Sukladno čl. 34. Zakona o medijima (NN. 59/04., 84/11., 81/13.) nakladnik elektroničkog medija Lupiga.Com (Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči“) objavljuje Izvješće o financijskom poslovanju za prethodnu godinu, koje sadrži podatke o: - prihodu ostvarenom na tržištu na tržištu gledatelja i/ili slušatelja i tržišnom udjelu kojeg su ostvarili na tržištu gledatelja i/ili slušatelja - prihodu i tržišnom udjelu koje su ostvarili na tržištu oglašavanja (vezano za predmetni elektronički medij), te - oglašivačima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10% godišnjega marketinškog prihoda nakladnika (vezano za predmetni elektronički medij).

„Odvezli su me u operacijsku dvoranu kad je beba već izlazila vani, imala sam užasno jake bolove. U tom trenutku su mi dali neki papir da potpišem, pojma nisam imala o čemu se radi. Liječnik nije uopće skrivao da ne voli Rome, prostački mi se obraćao i rekao mi kako se nada da im to cigansko dijete neću ostaviti u porodilištu. Tri dana nakon poroda su me pozvali na nekakav zahvat, mislila sam da je to nešto rutinski, neko čišćenje ili slično nakon teškog poroda, međutim podvezali su mi jajnike, sterilizirali su me“, užasno je svjedočanstvo, Nataše Botošove, Romkinje koja je 1991. godine prisilno sterilizirana. Desetljećima je to bila državna politika komunističke Čehoslovačke prema Romima, a koja je u manjoj mjeri nastavljena u Češkoj nakon Baršunaste revolucije 1989. godine. Već dva desetljeća romske se žene uz pomoć organizacija za zaštitu ljudska prava bore za odštetu i kakvot-takvo ispravljanje povijesne nepravde.

Dok građani čekaju svoju dozu, antivakseri u BiH uveliko jačaju. Niko ih ne sankcioniše. Za institucije oni ne predstavljaju opasnost. Medijske objave o broju mrtvih i zaraženih, sada već po pravilu prate pokušaji humora, koji zapravo prelaze u vrijeđanje. Prvenstveno mrtvih i njihovih porodica. BiH još uvijek nema ni jedinstveni kampanju koja promoviše vakcinaciju. Građani se informišu putem medija, u koje uveliko sumnjaju. Mediji koji raskrinkavaju lažne vijesti i od početka pandemije ulažu nadljudske napore da smanje broj dezinformacija u javnosti, redovno su na meti napada. Kada ih čitaoci antivakseri ne vrijeđaju, javno im prijete. Pristalice teorija zavjere dominiraju društvenim mrežama. U takvoj atmosferi, straha za sopstveni život, ljutnje zbog poteza zvaničnika, ali i zbunjenosti zbog različitih, prije svega ultraantivakserskih informacija koje dobijaju, građani BiH kao da odlučuju da se drže po strani.

Čim je u ponedjeljak navečer krenula odjavna špica zadnje epizode serije „Dnevnik velikog Perice“ počelo je masovno guglanje pojma „Zagrebački festival 1965.“ Gledatelji su željeli saznati tko je spomenute godine bio pobjednik tog nekad mega-popularnog festivala zabavne glazbe jer nas je u zadnjem kadru cijele serije redatelj Vinko Brešan zakinuo za tu informaciju. Dobro, vjerojatno nije bilo baš puno onih koji su očekivali da je pobijedio Perica Šafranek alias Pietro Zafferoni jer on je, ipak, izmišljen lik. „Dnevnik velikog Perice“ serija je koja se samo naslanja na vjerojatno najpopularniji hrvatski film svih vremena „Tko pjeva zlo ne misli“ i ne treba je ni na koji način gledati kao nastavak spomenutog filma iako je to, dakako, vrlo teško izbjeći. Tim više što serija počinje zapravo istim kadrom kojim je završio film - svadbenom slikom tete Mine i gospona Fulira. Ne treba seriju s filmom ni uspoređivati, iako će i u tu zamku mnogi upasti.

Vest kaže: „Novinar Daško Milinović pretučen je jutros, oko 6:45 časova, u Novom Sadu, prilikom odlaska na posao. Napad se dogodio u blizini Osnovne škole Vasa Stajić. Kako je objasnio, poprskan je suzavcem u oči, a dvojica mladića su ga napala šipkom.“ "Napali su me jadnici, dvojica mladih neutreniranih fašista koji su me čekali. Jedan od njih me je poprskao suzavcem, preporučio bih im da za sledeći put kupe bolji suzavac. Krvarim iz ruke, šipka im nije bila lošeg kvaliteta", objasniće Daško Milinović. Život novinara u Srbiji je užasan. Potplaćeni, pa čak i neplaćeni, cenzurisani, pa čak i autocenzurisani, ponižavani, pa čak i prebijani. Dobrim delom za takav status sami smo se izborili pristajući na ponižavanje razne vrste, nepostojanjem solidarnosti, ali i pristajanjem da se stavimo u službu najužasnije propagande

Kada joj je u svibnju 2015. godine dijagnosticiran rak, novinarka Ivana Kalogjera vjerojatno nije ni slutila da će usred liječenja ostati bez posla, a potom i osnovati portal „Nismo same“ te istoimenu udrugu. Udruga je u javnosti najpoznatija po projektu „Nisi sama – ideš s nama!“, novoj socijalnoj usluzi taksi prijevoza na kemoterapiju žena oboljelih od raka koje se liječe u zagrebačkim bolnicama. Danas, nakon godina rada od kuće, Udruga „Nismo same“ dobila je od Grada Zagreba na korištenje prostor u Boškovićevoj ulici koji zahtijeva uređenje i ulaganja pa je pokrenuta GoGetFunding kampanja. "Naš novi prostor zamislile smo kao mjesto u kojem će se onkološke bolesnice družiti, učiti, razmjenjivati iskustva i dobivati podršku. No, kako bismo to postigle, prvo ga moramo urediti. Nažalost, prostor koji smo dobile na korištenje nema grijanje, a još je dodatno stradao u potresu", kaže Kalogjera.