Punih 21 godinu svim zakonima i državnim inspekcijama odolijevalo je ruglo koje je na pomorskom dobru i oko njega bespravno ziđao poduzetnik Stipe Latković. Sve do danas kada je u Vruju, prekrasnu uvalu na pola puta između Omiša i Makarske, stigla građevinska mehanizacija da počisti sve što je Latković ovdje godinama pravio. Bila je to nedirnuta ljepota sve dok je se rečeni poduzetnik nije dokopao i sazidao više bespravnih objekata, među ostalim i golemi vinski podrum, betonski jacuzzi, lukobran …

NAMJERNA DEVASTACIJA U SLUČAJNOJ DRŽAVI: „Od prirode oteto - zauvik prokleto“

ČIŠĆENJE VRUJE (FOTO): „Pokušavamo mijenjati svijet i svijest ljudi na bolje“

BOŽIĆNI POKLON: Zakonske klopke u interesu privatnog biznisa

Mještani okolnih naselja, koji su godinama upozoravali na Latkovićeve rabote i njegovu povezanost s današnjim predsjednikom Zoranom Milanovićem i nekadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem, čemu i pripisuju činjenicu da je Latković ovdje mogao raditi sve što je htio, mehanizaciju su dočekali s oduševljenjem. Na put koji je s Jadranske magistrale probijen do Latkovićevog lena postavili su stol okićen balonima,  na stolu nekoliko boca šampanjca i čaše. 

Slavlje mještana iznad Vruje (FOTO: Rose Fistanić)

Prvi bager koji se krenuo spuštati prema Vruji zasuli su ružinim laticama, a doveli su i limenu glazbu koja je odsvirala nekoliko prigodnih melodija. Inače, taj put nekada nije ni postojao, probijen je pod izlikom da se radi o protupožarnom putu. Svo raslinje uz „protupožarni put“ kasnije je, kako i dolikuje ovakvim poduhvatima, progutala vatra, a vatrogasci nisu mogli koristiti put jer je izveden tako da ga duža vozila, poput vatrogasnih kamiona, ne mogu koristiti.

Uvalom do koje se nekada moglo doći samo morskim putem, raspolagala je državna tvrtka Dalma hoteli, koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća angažirala poznatog splitskog arhitekta Dinka Kovačića da u njoj projektira skroman ugostiteljski objekt namijenjen svima koji zažele svratiti. Došavši na lice mjesta Kovačić je shvatio da se radi o rajskoj ljepoti u kojoj se ne bi trebalo ništa graditi, stoga je napravljeno tek nekoliko nadstrešnica i terasa s ognjištima uklopljenih u prirodno okruženje, kako bi putnici namjernici mogli isfrigati malo ribe i popiti koju čašu bevande.

Latkovićev kič (FOTO: Lupiga.Com)

No, svi tajkunski planovi sada su pali u vodu, jer uvalom više ne caruju Latkovićevi strojevi, nego mehanizacija koju je tamo uputio Državni inspektorat s jasnom naredbom da se ukloni sedam bespravno izgrađenih objekata u Vruji. Da će to uistinu tako biti, unatoč brojnim ranijim pokušajima, najavio je ovoga tjedna glavni državni inspektor Andrija Mikulić. Spomenuo je i kako je vlasniku objekata ukupno „odrezano“ 370.000 eura kazni, dodavši da je dio toga već plaćen. Dio je to šire akcije kojom se proteklog mjeseca uklonilo tridesetak bespravnih objekata,većinom u Istri te na Čiovu i Braču.

Devedesetih godina privatizacija je Vruju dovela u ruke Agrokora Ivice Todorića, od kojeg ju je koju godinu kasnije na upravljanje preuzeo Latković i ubrzo počeo s bespravnom gradnjom. Na koncu je osmislio resort „Grad vode i vjetra“ čiji je najam „apartmana“ nazvanih po kralju Tomislavu, kraljici Teuti ili Aleksandru Makedonskom, čak ponudio i na Bookingu po astronomskim cijenama od gotovo 1.500 eura po danu. Međutim, objekt, čini se, nikada nije bio iznajmljen, jer ga je bilo nemoguće rezervirati. Istovremeno u više je navrata Latković tjerao kupače s javne plaže i prijetio im policijom.

O razmjerima onoga što je Latković učinio Vruji, možda najbolje govori podatak da će samo rušenje bespravnih objekata koštati oko 320.000 eura. Uklonit će se svi armiranobetonski zidovi, betonska obala, objekti, bespravni lukobran, vodosprema, betonski jacuzzi, pa čak i spomenuta cesta, pardon „protupožarni put“. Ostat će samo ono što je Latković i zatekao kada je Vruju dobio na upravljanje, a račun za rušenje, nakon obavljenog posla, bit će poslan njegovoj tvrtki. 

Vidjevši da su institucije ovaj put ozbiljne, Latković je pokušao zaustaviti rušenje. Naime, kada je država raspisala natječaj za ponude tvrtki koje će izvesti rušenje, tvrtka Point Split podnijela je žalbu na natječaj Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Naravno, spomenuta tvrtka u Latkovićevom je vlasništvu, a u žalbi se pokušava osporiti zakonitost ove javne nabave. No, Latković je time uspio samo usporiti postupak, ali ne i zaustaviti rušenje. 

Privatna luka Stipe Latkovića (FOTO: Lupiga.Com)

Među mještanima koji su zadnjih nekoliko godina ovdje organizirali Festival bespravne gradnje i devastacije prirode, kako bi širili „dobru“ riječ o Latkovićevim građevinskim pothvatima, bagere je dočekao i Boris Dežulović, književnik i kolumnist koji živi u susjednom mjestu. On je građevinsku mehanizaciju u Vruji nazvao bagerima slobode.

„Dvadeset i jednu godinu je ovaj, jedan od najljepših komadića takozvane Lijepe naše, okupiran i pretvoren u SAO Vruju. To je bila klasična okupacija državnog zemljišta, to je katastarski državno vlasništvo, pomorsko dobro Republike Hrvatske. To je bila okupacija teritorija i ekvatorija Republike Hrvatske koja je trajala 21 godinu. Bez aktivizma ovih mještana, a to nisu nikakvi balvan revolucionari kako kaže predsjednik takozvane Republike Hrvatske, već mještani, obični ljudi, jedna novinarka, jedna kućanica, jedna bibliotekarka ... Mještani su, eto, oslobodili SAO Vruju. Kad ova država i ako ova država ikada bude normalna onda će 2. lipanj biti njen Dan državnosti. Ona tek sad, s ovim bagerima, počinje ličiti na državu“, izjavio je Dežulović za N1 televiziju.

Muzika dočekuje bagere (FOTO: Rose Fistanić)

Dodao je kako su bageri krenuli prema Vruji i da sada čekaju oslobođenje, ali s obzirom na količinu bespravnih objekata, očekuje da to može potrajati i tjednima, pa čak i mjesecima.  

„Čekamo vijesti iz Knina na moru“, našalio se Dežulović, pa ponovno, u ozbiljnom tonu, točno primijetio da je Vruja samo jedan od primjera bespravne gradnje, a da raznih „vruja“ u Hrvatskoj ima na tisuće. Izrazio je i nadu da je ovo tek početak obračuna s ovakvim „oblicima divljaštva“ i samovolje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Rose Fistanić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"