokušavaju održati na životu

U svetu filma Malta je više poznata po tome što svoje prekrasne lokacije pozajmljuje drugima nego što ih koristi za svoje sopstvene filmove. Verovatno ste maltešku obalu videli barem desetak puta u filmovima, a da toga niste ni svesni. Njene živopisne obale korišćene su kao lokacije na projektima u rasponu od "Game of Thrones", preko "Gladiatora", pa sve do "Popeyea" kojeg je režirao Robert Altman. Pa ipak sada nam je stigao jedan film sa Malte, čija se radnja odvija na domaćem terenu, i to na maternjem jeziku, sa glumcima koji glume sami sebe i tu žive. Dakle, ovo je u potpunosti malteški film. Zamislite da morate da se odreknete nečega što volite jer nemate izbora osim da to pustite, pritom da od toga zavisi i vaša porodica? Kako biste se osećali?
CHIARA: Intimna priča o mafiji

CHIARA: Intimna priča o mafiji

Jonas Carpignano je s filmom „Chiara“ završio svoju neformalnu kalabrijsku trilogiju čija je radnja smještena u grad Gioa Tauro, poznat po tome što se tamo nalazi najveća talijanska kontejnerska luka. U svom prvijencu „Mediterranea“ (2015) bavio se miljeom afričkih migranata koji su se tamo naselili i ostali u svojevrsnom birokratskom međuprostoru, prisiljeni živjeti u kampovima i raditi ilegalno. U drugom filmu „A Ciambra“ prostudirao je poziciju tamošnje romske populacije koja tavori na marginama društva bez realnih šansi za potpunu integraciju. Finale trilogije, „Chiara“, bavi se trećom značajnom društvenom grupom koja obitava na tom prostoru, mafijaškom organizacijom 'Ndrangheta čiji je specifikum u odnosu na druge mafijaške organizacije poput Cosa Nostre ili Camore ta da su članovi njenih osnovnih jedinica i klanova u direktnom krvnom srodstvu.
C'MON C'MON: Nežna priča koja će osvajati nagrade

C'MON C'MON: Nežna priča koja će osvajati nagrade

Kada uperite mikrofon ili kameru u nekoga, vi im implicitno kažete da su važni, barem u tom trenutku. Novi film "C'mon C'mon" koji je snimio reditelj i scenarista Mike Mills je pogled na to kako odrasli i deca funkcionišu zajedno, odnosno kao „tandem“. Činjenica je da deca većinu stvari nauče od odraslih ljudi. No, i odrasli mnogo toga mogu naučiti od dece, samo ako se potrude. Zato ih ne treba potceniti, već učiti od njih, dati im pravo glasa i posvetiti im vreme. Sa naturalizmom u izvođenju, vrhunskim scenarijem i brilijantnom režijom, "C'mon C'mon" je film vredan pažnje i poštovanja. Mills želi da upijete svaki trenutak koji provedete sa ovim likovima. Ovo je film o ozbiljnim stvarima i poziva na razmišljanje. Imao je svetsku premijeru na 48. filmskom festivalu Telluride u američkom Coloradu početkom septembra, a objavljen je 19. novembra 2021. od strane A24.
CRY MACHO: I tako je Clint Eastwood pod stare dane postao diznijevac

CRY MACHO: I tako je Clint Eastwood pod stare dane postao diznijevac

Eastwood je ostarela zvezda rodea za koju leba nema ni kod konjovlasnika za koga je decenijama radio. Ovaj ga izbaci kao kesu đubreta. To je početak filma i dijalog služi da saznamo sve što treba i o jednom i o drugom. Onda sledi telop „toliko i toliko kasnije“ (ne mnogo kasnije, da znate, smešno je da postoji telop za tako kratko vreme) i evo opet konjovlasnika, pokunjeno dolazi kod usamljenog i još propalijeg Eastwooda za uslugu: da mu iz Meksika dovede sina od 13 leta. Ispostavlja se da Eastwood duguje nešto šefu i on uprkos tome što je neslavno dobio nogu u dupe prihvata zadatak, iako on deluje blesavo i na prvi i na drugi pogled. Zašto ne policija? Zašto ne neko mlađi i u boljoj formi? Zašto ga sam ne dovede? Zato što je majka kod koje je sin harpija, zato što oca traži policija u Meksiku, zato što će sin samo Eastwoodu da veruje, zato što je šefu pod stare dane samo sinak nada i spas i svetlo na kraju tunela. Pa, nije loša argumentacija.
KUTIJA: Kad naturščik briljira

KUTIJA: Kad naturščik briljira

Kada govorimo o kriminalu u Meksiku, obično govorimo o bandama, narko-kartelima i krijumčarenju migranata preko granice sa Sjedinjenim Državama. Pritom zaboravljamo da je Meksiko druga najmnogoljudnija ibero-američka država i da je zbog brojnosti radne snage i pozicije na migrantskoj ruti nezanemariva industrijska sila, pa da se tu svakako događaju i pojave iz registra privrednog kriminala, prije svega povrede radničkih prava, eksploatacija ili čak porobljavanje. Tehnički govoreći, to nisu nužno nelegalne radnje jer se tvornice i posrednici mogu zaštititi ugovorima, ali je tu svakako riječ o nečemu krajnje nemoralnom. U taj milje smješten je film „Kutija“ venecuelanskog redatelja Lorenza Vigasa koji je nakon premijere u Veneciji i prikazivanja u Torontu, San Sebastianu, Londonu, Tokiju i Solunu zaigrao i na Zagreb Film Festivalu u konkurenciji „Ponovo s nama“.
MITRA: Napeti politički triler i angažirana "moralka" koja zavrjeđuje preporuku za gledanje

MITRA: Napeti politički triler i angažirana "moralka" koja zavrjeđuje preporuku za gledanje

