
PRIZVAN I POZVAN: „Političari“ koji nisu mogli da pobede
Na svako pitanje „što bi bilo kad bi bilo?“ kao jedini ispravni odgovor nameće se tautologija „ali bilo je kako je bilo i tako je moralo biti“. Šta bi bilo da su na prvim višestranačkim izborima u Srbiji pobedili neki „normalni“ ljudi (kao da su se normalni ikada bavili politikom)? Da li bi onda bilo ratova u bivšoj Jugoslaviji? Kako bi izgledala tranzicija ka kapitalizmu ili je zapravo ne bi ni bilo? I kako bi to uticalo na sve nas? Ali bilo je kako je bilo i kako je, po najjednostavnijoj logici stvari, moralo i biti, jer ti izbori nisu ni bili raspisani da bi bili nekakav „praznik demokratije“ u zemlji čija je istorija bila obeležena dinastičkim borbama, stranim okupacijama, kraljevskim autokratijama i jednopartijskim sistemom, uz tek retke periode demokratije, i to najčešće fasadnog tipa, već da bi onaj koji je u tom trenutku držao „i pogaču i nož“ za svoju moć dobio i „narodni“ legitimitet.