„U raljama beskrajnog rata“, tako se zove novi dokumentarni film Hrvoja Ivančića, svjetskog putnika, reportera i Lupiginog suradnika. U trideset i kusur minuta koliko traje ovaj dokumentarac, a koji je besplatno dostupan za gledanje na platformi YouTube, Hrvoje je pokušao pokazati svo zlo ratnog besmisla, koje ljudima u Kongu, poput nekog razornog začaranog kruga, već generacijama ne dopušta snove o normalnom životu nego im donosi beskonačnu patnju.

„Nije bilo lako. Našli smo se u okruženju u gradu Gomi, ali svejedno smo putovali još dalje na sjever kako bismo se našli sa sugovornicima i dokumentirali život u gradu Butembu s ciljem da upoznamo naše ljude s jednim od najvećih sukoba na planeti“, kaže nam Hrvoje. 

Oni koji Hrvoja prate znaju da već godinama piše o Kongu. Na Lupigi je iz te afričke zemlje napisao nekoliko reportaža, a za jednu od njih 2020. godine dobio je Nagradu Dijana Klarić za najbolji putopis objavljen u Hrvatskoj te godine. 

„Što reći o Kongu, osim da je iz naše perspektive to samo još jedna neuspjela afrička zemlja i još jedan krvavi kapilar na licu planeta kojeg zovemo Zemljom. Dakako, da situacija u srcu Afrike ne može djelovati direktno na nekoga iz Hrvatske, ali zapitajmo se: u vremenu kada su proizvodnja robe i njezina prodaja globalno premreženi, je li moguće da išta ostane izvan te mreže? Jasno da je nemoguće. I u tu sliku ulazi ovaj, ali i svi drugi ratovi koji se trenutno događaju u svijetu, a znamo da je svaki rat, ekonomski rat. Zato kroz tu prizmu treba gledati i rat na istoku DR Konga, točnije u pokrajini Sjeverni Kivu“, objašnjava autor filma „U raljama beskrajnog rata“ u razgovoru za Lupigu. 

Dodat će da ova priča nije upotpunjena, već je pomiješana i s dugim nizom međuetničkih napetosti, s ratovima starima poput kulture same, a koji su vođeni zbog zemlje i resursa primarnih za život.

„Reći ću samo to da se, nakon Drugog Kongoanskog rata, koji je završio 2003. godine, a odnio je po nekim procjenama oko pet milijuna života, sukob nastavio sve do današnjih dana. Kad bismo htjeli skroz pojednostaviti priču, rekli bismo da mala zemlja velike moći, Ruanda, vodi posrednički rat preko militantne skupine M23 u Kongu, a sve u svrhu izvlačenja izdašnih resursa kojima Kongo obiluje. Ruanda je, naime, nakon brutalnog genocida koji su počinili Hutui nad Tutsijima, krenula u osvetnički pohod nad prvima, koji su zajedno s dva milijuna civila izbjegli u Kongo. Osim što je prouzročila još jedan genocid, a o kojem se u Ruandi nikako ne smije govoriti, ona je pozicionirala svoje trupe u toj zemlji, započela s diktiranjem vlastima i, najbitnije - s izvlačenjem rudače. Od tad, militanti pod različitim imenom, ali s istom agendom i istim ljudima, destabiliziraju istok Konga. Oni su većinom sastavljeni od kongoanskih Tutsija, potpomognutih Tutsijima iz Ruande. Iako su najjača skupina na terenu, uz njih još djeluju i zloglasni islamistički militanti ADF, oko gradova Benija i Butemba, ali i na desetine lokalnih grupa koje mijenjaju savezništva, a u pravilu ih se većina bori za izbacivanje uljeza iz svoje države. Takve, mai mai skupine, su sastavljene od pripadnika lokalnih naroda za samozaštitu i najbliži ekvivalent njima bili bi partizani“, sumira kongoansku situaciju Hrvoje, napominjući da je takav sveopći kaos odlična zavjesa za izvlačenja zlata te koltana i kobalta koji se koriste u proizvodnji elektroničkih uređaja.

Hrvoje u pauzi od snimanja (FOTO: Dora Sabljić)

Cilj militanata je, kaže, zauzimanje velikih rudnika u Rubayi u Sjevernom Kivuu, ali, kad god je to moguće, i manjih okna gdje se iskapanja uglavnom vrše ručno. 

„Nakon što se rudača preveze preko granice, u Ruandu ili u Ugandu koja također ima svoje prste u ovome, ona se rafinira i šalje u daljnju preprodaju preko zaljevskih zemalja i u Kinu. Bit svega, kao i inače u trgovini, je cijena: čim je niži input, veća je zarada. A niži input najčešće znači rat negdje u Africi“, pojašnjava Hrvoje. 

