Fašizam je, gospodo, neprihvatljiv u bilo kojem obliku. Fašizam nema opravdanje i fašizam je u civiliziranom svijetu podložan oštrim novčanim i svim drugim zakonskim sankcijama. S fašizmom se, gospodo, ne koketira niti ga se koristi za jednokratnu političku uporabu. S fašizmom se, gospodo, ne igra, jer znamo iz povijesti kako to završi.

Fašizam u Hrvatskoj raste i traži vašu podršku, da mu malo progledate kroz prste, jer nije on bilo čiji, nego baš naš. Fašizmu nije, kako vidimo, potrebno puno. Jedan koncert i eto ga, već je izvirio iz rupe, u politici, u prijavljivanju reklamnih panoa zbog „nehrvatskog“ jezika“, u sabornici, u otkazivanju koncerta Bajagi, u negiranju Jasenovca, u sramotnim prijetnjama Zoranu Pusiću …

Fašizam je kolektivna opsesija koju vi svojim sramotnim istupima isporučujete frustriranim građanima. Fašizam je i kolektivna amnezija koju tako izdašno njeguje sve popularniji elitizam u Hrvatskoj. Fašist niste samo ako dižete desnicu ili ste spremni. Fašist ste i ako svojom šutnjom to odobravate, razumijete ili fašizam krstite domoljubljem.

Fašizam se, gospodo, po Albertu Camusu, temelji upravo na tom i takvom selektivnom populizmu koji nastupa teatralno, ali se istovremeno i zanemaruje ono što implicira, a to je rasizam, ksenofobija, isključivost, mržnja prema drugom i drugačijem. Oduševljeni ste gospodo koncertom na kojem je mladost pokazala zajedništvo, domoljublje, kršćanske vrijednosti. A što da je na tom koncertu bilo i kršćanskog oprosta, više ljubavi, a manje prijetnji i podsjećanja šta je bilo, kao i šta bi moglo biti.

Hrvatsko društvo duboko je inficirano virusom fašizma kojeg se na svim poljima rehabilitira. Okretanje glave i odmahivanje rukom da su to pretjerane ocjene, neće to promijeniti. Istovremeno se nastoji ukinuti i trivijalizirati antifašistički pokret sa svim onim što on znači modernoj civilizaciji. Takvo igranje s vatrom, gospodo, opasno je jer šalje jasnu i nedvosmislenu poruku kako je fašizam naša tradicija, naš folklor, vjekovna težnja i štit. Pozdrav „Za dom spremni“ nije i nikada neće biti normalan pozdrav jer je previše ljudi stradalo pod njim da bi ga bilo higijenski upotrebljavati u komemorativne ili bilo kakve druge svrhe. Uostalom nije HOS slučajno izabrao taj pozdrav, odabrao ga je upravo zato što je ustaški, kao što ni skraćenica HOS nije tek tako odabrana.

Sramotno je ovo čemu svjedočimo ovih dana, i civilizacijski i ljudski. Sram me živjeti u takvoj državi koja diskriminira, kojoj se politika nastoji dodvoriti fašizmu, predstavljajući ga kao domoljublje. Sramotno je da političari jeftinim populizmom pakiraju fašizam u celofan.

Čovjek ne može biti istinski sretan i raditi ono što želi pravedno ako su stvari u koje vjeruje drugačije od stvari koje čini. Tu rečenicu, zapravo citat koji je itekako aktualan u Hrvatskoj, zemlji političkih i svakojakih drugih čudesa, izrekao je veliki Albert Camus aludirajući na političare svog vremena. Stvari u koje se vjeruje, a te stvari su zaglavni kamen neke političke opcije, prvi je sasvim očekivano pogazio Andrej Plenković, a u svrhu dodvoravanja desnijem biračkom tijelu koje je nekada gotovo u potpunosti bilo pod skutima njegove stranke, a sada se sve više od nje udaljava. 

Stvari koje se čini dijametralno su suprotne, dakle, stvarima u koje vjerujete, iako osobno držim kako je upravo Andrej Plenković po svojim uvjerenjima, a bogami i po načinu na koji ih provodi, klasičan populist koji se spreman ukrcati na bilo kakav vlak koji je trenutno na peronu. Bio on desno ili lijevo.

Ne mogu se oteti dojmu kako je Camus bio u potpunu pravu kada je mislio na takvu vrstu ljudi. Pitanje koje se samo nameće svim gorljivim sljedbenicima takve politike koji zakopane glave u pijesak opravdavaju jasan uzlet fašizma, jest – što je za vas fašizam? Prije nego, odmahujući rukom, odgovorite na to pitanje, prisjetite se kako je Umberto Eco opisao fašizam i objasnio zašto se fašisti slijedeći put vjerojatno neće pojaviti u crnim košuljama i s agendom istrebljenja Židova.

Oni kojima je korištenje ZDS u ovom trenutku oportuno za vlastiti probitak, bez obzira što na taj način truju društvo, danas nesmiljeno napadaju sve one koji se javno usude ukazati na štetnost rastućeg fašizma i da koketiranje s njim nije i ne može biti normalno. 

Borba za glasove, na žalost, postala je naša stvarnost, opravdati bi je, koliko-toliko, i mogli ako se ona kao takva tiče površnih svjetonazorskih pitanja, ali ako kao u aktualnim slučajevima ona koketira s fašizmom, tada ta i takva premisa postaje čudovišna, potpuno neprihvatljiva i po mnogima destruktivna za društvo.

Fašizam i sve njegove inačice neprihvatljivi su i u bilo kojoj civiliziranoj zemlji podložni oštrim novčanim i statusnim sankcijama. S fašizmom se, gospodo, ne treba ovako igrati. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/AV

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.