Uz „Heroje radničke klase“, hvaljeni igrani film, danas se u Zagrebu otvara Subversive festival koji će potrajati sve do subote 28. svibnja, dakle, dugih 14 dana. Filmski dio festivala trajat će nešto kraće – do nedjelje, 22. svibnja – i održavat će se u kinu Tuškanac, Dokukinu KIC, Kulturno informativnom centru te Privredniku, a program će se, što je prednost koju se festivali otkrili u vrijeme pandemije, usporedno održavati i u online varijanti. Očekuje nas četrdeset recentnih filmova koji su obilježili ovu godinu, a festival je posvećen Draganu Rubeši, filmskom kritičaru i selektoru Subversivea koji je preminuo u veljači ove godine. Filmovi iz igrane i dokumentarne konkurencije natjecat će se za nagrade „Wild Dreamer“, a ocjenjivat će ih tročlani žiri u kojem je i Lupigin dugogodišnji filmski kritičar Marko Stojiljković.

Naviknuti na poslovanje s Milanom Bandićem koji je kontroverznom „Hodu za život“ neupitno izlazio u susret tijekom godina svoje vladavine, ultrakatolička organizacija Vigilare požalila se kako Grad Zagreb ne želi postaviti zastave „Hoda za život“ na gradske ulice. Tom prilikom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića nazvali su „mrziteljem nerođene djece“ i priprijetili mu odvjetnicima. Nije se dugo čekalo da gradske vlasti odgovore na ove prozivke i, očito neupućenim organizatorima, objasne kako funkcioniraju gradska pokroviteljstva. „Gradonačelnik Tomašević se ne slaže s ciljevima Hoda za život i ne može biti pokrovitelj takvim događajima, što je jasno govorio i za vrijeme kampanje za izbor gradonačelnika”, zaključili su u kratkom priopćenju.

„Trebamo pasti na koljena i vapiti, moliti, tražiti od Boga pomoć u našoj ljudskoj nemoći. Uputite one koji su vjernici k svećeniku na bolesničko pomazanje i blagoslov nerođenog djeteta. Proslavite svetu misu s tom istom nakanom, za sretan porod živog i zdravog djeteta. Zamolite časne sestre, osobito one u klauzuri, da Gospodinu prikazuju ovu muku i budu tako, duhovno blizu roditeljima kao podrška i ohrabrenje“, ovako je, potaknut slučajem Mirele Čavajde, odgovorio muškarac, pater Marko Glogović, na pitanje koje je sam sebi postavio - „što učiniti kada majka pod srcem nosi bolesno nerođeno dijete“. Podsjetimo, Mirela Čavajda, trudnica je koja zbog teške malformacije ploda, odnosno smrtonosnog tumora koji može biti opasan i po nju, traži prekid trudnoće, ali joj zdravstvene ustanove ne žele omogućiti to pravo.

Slučaj Mirele Čavajde, trudnice koja je zbog teške malformacije ploda tražila prekid trudnoće, ali joj zdravstvene ustanove ne žele omogućiti to pravo, uznemirio je dio hrvatske javnosti koja spoznaje prave razmjere štetnosti instituta liječničkog priziva savjesti na način kako ga se primjenjuje u Hrvatskoj. Dok se čeka razvoj ove situacije nekoliko organizacija civilnog društva, predvođeno Rodama (Roditelji u akciji), za ovaj četvrtak je u više hrvatskih gradova najavilo prosvjede. Zagrebački prosvjed najavljen je za četvrtak u 18 sati na Trgu bana Josipa Jelačića, a osim u Zagrebu prosvjed će se održati i u Rijeci, Splitu, Osijeku, Sisku i još nekim gradovima. Prosvjedima se, stoji u pozivu, poručuje – „DOSTA! Dosta uskrate zdravstvene skrbi! DOSTA! Dosta zanemarivanja ženskog zdravlja! DOSTA! Dosta političkih igara na račun zdravlja žena!“.

Benigni transparent „Plate ispred profita! Radničkom borbom za radničke živote!“ toliko je naljutio i uvrijedio predstavnike Saveza sindikata Republike srpske da su priprijetili kako će zbog njega pozvati policiju. Ova situacija dogodila se na prvomajskom skupu koji je u održan u Banjaluci u organizaciji Saveza sindikata RS-a, a što se zapravo zbilo javnim su priopćenjem objasnili iz Marksističke organizacije Crveni koji su na javni skup donijeli „sporni“ transparent. „Pokušali smo da transparentom i letkom obilježimo prvomajski skup kao što to lijeve organizacije rade širom svijeta, međutim jedan od redara nas je u tome zaustavio tvrdeći da je to njihov skup, da imaju svoje slogane i da će pozvati policiju koja je bila prisutna ako ne odstupimo. Izgovor je bio da im vladajući režim u RS nije dozvolio prisustvo političkih parola na skupu“, kažu.

Ivica Osim je čovjek koji je utjecao na moj život još puno prije nego smo se upoznali i surađivali na knjizi o njegovom životu. Njegove izborničke odluke nemalo su puta utjecale na moje raspoloženje, u mislima sam nebrojeno puta, ne uvijek lijepo i pristojno, komunicirao s njim, kritizirao ga i slavio. Pozvao sam taksi u Dalmatinsku ulicu u kojoj je bio smješten ured. Vožnja je bila kratka, taksist je pomagao Osimu i njegovoj supruzi Asimi da izađu iz vozila, a ja sam izvadio novac da platim vožnju. Kada je vidio da nas Švabo i Asima ne mogu čuti taksist mi je rekao: „Ne treba ništa, kuća časti!“. Inzistirao sam da platim vožnju na što je taksist rekao: „Ja možda jesam navijač Sarajeva, ali nema šanse da Švabi uzmem pare, meni je čast da sam ga vozio i da sad imam šta pričat ljudima cijeli život!“.