THE HYPNOSIS: Istovremeno i zabavan i pametan film

THE HYPNOSIS: Istovremeno i zabavan i pametan film

Svima nam je znan „crtićki” koncept hipnoze u kojem hipnotizer pošalje svoju „žrtvu” u stanje dubokog sna i ispere joj mozak, odnosno reprogramira je svojim idejama. Naravno, takva predstava je posve naivna i šarlatanska i stvari zapravo ne funkcioniraju tako. Hipnoza kao tehnika može biti zapravo korisna na druge, znanstvenije načine, recimo za povratak izgubljenih sjećanja ili u terapijskom smislu za uspostavljanje novih obrazaca reakcija, zaključivanja i ponašanja. U filmu „The Hypnosis“ Ernsta De Geera koji je prikazan u glavnom natjecateljskom programu Kristalni globus u Karlovym Varyma, hipnoza je možda samo okidač (a možda niti to) za slijed događaja koji propituju kako trenutno društvo, a naročito njegov poslovni aspekt, funkcioniraju.
TETRIS: Priča o igrici koja je promijenila svijet

TETRIS: Priča o igrici koja je promijenila svijet

Biografski filmovi kao žanr ne bave se više samo ljudima odgovornim za proizvode koji su promijenili naše živote, već i samim tim proizvodima. Svoje „biopic“ filmove dobili su Facebook, McDonalds, Nike Air Jordan, a sada u produkciji tehnološkog giganta Apple, i kompjuterska igrica Tetris. Odrednicu „po istinitim događajima“, međutim, treba na ovom mjestu uzeti s prilično velikim zrnom soli, budući da su scenarist Noah Pink i redatelj Jon S. Baird (snimio je ekscesni film „Filth“ 2013. godine i od tada je uglavnom radio na televiziji) u priču unijeli dosta „pjesničkih“ sloboda. Doduše, sama priča o Tetrisu i njegovom proboju od jednostavne igrice „kućne radinosti“ iz sovjetske Rusije do globalnog fenomena prisutnog na svim igračkim platformama prilično je kompleksna i na mjestima čak nevjerojatna.
NE GOVORI ZLO: Kad pretjerana korektnost dovede do isključivanja zdravog razuma

NE GOVORI ZLO: Kad pretjerana korektnost dovede do isključivanja zdravog razuma

„Zašto nam to radite?“, već posve apatičnoj žrtvi zlostavljač mirno odgovara „Jer ste nam dopustili“. Upravo u ovoj samorazumljivosti suština je cijelog zapleta, sveg užasa koji će se tim ljudima, a dvoje ih je koji se u kadru za kadrom ponašaju kao da su začarani, oteti ili bar lišeni sposobnosti zdravog rasuđivanja, desiti za samo jednog vikenda, a nama, prilijepljenim za ekrane, tijekom samo 98 minuta. U tako malo vremena, i filmskog, i realnog, moguće je polomiti zube na postulatima zapadnjačke komunikacije, svemu onome što smatramo osnovama civiliziranog ophođenja, odnosno normiranog funkcioniranja s drugima, i to uvaljujući se redom u klopke konvencija, a sve to u običnom nastojanju da se ne ogriješimo ni o jednu od njih. E, ovdje je o tome riječ.
PRIZVAN I POZVAN: „Političari“ koji nisu mogli da pobede

PRIZVAN I POZVAN: „Političari“ koji nisu mogli da pobede

Na svako pitanje „što bi bilo kad bi bilo?“ kao jedini ispravni odgovor nameće se tautologija „ali bilo je kako je bilo i tako je moralo biti“. Šta bi bilo da su na prvim višestranačkim izborima u Srbiji pobedili neki „normalni“ ljudi (kao da su se normalni ikada bavili politikom)? Da li bi onda bilo ratova u bivšoj Jugoslaviji? Kako bi izgledala tranzicija ka kapitalizmu ili je zapravo ne bi ni bilo? I kako bi to uticalo na sve nas? Ali bilo je kako je bilo i kako je, po najjednostavnijoj logici stvari, moralo i biti, jer ti izbori nisu ni bili raspisani da bi bili nekakav „praznik demokratije“ u zemlji čija je istorija bila obeležena dinastičkim borbama, stranim okupacijama, kraljevskim autokratijama i jednopartijskim sistemom, uz tek retke periode demokratije, i to najčešće fasadnog tipa, već da bi onaj koji je u tom trenutku držao „i pogaču i nož“ za svoju moć dobio i „narodni“ legitimitet.
„MAŠINKE“: Vrlo moćna izjava protiv vojske i rata

„MAŠINKE“: Vrlo moćna izjava protiv vojske i rata

Filmovi na temu užasa kolonijalizma postaju skoro pa obavezni dio programa na rasporedima velikih svjetskih filmskih festivala, što se onda dalje reflektira i na one manje koji trendove moraju slijediti. Anti-kolonijalni stav se podrazumijeva. I sve je to divno i krasno, ali to otvara i određene probleme. Prvo, u neravnopravni položaj stavlja izdanke kinematografija koje nisu imale konvencionalno shvaćenu kolonijalnu prošlost. I drugo, takvi filmski uradci su često „štreberski”, ali im nije uputno zamjerati lošu zanatsku i pripovjedačku realizaciju, kao ni imaginativno siromašni tretman teme jer je ona od iznimne važnosti za globalni diskurs u ovom trenutku. Srećom po nas, na festivalima kao što je zagrebački Subversive Film Festival, koji je otvoren u nedjelju, nije tako.
POSLIJE SUNCA: Zadnji odmor s ocem

