"Ruska vojna doktrina govori o tome da je Rusija spremna upotrijebiti nuklearno oružje kad njezina teritorijalna cjelovitost bude ugrožena. Kad Duma anektira ove regije poslije referenduma, onda će po njihovom tumačenju napad na te teritorije biti ugrožavanje njihove teritorijalne cjelovitosti. Je li moguće upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, a da to ne izazove odgovor s druge strane? Meni se čini da to nije vjerojatno", analizira za Lupigu Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi. On smatra da Amerikanci Putinovu prijetnju i dalje smatraju blefom, Tumači i da je ovim ratom SAD zadobio apsolutnu dominaciju nad Europom. Ali, primarni problem iz američke perspektive je Kina te bi Amerika, prema mišljenju Kovačevića, željela izazvati Kinu da napadne Tajvan i tako je primorati na rat iscrpljivanja koji bi mogla izgubiti.

Kao i svake jeseni, već sedmu godinu za redom, posebna nam je čast upoznati vas s djelićem čarolije koja će u sljedećih pet dana „posjetiti“ Zagreb u obliku filmskog festivala za djecu KinoKino. Početak sedmog izdanja ovog festivala koji vaša djeca ne bi trebala propustiti, zakazan je za danas u 19 sati. I to odmah hitom. Naime, program KinoKina otvara hvaljeni film „Kapa“, pobjednik dječjeg programa ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. Uz projekciju u Kinoteci bit će organiziran i razgovor s filmskom ekipom koju za ovu priliku predstavljaju redatelj Slobodan Maksimović, mali glumci Gaj Črnić i Kaja Podreberšek te njihov stariji kolega, dubrovački glumac Frane Mašković. A to je tek početak bogatog programa ovogodišnjeg KinoKina. Bit će tu i animiranih filmova i komedija i pustolovina, sve namijenjeno djeci do 14 godina starosti.

„Ruski proturatni pokret vrijedan je divljenja. Prosvjedi traju već godinama, još od početka ruske agresije na Ukrajinu 2014. godine. Rusi prosvjeduju protiv rata, riskirajući slobodu, pa čak i vlastite živote. Nakon što je Vladimir Putin 21. rujna proglasio mobilizaciju tristo tisuća vojnih obveznika, diljem zemlje izbili su prosvjedi u kojima je uhićeno, procjenjuje se, više od 1.500 ljudi. Prema izvještajima medija, mnogi od tih ljudi poslani su izravno na ukrajinska ratišta“, stoji u apelu koji potpisuju Antifašistička liga, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, Centar za mirovne studije i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, a ovim se hrvatskim nevladinim udrugama pridružila i jedna zagrebačka srednja škola, Prva gimnazija, te kolegice iz beogradske organizacije Žene u crnom.

Kad sam napunio drugu godinu života doselili smo u Bosanski Brod. Pokojni otac mi je kasnije pričao da je veći skok bio doći iz Gornjih Božinaca (gdje je radio kao učitelj) u Brod nego kad smo mnogo godina kasnije iz Evrope otišli za Ameriku. Roditelji su morali raditi i pošto nisam mogao ostajati sam u iznajmljenom stanu u kući gazde Božičkovića, niti su mogli plaćati nekog da me pazi, nakon malo dumanja roditelji odlučuju da me na čuvanje odvedu babi i didi u selo Omeragići kraj Dervente. Obilazili bi me svaki drugi vikend. Obasipali bi me poklonima i plakali u duetu kad bih ih, nakon što me izljube i ja pregledam sve poklone koje su mi donijeli, upitao: „A kad ćete vi ići svojoj kući?“ Dida Marko je bio trgovac a baba Dragica domaćica. Ja sam imao tu čast da se prvi rodim i pet godina budem jedini unuk s obje strane familije.

„Dok se zlo još samo osećalo u vazduhu i polako ključalo obišao sam Slavoniju i mešovita sela. U okolini Vukovara proveo sam nekoliko meseci. Snimao sam dečake na odsluženju vojnog roka, rezerviste odvedene od kuće, natpis 'Welcome to Yugoslavia' na tenkovima JNA, grafite u srpskim sredinama protiv Hrvatske, topovske baterije... I onda, pad Vukovara. Kada sam ušao u Vukovar, jedini moj zaključak je bio da su tukli samo da se sruši što više, bez nekog drugog cilja“, započeo je užički fotoreporter Miloš Cvetković Cvele na promociji svoje fotomonografije "Sloboda do temelja".„Urednici su fotoreportere ciljano slali tamo gde su ubijeni i stradali Srbi, kao da niko od Hrvata nije nastradao. Mnogi materijali ostavljeni u redakcijama su uništeni, a ja sam sve čuvao kod sebe kao da sam znao da se radi o istorijskim dokumentima“, kaže Cvetković.

Karlovac je prije Domovinskog rata imao četiri kina, da bi s novim tisućljećem i gašenjem Edisona, od pretvorbe i privatizacije kada su sva kina postala vlasništvo jedne tvrtke koja nije bila suviše zainteresirana za tu djelatnost, ostao bez kinematografa. I, eto, već umalo dvadeset godina Karlovčani željni kino-ugođaja i sadržaja odlaze autoputom u zagrebačke dvorane. Mala scena pak dio je zgrade Hrvatskog doma koja je od 1932. godine do rata, uz Gradsko kazalište Zorin dom, djelovala kao glavni društveni i kulturni centar Karlovca. Najslavnije razdoblje imala je 1980-ih kada su u velikoj dvorani nastupala sva glavna imena domaće popularne glazbe, međutim tu su se zbivale i druge aktivnosti iz svih područja umjetnosti i uopće društvenih aktivnosti.