Još ima nade za vrijednosti slobodnog tržišta u Hrvatskoj. Suočene s kataklizmičkim ekonomskim stresom u globalnim razmjerima kroz protekle dvije godine, prvo su ga uzele otvoreno suzbijati najpotentnije zapadne sile. One su taj organski medij kapitala inače afirmirale desetljećima, u korist tamo nagomilanog interesa. O tako se jednosmjernom kursu ovdje u pravilu nije govorilo, jer periferijskom rezonu ipak nisu namijenjena poneka ključna saznanja. Mi nismo ekonomsko-politički subjekt, nego objekt, pa je svrsishodnije da vjerujemo u slobodnotržišne prioritete pod svaku cijenu. U svakom slučaju, onu koja se ispostavlja na račun najosjetljivijim društvenim skupinama. Nadalje, čitavim zemljama u kojima takve grupacije čine značajnu većinu. A tamo fundamentalisti tržišta zauzimaju posebno istaknutu ulogu.

Ovom prilikom, recimo, u prvi se plan s tih pozicija ugurao Davor Nađi, lider start-up stranke Fokus i bivši zamjenik gradonačelnika Svete Nedelje. Reagirao je na aktualne krizne mjere Vlade RH koju je prigodno usporedio s vodstvom Sjeverne Koreje. Vlada premijera Andreja Plenkovića, naime, odlučila je intervenirati paketom olakšica građanima i poslodavcima, iliti radnicima i kapitalistima, ako je ikako moguće oboje. 

Manevar stoga uključuje povlaštene cijene energije, cjenovno ograničenje za pojedine namirnice, ali i djelomični redizajn ukupnog poreznog okvira. Uvodi se kakvo-takvo progresivno opterećenje na ekstraprofit, te s druge strane veći iznos neoporezivih primitaka uz dohodak, kao i manji PDV na određene artikle. Nađi se pak u ime tržišta okomljuje na gotovo sve od toga. Izruguje se i limitiranju cijene mljevenog mesa, ustvrđujući da ga više neće kupovati. Jer, dobro shvaća da će trgovci u taj produkt trpati manje kvalitetne mesne ostatke, o čemu je ponešto javnosti rastumačio i ekonomist Ljubo Jurčić. Ipak, potonji je o tome prozborio iz rakursa ugroženoga prosječnog želuca. Umjesto socijalnog refleksa, u tržišnih je pretorijanaca izazvao duševne tegobe, osim što nisu ni svi ekonomsko-liberalni ekstremisti baš toliko nerazumni. Bacimo kratki pogled samo na uobičajene sumnjivce s medijskog branika kapitala.

Gojko Drljača iz Jutarnjeg lista nalazi utjehu u očitoj činjenici da Plenkovićeva vlada nije poduzela sistemske zahvate, koliko vatrogasne. Ujedno izražava uvjerenje da bi sve to nužno imala slijediti privatizacija Hrvatske elektroprivrede kao najvećeg pojedinačnog nositelja intervencijskog tereta. Marko Repecki s portala Telegram unaprijed je izrazio brigu da bi ograničavanje cijene nekih artikala moglo izazvati probleme trgovcima. Takav strah nije posve izlišan, jer su birani proizvodi izdvojeni bez preciznog istraživanja o krajnjem učinku na lance dobave hrane. To u nastavku priče opet razotkriva kronični izostanak artikulirane državne ekonomsko-političke strategije.

Jurčić je zborio iz rakursa ugroženoga prosječnog želuca i kod tržišnih pretorijanaca izazvao duševne tegobe (FOTO: Lupiga.Com)

Branimir Perković na portalu Index ostaje na konstataciji da se regulator uprazno hvališe mjerama krizne pomoći, dok trošak raspoređuje na sve izuzev države. Kao, sva fiskalna odricanja ionako su kompenzirana većim cijenama gotovo svega, pa budžet u konačnici registrira podjednak prihod. Njemu je valjda najviše žao to što vlada nije drastično srezala javnu potrošnju. Takvu mjeru, doduše, nitko iole obaviješten neće olako zagovarati nakon globalnog iskustva s krizom 2008. godine.

No zato je tu Nađi, špica dičnog poduzetničkog inkubatora u lokalnoj samoupravi gradića smještenog između Zagreba i Samobora. Koji se pritom zove po dogmatski kanoniziranom neradnom danu u tjednu, da bi ideološki cirkus bio veći. Uglavnom, vrijedi promotriti ambijent iz kojeg proistječe ta vjera u bogomdan vlastiti ekonomsko-politički zor. Sveta je Nedjelja na glas došla s raritetne proinvestitorske klime, do te mjere da odatle rado popuju manje probitačnim sredinama. Nikad ne navode idealnu svoju poziciju u kontekstu Hrvatske. Imaju sve od metropolske infrastrukture do vrhunske prometne veze nadomak Schengenskog prostora. Imaju naklonost vlade pri dodjeli državnog zemljišta i osjetnu imigraciju iz redova domaćega višeg srednjeg sloja. Komparativni ekonomski pritisci na Svetu Nedelju uopće ne postoje.

Davor se Nađi svojedobno pročuo i zamjerkom Vukovaru koji, eto, još nije primjereno razvijen iako je država u njega uložila najviše sredstava. Dok sakralizirana prigorska oaza ruši sve nacionalne rekorde sama od sebe, eventualno po Duhu Svetom. I stvarno treba biti endemski indolentna njuška za sravnjivanje takve jedne usporedbe, slijepe na sve društvene faktore izvan golog biznisa. Nađi toliko forsira tu vrstu mentaliteta da je u svojoj nepopustljivosti ostao već pomalo usamljen.

Donekle mu je pridružen Saša Cvetojević, još jedan tržišni militant s osiguranim zaleđem, doslovno. Hrvatski princ guzpapira više je načelno opatrnuo vladu, uz figuru kritike na poreznu politiku, ali svakako za ljubav tržišta. Od serioznijih ekonomskih analitičara, tu se svrstao možda jedino Damir Novotny, u fiksiranju cijena otkrivši socijalistički atavizam. Nije to učinila napadna većina ostalih liberalnih komentatora, opozicijskih stranaka, udruga poslodavaca. Pa ipak, nema prostora ni za stratešku transformaciju hrvatske ekonomske politike s polazišta makar socijaldemokratskog. Onog jurčićevskog, prilično umjerenjačkog, kakav se diljem Zapada upražnjavao do prije 40 godina. Stajališta koje se odnosi na potrebe u najširem društvenom rasponu, mada kapitalu ostavlja mjesta da se uvijek iznova otme s lanca. Te sistemski presudne koordinate, dok ne mine kriza, ili se pretvori u redovno stanje, u Hrvatskoj čuva Davor Nađi s nešto srodnog neoliberalnog klateža. Neka mu kapital nipošto ne zaboravi te izuzetne zasluge. Nije mala stvar tako se zauzimati u općoj krizi, usrdno zastupati mesarski liberalizam.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"