POSLIJE SUNCA: Zadnji odmor s ocem

Među nominiranim filmovima za Oscara gotovo uvijek je i onaj jedan film koji odskače svojom sanjivošću, artizmom i odlučnom sporošću, a naviknuti smo da su oskarovski filmovi punokrvna djela koja su pitka i prohodna i koja se ne libe mainstreama. Ove godine „titula“ jednog takvog sporijeg naslova s vrlo naglašenom art estetikom, koji se natjecao za nagradu Oscar, pripada filmu „Poslije sunca“ („After sun“) redateljice Charlotte Wells, mlade Škotkinje čiji je ovo biografski projekt. Wells je sama napisala scenarij i režirala ovaj svoj dugometražni debi. Baš kako je i naslov "Poslije sunca", pomalo nedokučiv i memljiv, lijen i sporovozan, jer tko poslije sunca ima volje za išta, poslije sunca valjda stiže gorka tmina, tako je i sam film usporen, ali ipak itekako smislen.
LUKSEMBURG, LUKSEMBURG: Usred rata iz Ukrajine stiže topla i iskrena komična drama

LUKSEMBURG, LUKSEMBURG: Usred rata iz Ukrajine stiže topla i iskrena komična drama

Putinov totalni rat u Ukrajini ima svoje posljedice i u filmskom i filmsko-festivalskom svijetu za kinematografije obje zemlje u sukobu. Ruski filmovi doslovce su protjerani s festivala, premda se pod određenim uvjetima ipak mogu prikazivati, ali samo oni koji su neovisno snimljeni ili su filmovi prebjeglih ruskih autora nastali u zapadnoj produkciji. U slučaju ukrajinskih uradaka tu cenzure nema, a igrani i dokumentarni filmovi s ratnom tematikom favorizirani su i od strane nacionalne filmske agencije i od strane festivalskih programera. Tu se postavlja i jedno etičko pitanje: jesu li smijeh, relaksacija i fina društvena kritika uopće ukusan izbor u ovakva tragična vremena? Odgovor na to pitanje dosta ovisi i od autorske izvedbe, a na njega ćemo odgovor pokušati dati na kraju teksta.
DNEVNIK PAULINE P.: Hitrec je klincima „servirao” zabavan film

DNEVNIK PAULINE P.: Hitrec je klincima „servirao” zabavan film

U hrvatskoj kinematografiji postoji tradicija filmova za djecu i mlade koji su solidno prolazili kod kritike, a izvrsno kod publike. U jugoslavenska doba radilo se tu dijelom o dopuni partizanske mitologije ratnim avanturama pripovijedanim iz dječje perspektive, ali i o adaptacijama književnih uspješnica. U neovisnoj Hrvatskoj, pak, korištenje „partizanske” šprance s izmijenjenim ideološkim predznakom se na filmove za mlađu publiku nije „primilo” jednako dobro devedesetih kao na filmove za onu nominalno odraslu publiku, ali su zato adaptacije književnih djela iz lektire za niže razrede osnovne škole doživjele svoj „revival” u novom mileniju. Sjetimo se samo dječaka Koka i nastavaka i pred-nastavaka na filmu, dva filma o šegrtu Hlapiću, pa čak i recentnog crtića „Cvrčak i mravica“ koji poznatu basnu prilagođava novom vremenu.
OSAM PLANINA: Duboka i nježna priča o prijateljstvu dvojice muškaraca

OSAM PLANINA: Duboka i nježna priča o prijateljstvu dvojice muškaraca

Na nedavno održanom 51. beogradskom FEST-u, u prepunoj dvorani MTS, imala sam priliku pogledati laureata canneskog filmskog festivala, talijansku dramu redatelja Felixa van Groeningena i Charlotte Vandermeersch, „Osam planina“. Veliku cannesku nagradu žirija odnijela je ova meditativna, duboka i nježna priča o prijateljstvu dvojice muškaraca snimljena po bestselleru talijanskog pisca Paola Cognettija. Njihova priča počinje na obroncima talijanskih Alpa gdje je dječak Bruno stalni stanovnik, jedino dijete tih 1980-ih i jedan od rijetkih preostalih rezidenata tamošnjeg romantičarskog, ali u isto vrijeme vrlo surovog kraja. Drugi dječak Pietro pak živi u građanskoj obitelji u velikom i zagušljivom Torinu, no svako ljeto provodi u alpskoj vikendici svojih roditelja. nježne i brižne majke i strogog oca, tvorničkog direktora i žestokog sanjara.
ZA LESLIE: Mali film s velikom ulogom

ZA LESLIE: Mali film s velikom ulogom

Da nije bilo jednog iznenađenja u ovogodišnjim nominacijama za Oscare i kontroverze koja je uslijedila, film Michaela Morrisa „Za Leslie“ prošao bi „ispod radara” mnogima i to ne bilo nikakvo čudo. Jednostavno, riječ je tu o jednom relativno malom, festivalskom i nekomercijalnom filmu koji se prije svega ističe glumačkim ostvarenjem britanske glumice Andree Riseborough u naslovnoj ulozi žene na putu iskupljenja. Međutim, u kampanju za nagrade, s fokusom upravo na njenu ulogu, uključile su se njene kolege koje su javno davale podršku i to je urodilo plodom, odnosno nominacijom, iako su šanse za potvrdu iste izuzetno ograničene. Kontroverza je izbila odmah nakon objave nominacija među kojima je ona Andree Risborough za najbolju glavnu žensku ulogu bila ponajveće iznenađenje. Čini se da je ekipa koja je vodila kampanju postupila neetično i putem elektronske pošte i društvenih mreža „lobirala” za svoj film.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

    17.05.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

  2. TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

    11.05.2024.

    Brano Mandić

    TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

    04.05.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije