Kod nas su mjere, uglavnom, mrtvo slovo na papiru. Da bi se u to uvjerili, dovoljno je prošetetati ulicama kroz Podgoricu, gdje je najveći broj zaraženih. Do maski ili rastojanja malo ko drži. Tek će se, u periodu koji dolazi, vidjeti stvarni epidemiološki efekti masovnih okupljanja zbog burnih političkih dešavanja. Jer, politikanstvo je, ponovo, zamaglilo razum. Odluke koje je donosila bivša vlast bile su, kao što se dokazalo, loše. O odgovornosti nove vlasti najbolje govori to što njeni predstavnici ne haju ni za preporuke koje sami donose. Građani, po običaju, ispaštaju. Ima i nesavjesnih građana. Iz Ministarstva zdravlja su nedavno podnijeli Upravi policije (UP) prijavu zbog sumnje u falsifikovanje potvrda o vakcinaciji. "Otvoren je i sajt na osnovu kojeg su zapravo zloupotrebljavane potvrde. Očekujemo brzo djelovanje policije", saopštila je ministarka Borovinić-Bojović.

Ništa se u Hrvata nije promijenilo na bolje. I tada, uostalom kao i danas, Hrvati će uredno plaćati reket državnoj televiziji koju ne gledaju, ali na kojoj mora biti red domoljublja, red branitelja i rata završenog prije četvrt stoljeća te red vjere u socijalizam, pardon, u našu svetu katoličku i domoljubnu Crkvu. Ništa se promijenilo nije, i sasvim mi je jasno kako i dan danas jedno dijete želi gledati „Kozmos“ genijalnog Neila deGrassea Tysona i kako ga roditelji u strahu da susjedi ne čuju tjeraju u krevet. Jer Hrvatima je oduvijek jedino važno bilo što će susjedi reći. A pred susjedima, kao i pred izbornim kutijama, Hrvatima je najvažnije bilo, i bit će nažalost, da ostane sasvim dovoljno domoljublja, tragova rata koji nikad završiti neće, uz što više misa, procesija, izravnih uključenja u provincijske crkve i vječnog čekanja da blaženog kardinala Alojzija Stepinca proglase svecem.

„Ne želim spekulirati, ali mislim da je rizik od značajnog pogoršanja situacije vrlo visok. Postoje još milijuni ljudi koji nisu bili u dodiru s virusom i koji nisu cijepljeni. U Hrvatskoj je situacija još i gora nego u Češkoj. Moj je dojam, iz hrvatskih medijskih izvještaja, da je i epidemiološki nadzor, prvenstveno opseg testiranja, nedovoljan da bi se imala realistična slika o tome što se zaista događa. Stopa smrtnosti je zastrašujuća i govori o tome da je situacija zapravo gora nego što bi se moglo činiti. U obje zemlje su javnozdravstvene i društvene mjere svedene na minimum, a i pridržavanje mjera od strane građana je upitna. Neke su mjere strože i bolje primijenjene u Hrvatskoj nego u Češkoj, a za neke druge je obrnuto“, pesimističan je u razgovoru za Lupigu dr. Srđan Matić, direktor češkog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, napominjući da je 96,6 posto zdravstvenih radnika u Češkoj kompletno cijepljenih, a u Hrvatskoj samo 67,5 posto.

Punih 26 godina prošlo je otkako je nezaboravnog Miljenka Smoju pozvalo da se pridruži redakciji kojoj nitko i ništa ne promiče, u firmu koja nema problema s kašnjenjem honorara, (auto)cenzurom, obaveznim rukoljubom vlasniku i inim sitnicama što zamaraju vječnosti nezanimljive drugorazrednike novinarske profesije. Međutim, Miljenku Smoji vrag ne da mira, pa nas svako toliko iznenadi novim tekstom, ispunjavajući davno obećanje dano u "Dnevniku jednog penzionera". Ukoliko netko nije imao priliku uputiti se o kakvom Smojinom obećanju se radi, sada će je dobiti, dvadeset i šest godina nakon njegove smrti - "Ja ću se javjat s neba oli iz pakla, jebe me se, glavno da se javjan. I ako je nebo demokracija, a pakal socijalizam, potpuno mi je svejedno di će me sveti Petar bacit. Čak pri u pakal, sigurno je tamo više interesantnoga svita za činit intervjue i reportaže."

Vlada svojeglavo odbija prihvatiti odgovornost za bilo kakve pogrešne korake. Ovo je slučaj i s pandemijom i s katastrofalnim šumskim požarima koji su uništili zemlju u kolovozu. Ipak, u seriji poteza zadnjih nekoliko tjedana, sve osobe iz pandemijske kampanje uklonjene su sa scene. Među njima su i ministar zdravstva Vasilis Kikilias, potom zamjenik ministra za civilnu zaštitu Nikos Hardalias, koji je bio odgovoran za implementaciju mjera lockdowna u pandemiji i, najnovije, šef Nacionalne organizacije za javno zdravlje EODY, rukovodeći zadužen za epidemiološka ispitivanja i testiranja. Kruže glasine kako će i vladin savjet za pandemiju doživjeti promjene. Iako je službeni narativ da ove promjene označavaju početak post-pandemijskog "vraćanja u normalno", epidemiološki dokazi ukazuju da je takvo tumačenje preuranjeno – a i javnost izgleda nije uvjerena u to.

„Prosto neverovatno. Vlasnik i urednik jednog malog medija napravio je džinglove pozivajući svoje sugrađane da se vakcinišu. Reakcije su bile više nego negativne. Čak je ostao i bez nekoliko oglašivača. Čovek je odlučio da prestane sa kampanjom“, glasio je tvit poznatog srpskog novinara na koji sam nedavno naleteo. Doznao sam naknadno i ovaj detalj: vlasniku tog radija besni oglašivači su poručivali su da neće da se reklamiraju na „režimskom radiju“! Za početak, ovo je nešto skroz novo. Do sada sam znao da pojedini, uglavnom upravo lokalni mediji u Srbiji već godinama dramatično kubure s funkcionisanjem jer ih oglašivači izbegavaju u širokom luku, uvek s istim razlogom – nisu režimski. Poneki hoće da u poverenju prizna kako to nema veze s njegovim odnosom prema dotičnom mediju, i onda obično sledi klasika - znaš, moram da sačuvam biznis, znaš kakvi su Ovi...