Nedavno je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije govorio o ženama povišenim, ali ne i uzvišenim tonom; vrijeđao je pojedine bede, bednice & jadnice, što me je i nagnalo da prelistam knjige starostavne. Kako i kad je došlo do patrijarhalnog obrta, i kako smo dobili bradate odrede koji ukidaju rodnu ravnopravnost kao koncept, nije teško zaključiti ako pratimo istoriju Rima, Vizantije, pozni Srednji vijek. Stare privilegije samo su se potvrdile u novom dobu koje je donijelo nove spise, pa u "Bibliji kralja Jamesa", toj engleskoj pjevaniji iz sedamnaestog vijeka đakonice “postaju” žene đakona. Na istoku biva još gore, zabrađene i na koljenima, žene su poželjne u crkvama, ali lišene prava da odlučuju, svedene na nivo pratnje i egzotičnog dodatka muškoj volji koja ispod bogorodice ne priznaje ženske glave.

Na put koji je s Jadranske magistrale probijen do lena Stipe Latkovića mještani su postavili stol okićen balonima, a na stolu nekoliko boca šampanjca i čaše. Prvi bager koji se krenuo spuštati prema Vruji zasuli su ružinim laticama, a doveli su i limenu glazbu koja je odsvirala nekoliko prigodnih melodija. Među njima je bio i Boris Dežulović, književnik i kolumnist koji živi u susjednom mjestu. On je građevinsku mehanizaciju u Vruji nazvao bagerima slobode.„Dvadeset i jednu godinu je ovaj, jedan od najljepših komadića takozvane Lijepe naše, okupiran i pretvoren u SAO Vruju. To je bila klasična okupacija državnog zemljišta, Kad ova država i ako ova država ikada bude normalna onda će 2. lipanj biti njen Dan državnosti. Ona tek sad, s ovim bagerima, počinje ličiti na državu“, rekao je Dežulović

U vrijeme prve godine pandemije koronavirusa, kada je u Zagrebu bilo nemoguće organizirati standardnu Povorku ponosa zbog epidemioloških mjera kriznog stožera, ekipa se dosjetila i organizirala zanimljivu verziju Pridea. Naime, standardnu povorku zamijenili su biciklističkom vožnjom i nazvali je „Pride Ride“. Iako je prošli mjesec hrvatska vlada proglasila kraj epidemije koronavirusa u Hrvatskoj, sudionicima do sada tri održana „Pride Ridea“ ovakva povorka se toliko svidjela da je pala odluka da se biciklistička povorka nastavi i ove godine, po četvrti put. Ideja je, inače, da se svake godine „Pride Ride“ vozi u drugom zagrebačkom kvartu i tako simbolički „zauzima“ kvart po kvart. U inicijativi Ponosni Zagreb koja organizira vožnju navode kako vidljivost LGBTIQ osoba doprinosi rušenju predrasuda i stereotipa.

Bez popravka dobri stari uređaji osuđeni su na deponij, odakle, u najpovoljnijem scenariju slučaju, idu u skupi i mukotrpni proces reciklaže. Neželjeni pokloni i odjeća koji leže po ormarima, pak, u najboljem slučaju, skupljaju prašinu. No, ukoliko ih donesete na razmjenu, lako se može dogoditi da nekoga usrećite kakvom novotarijom koju sami slabo cijenite. Na ovaj način starim stvarima dajete novi život, a produljenje životnog vijeka proizvoda važan je element kružne ekonomije. Time se smanjuje stvaranje otpada, umanjuje prekomjerna proizvodnja i konzumacija dok se, istovremeno, čuvaju ograničeni Zemljini resursi. Stoga, primite poziv Zelene akcije na Prvi festival ponovne uporabe.

Hoće li se sada pogledati u ogledalo svi oni koji su podržavali javni linč? Hoće li svi oni koji su se kleli u zambijsko pravosuđe, sada kad je hrvatske državljane to isto pravosuđe oslobodilo, javno priznati da ti ljudi nisu krivi? Hoće li se kroz te kamene glave provući barem neka ljudska isprika, ili neka humana gesta, pa makar i tiha: "Da, željeli smo im zlo jer su drugačiji od nas. I bili smo u krivu." Osobno, drago mi je da su ljudi oslobođeni i da se potvrdilo ono što je bilo evidentno od početka. Onima koji su im zadnjih šest mjeseci željeli doživotni zatvor u Zambiji, još jednom poručujem, pogledajte se u ogledalo, gledajte dugo i recite naglas: ja sam htio da osmero ljudi trune u doživotnom zatvoru, želio sam to na temelju neprovjerenih informacija i iz mržnje koju su u mene usadili drugi, propagatori nesreće i sociopati željni medijske pažnje.

U vremenima kada nam imigranti sve više „uzimaju“ poslove biciklista-dostavljača hrane, Mile Kekin je ponovo zabilježio pun pogodak odabirom glavne uloge u spotu za pjesmu „Guvernal“ sa svog novog albuma „Nježno đonom“. Naime, u Kekinovom spotu ključni akter je Indijac Rakesh Vetagire koji svoj kruh već neko vrijeme zarađuje na zagrebačkim ulicama, a ovim potezom Kekin je napravio baš ono što treba - približio nam naše nove sugrađane. "A kako je kod nas trenutno u Zagrebu jako puno stranih građana na biciklima koji nam donose hranu kad nam se ne da kuhati tako je odluka pala da to bude jedan strani građanin. Bilo bi mi drago kada bi ovaj spot učinio naše nove sugrađane više vidljivima, da ih manje doživljavamo kao isključivo dostavljače koji nas 'hrane'“, poručuje Kekin.