Iako se može sporiti koliko je prije Islamske revolucije Iran zapravo bio liberalna sredina (a koliko je ta liberalnost bila samo šminka za truli, koruptivni sistem koji je sistematski eksploatirao svoje najsiromašnije građane), činjenica je da je Iran tada, makar u smislu osnovnih ljudskih sloboda, bio liberalniji nego danas. Islamisti su odmah nakon revolucije 1979. godine zatomili sve one progresivne snage unutar anti-monarhističkog pokreta koje su u toj revoluciji sudjelovale. Sada, više od 40 godina nakon povijesnih događaja, Iran je još uvijek neslobodna zemlja čiji je civilni režim i formalno podređen volji religijskih vođa i gdje se oni koji su percipirani kao njegovi protivnici nemilosrdno proganjaju. U tom smislu, revolucija je pokrenula samo prvi val emigracije prema percipirano slobodnom Zapadu, a tvrdi režim je dao svoj doprinos tome da se emigracija nastavi.
NO TIME TO DIE: Ako se mene pita – ovo je najlogičniji i najosećajniji Bond ikada

NO TIME TO DIE: Ako se mene pita – ovo je najlogičniji i najosećajniji Bond ikada

Tarantinovski, oproštajni Bond. Posle ću to da objasnim, ali na početku: ključna scena je zapravo realan opis ovog našeg stanja, kada M. (Ralph Fiennes) usred Lambetha, tako da se vidi turistička zamka „Londonsko oko“, objašnjava, zapravo se pravda Bondu. zašto mu je pala na pamet ideja da napravi pametni virus koji ubija samo ljude s određenim DNK: „Čitav život sam posvetio odbrani demokrat...“, pa se osvrne oko sebe i pokaže rukom: „ovoga!“ A ovo je – sloboda da budeš šašav i ofarban u zeleno, da se zezaš, da tulumariš, da blejiš, da živiš kako ti se hoće, swinging or living as a celibate, gay or straight, all the same, taj M.-ov iskaz je tačan opis današnje situacije in a nutshell. Nikad nisam bio tarantinovac, a obožavam „Bilo jednom...“. Ovo je jedini bondovski film Daniela Craiga koji sam pogledao u celini, pa još u bioskopu, a sada sam fan Daniela Craiga. Inače, bio je to prvi odlazak u bioskop posle izbijanja pandemije
TOMA: Hoće li nadolazeća serija popuniti one praznine koje je film ostavio?

TOMA: Hoće li nadolazeća serija popuniti one praznine koje je film ostavio?

U određenim krajevima bivše nam domovine, lik i djelo pjevača odnosno kantautora Tomislava Tome Zdravkovića ne treba previše predstavljati jer spomenuti ima status legende, što zbog svojih melankoličnih pjesama u žanrovskom registru kafanske glazbe, što zbog svog životnog stila obilježenog boemijom, kockom, nesretnim ljubavima i propalim brakovima. Iako njegovu glazbu mnogi lijeno i pogrešno apriorno svrstavaju u folk ili novokomponiranu narodnu, taj kafanski zvuk koji svakako ima elemente srpskog i jugoslavenskog melosa iz različitih krajeva, zapravo se više oslanja na starogradsku pjesmu, uz dodatke različitih zapadnoeuropskih žanrova poput francuske šansone, talijanske kancone i njemačkog šlagera. Tomina smrt koincidirala je s metaforičkom smrću Jugoslavije, što može poslužiti kao inicijalna kapisla za biografski film (i televizijsku seriju koja se u suvremenoj srbijanskoj kinematografiji nekako podrazumijeva).
ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

Deset je država, uglavnom bivših socijalističkih, ušlo u Europsku Uniju 1. svibnja 2004. godine. To masovno proširenje ostavilo je posljedice, kako pozitivne, tako i negativne, i na zemlje „stare“ Europe, i na zemlje one „nove“. Jedno od ključnih pitanja u tom kontekstu je i pitanje ljudi koji su otišli „trbuhom za kruhom“ na Zapad, pritom dosta često ostavivši svoje obitelji doma. Novac je možda u smislu doznaka potekao sa zapada prema istoku, ali su zbog toga često patili odnosi unutar obitelji. Milje radnika-migranata nije stran poljskom glumcu i režiseru Piotru Domalewskom. On se njime bavio i u svojem dugometražnom debiju „Tiha noć“ (2017) u kojem se protagonist nenadano vraća doma za Božić nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu. Čini se kao da Domalewski sa svojim drugim dugometražnim filmom „Što dalje odavde“ (2020) još dodatno podiže uloge u ispitivanju ovog važnog pitanja.
ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

Neki kažu da se na primjeru škole vjerno ogleda cjelokupno društvo, što i nije nužno istina. Škola je, naime, izuzetno kompleksan i kompliciran sustav raspodjele moći, s različitim paralelnim hijerarhijama, pa se stoga u školi još manje vidi učinak individualnih napora i inicijativa nego drugdje. Upravo je okruženje škole Sonja Tarokić izabrala za svoj dugometražni prvijenac „Zbornica“ koji je upravo doživio premijeru u Karlovym Varyma, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem žirija. Protagonistica naše priče je Anamarija (Marina Redžepović), školska pedagoginja kojoj je posao u neimenovanoj školi u okolici Zagreba prvi stalni, nakon nekoliko godina provedenih na zamjenama. Ona poslu pristupa s mješavinom ideala, profesionalizma i dobre volje, pa zapravo više djeluje kao netko tko probleme učenika serijski rješava empatičnim pristupom.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

    09.07.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

  2. NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

    09.07.2024.

    Sofija Kordić

    NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

  3. NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

    24.06.2024.

    Srđan Puhalo

    NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije