Devet mjeseci nakon razornog potresa na širem području Petrinje, petog magnitude preko 6 od početka 20. stoljeća u Hrvatskoj, seizmološke teme su se vratile na „početne postavke“, što bi značilo da se o njima gotovo uopće ne govori. Nakon kratke medijske pažnje tijekom koje su gotovo svakodnevno objašnjavali zašto je Hrvatska seizmološki aktivno područje, hrvatski seizmolozi – njih svega petnaestak – nastavili su svoje analize i istraživanja izvoditi u standardno nisko-budžetnim uvjetima, visinom raspoloživih sredstava obrnuto-proporcionalnom razini seizmološkog hazarda tipičnog za tlo pod kojim se Jadranska mikroploča sudara s euroazijskom pločom. Potrese se, poznato je, ne može predvidjeti, ali istraživanja mogu danas pružiti niz informacija o tome kojim dijelovima zemlje prijeti najveća opasnost i gdje se očekuje najveća šteta, što je osnova za uspješno sprječavanje drastičnijih posljedica.

„Čim padne noć, oko šest sati poslijepodne, ulice se isprazne i vani nema nikoga. Eventualno službena vojska, ali i to su banditi svoje vrste kojima ljudi ne vjeruju ništa. Najveće povjerenje daju lokalnim plemenskim milicijama koje štite svoje područje od uljeza. Kad sve to zbrojimo dobijamo kompletan kaos i rat u kojem više ne znamo tko se za što i kako bori. To je tihi rat, sukob o kojem u svjetskim medijima nema gotovo ništa“, opisat će nam situaciju u Kongu, gdje je boravio gotovo mjesec dana, Hrvoje Ivančić, višestruko nagrađivani putopisac, književnik i novinar. U Kongu, točnije Sjevernom Kivuu, Ivančić je snimio dokumentarni film „Sjeverni Kivu – Zaboravljeno srce Afrike“. Sve samo s mobilnim telefonom i nikakvim budžetom. Sam će nam autor objasniti - "Možemo reći da je ovo u potpunosti gerilski uradak. Na kraju svega sam shvatio da istinski uživam u gerilskoj produkciji koja mi daje najveću slobodu".

Sasvim prigodno jučer se navršilo pet godina otkako je HDZ na izvanrednim parlamentarnim izborima s Andrejom Plenkovićem na čelu osvojio vlast u Hrvatskoj. Tada je Plenković rekao da će promijeniti HDZ kako bi „sutra“ promijenio i Hrvatsku. Jučer, kad su ga novinari pitali za međimurskog župana Matiju Posavca rekao je da je iznenađen njegovim uhićenjem i nema nikakvih dodatnih informacija. Ali na pitanje o „njegovom“ HDZ-ovom, kutinskom gradonačelniku Zlatku Babiću (kojeg, doduše, USKOK nije uhitio) i o tome je li možda uhićenje Posavca i SDP-ovca Stjepana Kovača skretanje pozornosti s kutinskog slučaja, nije se opredijelio i odgovorio vrijednosno i suvislo, nego je bio ljut, bahat, ironičan, pun samohvale - kao i inače. Premijer nipošto ne bi trebao bagatelizirati HDZ-ovu korupciju s kojom je ova zemlja rasla i uspjela čak, eto, makar i nakrivo, nekako i izrasti.

Što je u svojoj srži cancel kultura. Je li to pojava koju treba podržavati, je li umjetnost odvojiva od umjetnika, „guši“ li politička korektnost umjetnost te u kojem smjeru ide hrvatska umjetnost? O toj temi smo razgovarali s Fridom Šarar, filozofkinjom i pjesnikinjom, Zoranom Stajčićem, glazbenim kritičarom i urednikom portala Ravno do dna te Bornom Sorom, novinarom i satiričarom koji misli da su Hrvati pioniri cancel kulture. "Kod nas je cancel kultura od devedesetih točno po svim gabaritima takva kakva je u Americi sada. Amerikanci imaju sad tu neku ideju, pogotovo kroz rasne manjine, 'woke' su. Ili kao što bi mi Hrvati rekli u 19. stoljeću, to su budnice, oni se bude. Isto kao što smo se mi u 19. stoljeću počeli buditi i bili smo spremni i razbijati i paliti mađarske zastave. Oni 'bannaju' svojeg predsjednika na Facebooku, mi ubijemo Karađorđevića u Francuskoj. Dakle, mi imamo malo radikalniju verziju", kaže u razgovoru za Lupigu Borna Sor.