U kulturi sjećanja mnogih Brođana još su i dalje žive slike kolona radnika koji napuštaju tvorničke hale, puni vlakovi i autobusi Đurinih radnika koji se vraćaju s posla, no pitanje je dokad? Tvornica iz Slavonskog Broda koja je nedavno obilježila veliku obljetnicu je, koliko god to nevjerojatno zvuči, njegovala duh radnika na poslu i izvan njega. Ljetovanja i zimovanja bila su osigurana, a plaćalo se čak i lječilište za one koji su obavljali zahtjevniji posao. Vodilo se računa da su radnici sportsko aktivni i da djeluju u zajednici, a možda najbizarniji podatak ukazuje da se radnike poticalo na – pisanje poezije. Na početku razgovora s Anom Rajković Pejić, djelatnicom Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, koja je istraživala ove teme, zanimalo nas je koliko se i po čemu tadašnji „novi socijalistički čovjek“ razlikuje od današnjeg.

Marko je jučer podijelio kratki tekst. U vezi autizma. Na kraju molba da svi koji pročitaju, kopiraju to na svoje zidove. Dobio je tristotinjak lajkova. Marko nije osmislio tu obavijest. Neko je i njemu to “natakario pod nos”, kako on to voli da kaže. Stavio ga pred svršen čin. Podijeli ako si čovjek, kao da je poručivao tekst. A on jest čovjek. Copy-paste. Savjest mirna. Ni u džep, ni iz džepa. Zaboravljeno nakon dvije minute. Goran nije podijelio Markov post na svom zidu. Nikad nije imao potrebu da na taj način, virtualno, javno pred svima, pokazuje suosjećanja prema ugroženim i slabijim. Proživljavao je to na drugi način. Vlastiti. U stvarnom životu. Goranovoj kćerki je dijagnosticiran blaži oblik autizma. Tatina sreća je ispoljavala svoju različitost tako što je radila sve po svom. Živjela u svom svijetu. Sretna. Nije pokazivala neku preveliku želju za kontaktom sa ostalim vršnjacima.

"Tko sije, taj i žanje" – izraz je koji se koristi za nekoga tko sije s ciljem da nakon nekog vremena skupi prinose. Međutim, brojni javni dužnosnici i službenici na Kosovu žanju bez da siju, upetljani u široku i veliku mrežu korupcija i prevara. Operacija pod kodnim imenom "Subvencija" počela je u veljači 2021. godine, a potom je 12 službenika završilo s lisicama na rukama, dok je akcija nastavljena i u lipnju, kada je privedena još 21 osoba. Pri pretresima u domovima osumnjičenih, pronađeno je oko 400.000 eura. Zaplijenjeni su i automobili, kompjuteri i telefoni. O tome kako su brojni dužnosnici tražili i dobivali novac od poljoprivrednika, svjedoče i snimke prisluškivanih telefonskih razgovora, koji su i doveli do otkrivanja cele korupcijske mreže. Inspektori su se prethodno dogovarali s poljoprivrednicima oko raspodjele vrijednosti subvencije, koja je u nekim slučajevima dostizala i do 70 posto za službenike ili dužnosnike, a 30 za poljoprivrednike.

Šetnja ulicama otkriva realnost. Građevinski radovi su u usponu i između stambenih blokova iz ere komunizma, građevina s jarkim bojama i nekoliko preostalih povijesnih zgrada, nalazi se sveprisutno i rastuće prisustvo betona. Veliki neboderi podignuti su širom središta grada, a bezbrojne građevinske lokacije dominiraju krajolikom. Snimci s drona u periodu lipanj-srpanj 2021. godine, pokazali su najmanje 414 aktivnih građevinskih lokacija u gradu. U međuvremenu, u 2020. godini, izdano je ukupno 201 građevinskih dozvola, jedna na svakih 48 sati. U prvom kvartalu 2021. godine, izdane su građevinske dozvole u vrijednosti od oko 127 milijuna dolara, skoro dvostruko više u usporedbi s istim razdobljem 2020. godini. U svakom slučaju, napredak je neophodan, a investicije u infrastrukturi, stambenu politiku, te u poslovne objekte i tržne centre su poželjne. Ali, koja je cijena svega toga?

Davos, 4. veljače 1936. David Frankfurter je pokucao na vrata. Otvorila ih je Hedwig, supruga Wilhelma Gustloffa. David Frankfurter će ući, u hodniku sačekati da čelnik švicarskih nacista dovrši svoj razgovor, potom mu se predstaviti, naglasiti da je Židov, pa ga ustrijeliti sa pet metaka. Policiju će pozvati iz susjedne kuće i predati se, priznavši ubistvo. Osuđen je na šesnaest godina. U zatvoru će ga posjetiti otac i upitati ga: kome je to što je učinio, zapravo, pomoglo? Rabinu Mavru Frankfurteru svakako ne. Umrijeće u Jasenovcu, kamo je odveden nakon što su se nacistički vojnici iživljavali nad njim u vinkovačkoj gostionici u kojoj su ga pronašli. Tijelo Wilhelma Gustlofa smješteno je u voz koji ga je, kao relikviju mržnje prema Židovima, vozio kroz njemačke krajeve od Davosa, preko Stuttgarta, Würzburga, Erfurta, Hallea, Magdeburga i Wittenberga, sve do rodnog Mecklenburga.

Na današnji dan 1969. godine na Vaclavskom trgu u Pragu zapalio se student Jan Palach, u znak prosvjeda protiv sovjetske okupacije i demoralizacije i opurtunizma građana Čehoslovačke.Čin i žrtva Jana Palacha bolna su tema u Češkoj. Jednima je to davalo snagu da se bore i opiru kako znaju i umiju, drugima je zrcalilo vlastiti poraz, ravnodušnost i odustajanje. U pogrebnoj povorci u Pragu sudjelovalo je 200.000 ljudi. Nakon nekoliko mjeseci pripadnici državne sigurnosti stražarili su pored groba Jana Palacha i zabranjivali ljudima da polažu cvijeće prilikom godišnjice smrti. Kako bi u tome Pražane potpuno spriječili 1974. godine premjestili su Palachove ostatke u njegovo rodno mjesto ... Na prvoj fotografiji Vaclavski trg sa spomen pločama Palachu i njegovom imenjaku Janu Zajicu koji se zapalio mjesec dana kasnije.