U Sjevernom Kivuu je boravio više puta, a film je nastao tijekom 2023. godine kada je zajedno sa suprugom, Dorom Sabljić, otputovao u grad Gomu te su krenuli sa snimanjem u tamošnjim izbjegličkim kampovima. U tim danima militanti iz M23 bili su udaljeni tek nekih dvadesetak kilometara od grada i držali su ga u poluokruženju. 

„Paradoksalno, jedini kopneni izlaz bio je onaj preko granice, u Ruandu. U večernjim satima mogle su se čuti detonacije, a jedne večeri bitka se vodila i u predgrađima. Koliko je Goma nadrealna i koliko je atmosfera Mad Max itekako realna, govori činjenica da normalan svijet vrata svojih kuća zatvara čim padne noć, malo nakon šest sati, jer ulične bande operiraju susjedstvima. Oni upadaju u kuće, kradu televizore, gorivo, hranu … sve što može poslužiti za uzdržavanje i za preprodaju. Ljudi, uglavnom, žive u strahu ili su primorani moliti za dolar“, prisjeća se Hrvoje.

Polusatni dokumentarac zapravo se sastoji od niza razgovora s ljudima koji emotivno govore o svojim problemima i onome što im je rat donio. Unatoč potresnim svjedočanstvima, vidjet ćete i rasplesane i nasmijane ljude koji slave život, čak i u situaciju u kojoj se nalaze.

„Bilo je iznimno teško snimati. Prvenstveno zbog toga jer odskačete od okoline, svi se pitaju jeste li vojnik, svećenik ili neki NGO sektor. Reportera je na terenu vrlo malo jer službeno se u Kongo uopće niti ne može ući. I kad stanovnici vide stranca, koji dolazi iz neke sigurne zemlje, a oni nisu jeli danima, prva reakcija je pitanje da im nešto date, da im kupite hranu. U gradu na ulici vidjet ćete skupine klinaca, tinejdžera kako ispred vas kleknu i mole vas za komad kruha. Stresno je i ostavlja traga, ali na kraju dana i nameće pitanje: je li normalno da igdje na svijetu netko živi na ovaj način“, govori nam Hrvoje. 

Sve to, dakle, zbog profita, pljačkanja siromašnih radi svete zarade. Na tom tragu govori i Ilija Barišić, bosanskohercegovački fratar koji živi u Kongu i pojavljuje se u filmu. Fra Ilija se posvetio misionarstvu još prije više od pola stoljeća, otkada gotovo neprestano živi u Kongu.

„Svaki trgovac ima svoju miliciju, svoju vojsku koja čuva ono područje iz kojeg on uzima ili zlato ili kobalt ili koltan … Ova situacija ne ovisi o narodu u Kongu, niti o trgovcima u Kongu, nego o velikim silama koje se služe domaćim ljudima, posebno trgovcima i političarima, kako bi stvorili nestabilnosti i nered, da bi u toj mutnoj vodi mogli loviti ribu“, kaže fratar.

Fra Ilija pamti i neka druga vremena, kada su stanovnici ovog dijela Konga živjeli od poljoprivrede i sami uzgajali svoju hranu. Tada im, kaže, nije bilo bitno hoće li oni zaraditi nešto novaca, već im je bilo bitno da imaju svoju hranu od koje mogu preživjeti, a sada zbog sukoba na polje više ne mogu odlaziti, jer ako odu u polje možda se od tamo više nikada neće vratiti.

Ovu priču Hrvoje je sasvim nepretenciozno ispričao bez naracije, jer je odlučio da je ispričaju sami ljudi. Iz obilja materijala složio je film od pola sata nakon kojih će vam biti jasnije što se događa u ovom zapećku svijeta s ljudima koji nikome nisu važni, s ljudima koje nećete vidjeti u dnevnicima niti o njima čitati u novinama. Važan je samo resurs iz njihove zemlje. 

„Iako se o Kongu može i mora govoriti puno, jer to je jedan od najvećih sukoba na planeti, on ostaje zanemaren i bačen u kut kao 'još samo jedan divljački rat'. Upravo to je narativ koji pomaže da se takve stvari događaju. Hrvatska je, recimo, nekad imala Institut za proučavanje Afrike, a danas gotovo da se u udžbenicima ne uči ništa o tom kontinentu, o njegovoj kulturi, ekonomiji i poziciji u 21. stoljeću“, zaključuje Hrvoje.

Njegov film pogledajte u nastavku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Dora Sabljić

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.