Regija koja se nalazi u srcu Afrike i grad smješten točno na ekvatoru, isprva bude asocijacije posvemašnje egzotike. Dakako, to je točno. Tropsko raslinje u regiji velikih jezera i vječno proljeće svakako jesu egzotični, ali to su isto tako i djeca vojnici, praktički nepostojanje državnih službi, neprohodne ceste, kolaps školstva ...

REPORTAŽA IZ SRCA AFRIKE: Krv na ekvatoru

LUPIGA U POBUNJENIČKOM LOGORU: Kad imaš pušku šanse za poštovanjem ti rastu

Kao reporter i putopisac u Demokratsku Republiku Kongo redovno putujem još od 2010. godine. I od tog vremena sam zaljubljen u taj komad zemlje, što zbog ljudi, što zbog iznimne energije koju nosi paradoks istočnih pokrajina ove zemlje. Sjeverni Kivu, Južni Kivu i Ituri su pokrajine u kojima države nema, gdje djeluje više od stotinu paravojnih skupina, resursi se izvlače na sve moguće načine i standard je među najnižima na svijetu. Te regije su lakmus papir za stanje svijeta. Stvari ne idu na bolje, po svim ovim pitanjima ne događa se baš ništa. Čak ni međunarodna UN vojska od 20.000 ljudi nije uspjela riješiti situaciju.

Paravojne skupine budućnost su brojne djece u DR Kongu (FOTO: Hrvoje Ivančić)

Sebi sam dao u zadatak informirati ljude u Hrvatskoj o stanju o Kongu, a to ide vrlo teško jer mi o Africi praktički ne znamo ništa. Naše veze s Crnim kontinentom su nestale sa slabljenjem pokreta Nesvrstanih i o Africi se izvještava samo sporadično. Samo kad pukne neki slučaj oko kojeg se lome unutarpolitička koplja, poput ovog aktualnog s posvajanjem djece. Sve što se dogodilo u međuvremenu i cijeli kontekst, nama je nepoznat. Oprostit ćete mi ovdje jer sudim prema sebi. Sam sam, naime, prije svojeg prvog odlaska u Afriku o njoj znao jako malo. Školski su udžbenici o Africi su pisali na svega tri stranice.

Pokrajina Sjeverni Kivu jedna od najturbulentnijih u Kongu i tamo na terenu djeluje više od 80 paravojnih skupina. Država praktički ne postoji i briga za najslabije je prepuštena humanitarnim i vjerskim organizacijama. Oko 50 posto djece uopće ne pohađa školu. Grad Butembo, u kojem živi najmanje 400.000 duša, nema ni struje ni tekuće vode.

Dugo vremena oklijevao sam i pokušati poduzeti bilo što, jer za istinsku promjenu stanja bitna je promjena sustava, ali tad sam se upoznao s nekim ljudima, prirasli su mi srcu i napokon sam shvatio da ne vrijedi samo čekati i gledati. Ne vrijedi čak ni samo pisati priče. Mogu reći da su mi dojadila lamentiranja o promjeni sustava jer tko će ga promijeniti i kad? Moj drug Kavulivwa vlasnik je malene osnovne škole u Butembu, ali zbog sveopće neimaštine djeca pohađaju razrede sklepane od dasaka. Odlučili smo to promijeniti i skupiti novac za jednu zgradu s čvrstim temeljima.

Moj drug Kavulivwa je vlasnik malene osnovne škole (FOTO: Hrvoje Ivančić)

Direktno smo skupili 4.000 eura, a onda smo pokrenuli i crowdfunding kampanju za dodatnih 5.000 eura. I to smo, zahvaljujući vašem odazivu, uspjeli prikupiti. Računica je ovakva: priprema temelja i izgradnja temelja su oko 2.000 eura; zidarski radovi su također oko 2.000 eura; krov je 1.500, a uz te osnove radove dolaze i stolarski radovi, farbanje, novac za projektante i potrebne dozvole.

Sredstva za to su, dakle skupljena, ali kampanja i dalje traje, sve što uspijemo prikupiti iznad iznosa za građevinske radove, iskoristit ćemo za kupnju pametnih ploča i knjiga te solarnih panela, kako bi djeca osim škole imala i struju. Svoj doprinos ovome cilju možete dati na ovom linku. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hrvoje Ivančić