Isprva, čini se da Stevan i Milena žive lijepo, u udobnoj kući s urednom okućnicom, stvorili su dom i podigli sina koji je očito uspješan mladić jer u Njemačkoj je na studiju, ukratko, priča se rastvara kao idila dvoje mirnih, realiziranih ljudi. Milena i Stevan topli su i gostoljubivi, on strpljiv i blag, ona šarmantna, no ipak nekako napadno i uznemirujuće srdačna, da bi usred intervjua njena nervoza eskalirala i ona novinarku izgurala kroz vrata govoreći - „Moj Stevan je dobar čovjek“. Potresena žena ostaje potom zamišljeno sjediti u autu pred njihovim dvorištem.

Prvi izlomljeni vremenski krak napet je i neugodan, gledatelja, međutim, spašava što iz drugog kraka saznaje da će ta obitelj, uvjetno rečeno, biti u redu, uspostavit će pristojnu, sređenu egzistenciju. Zanimljivo, drugi rukavac djeluje dokumentarno, kao da nije fikcionaliziran, za razliku od prvog, evidentno igranog, štoviše, nalik na formu rekonstrukcije. 

Stanetić se u svom 25-minutnom filmu, kojeg večeras možete pogledati u zagrebačkoj Kinoteci, u sklopu Human Rights Film Festivala, zaokuplja slučajem teškog kršenja ljudskih prava, odnosno fenomenom prisilne mobilizacije srpskih izbjeglica, znači civila u Srbiju iz Hrvatske protjeranih nakon „Bljeska“ i „Oluje“, što za žrtve psihičke i fizičke torture i tri desetljeća kasnije predstavlja potiskivanu, ali neizbrisivu, dvostruku traumu. Ti muškarci od rata koji nisu doživljavali svojim i u kojem nisu htjeli sudjelovati sklonili su se ne bi li spasili živote svoje obitelji, da bi ih se od tamo gdje su se nadali sigurnosti potpuno neobjašnjivo tjeralo u novi rat. No, u istoj mjeri, dakako, traumatsko je to iskustvo i za članove porodica kao sekundarne žrtve. 

Stanetić koji je praktički sam ponio teret ovog malenog, a velikog filma, jer potpisuje scenarij, režiju i produkciju, filmaš je debitant, a primarno aktivist Vojvođanskog građanskog centra, novinar i istraživač. U fokusu mu je, dakle, tabu tema o kojoj se rijetko govori pa, rekla bih, i veoma malo zna, ilegalna regrutacija više od 5.000 ljudi; pripadnici srpske policije i paravojske otimali bi ih iz njihovih novih domova i odvodili u paravojni kamp Erdut, a onda na bosanskohercegovačka i hrvatska ratišta. 

Profil Branke Katić, maestralne glumice čak i u ovakvoj, minutažom skromnijoj roli, na najavnom plakatu "Milene" emanira čvrstoću, angažman, predanost. Perspektiva ove drame autentično je ženska, eponimska protagonistica vrlo intuitivno i odrješito ravna radnjom. Stevan i Milena svoje selo napuštaju na njenu inicijativu, dok susjeda Rada ustrajava u čekanju muža kojem se prije nekog vremena zametnuo trag. Ostavlja se otvorenim što će biti s tom ženom koja ih ispraća na seoskom putu kao nositeljica tragike svih onih koji su odlučili ili naprosto morali ostati.

Ova drama, u Beogradu premijerno prikazana na Martovskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma, a u Novom Sadu na Svjetski dan izbjeglica, u okviru Festivala pomirenja, ima prije svega dokumentarnu vrijednost, kao fikcionalni otisak kolektivne traume, točnije jedne stvarnosti u kojoj uslijed strahota kojima su mnogi tada bili izloženi civilni život nije bio moguć. 

Na kraju, suočeni smo s dvoje naoko funkcionalnih i vedrih ljudi koje je doduše spasilo njihovo zajedništvo, ali, jasno je, suštinski su poništeni, ustvari ih nema. Oni svog traumatskog iskustva kao da se srame, i kao da su sve svoje ovdašnje življenje posvetili zatomljivanju osjećaja bespomoćnosti i krivnje, naposljetku borbi ne samo s ratnim sjećanjima, nego i s mirnodopskom normalnošću, a mir je za njih razoren užasima koji im zauvijek ostaju jedina realnost.

Osim večerašnje projekcije u Kinoteci, "Milenu" možete pogledati i u srijedu, 4. prosinca, u mikro kinu MaMa, od 17 sati. U sklopu te projekcije bit će održan i razgovor na temu prisiline mobilizacije izbjeglica, u kojem će, uz autora filma Željka Stanetića, sudjelovati i producent filma Slaven Rašković te Jovana Kolarić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, inače autorica dosjea "Prisilina mobilizacija izbjeglica". Za moderaciju je zadužena Nataša Govedarica iz Foruma ZFD.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Milena

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.