Već godinama se u nekadašnjem lječilištu u Krvavici gotovo ništa nije promijenilo. Investitora i dalje nema, ali se o njemu stalno priča jer je želja mještana da uz prekrasnu plažu netko ponovno udahne život odmaralištu na koje su nekada bili ponosni, a sada svojim gostima moraju objašnjavati „što je to na plaži“. Nešto života ipak je udahnuto ovih dana, a zaslužni za to su udruge f.act iz Graza, udruga Intermundia iz Zagreba i udruga mART iz Makarske, a na to ih je, kako kažu, među ostalim, potaklo i pandemijsko vrijeme koje trenutno živimo. Spomenute udruge surađuju na projektu „Gradovi-bolnice“ u čijem fokusu je i Krvavica kao bivše lječilište. U sklopu tog projekta proteklog vikenda su proveli temeljito čišćenje nekadašnjeg lječilišta, sve pod radnim nazivom „Liječenje lječilišta“. Kažu kako se ideja o potrebi čišćenja „svemirskog tanjura“ kod mještana javila još odavno pa se prošle subote napokon krenulo i u realizaciju te ideje.

Malo čudo dogodilo se ovoga lipnja u novosadskom kvartu Liman. Tog mjeseca u Novom Sadu su održani izbori za mjesne zajednice. U njih 39 od 42 pobijedila je vladajuća Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića. No, SNS nije osvojio i Liman. U tri od pet limanskih mjesnih zajednica SNS je poražen. Nekih dva mjeseca kasnije po fasadama zgrada na Limanu su masovno počeli nicati crteži srpskih trobojnica. Ne jednom, nego se to događalo danima, točnije noćima, bez da je policija ikada pronašla tko su osobe koje crtaju po tuđim fasadama. Međutim, netko s Limana se nakon svega odlučio i dobro zajebavati, pa je na srpske trobojnice sinoć dodao zvijezde petokrake, što se tamošnjim patriotima zadojenima antikomunizmom zasigurno neće svidjeti. Na nekim mjestima, uz petokrake je nadopisano „smrt fašizmu“ i znak anarhije. Čini se kako će sada „noćni moleri“ s trobojnicama sada imati puno posla.

Minuti su u pitanju i sve se dešava (bar za mene) na Tviteru. Prvo Srbija Danas, a odmah zatim i Espreso. U 15.57 ispod slike sa Srbija Danas pišem „Vi stvarno niste normalni. Žiiiiiiiiiiv sam“. Onda iskače nova objava Kurira (kasnije izbrisana) i njima na „Preminuo Dušan Mašić“ u 16.08 odgovaram sa jednom rečju „Nisam“. Od mene toliko.Narednih 5 sati sam uglavnom na telefonu. Vest Hem daje 4 gola Aston Vili, ali Antonio ni jedan. A treba mi za Fantazi. Normalne nedelje upravo tome služe. Ova to nije. Zovem poznanika koji je visoko pozicioniran u Adria Media grupi i Kuriru. Objašnjavam mu šta se dogodilo, čovek ne može da veruje. Razni zovu. Jednima smešno, drugima tužno, a trećima žalosno. U sličnom tonu su i komentari na Tviteru. Možda bi se sve brže završilo da nisu pozvali iz portala Nova. Oni znaju da sam živ i samo traže komentar.

Svečanim otvorenjem i projekcijom filma „Čudo u ćeliji br. 7“ redatelja Mehmeta Ade Öztekina sinoć je započeo 9. Tjedan turskog filma koji se održava u zagrebačkoj Kinoteci. Ova revija turskog filma potrajat će do subote, 6. studenog, a filmove u Zagreb dovode Hrvatsko-turska udruga prijateljstva i Turski kulturni centar Yunus Emre sa sjedištem u Zagrebu. U pet dana bit će prikazano sedam dugometražnih filmova, među kojima ima i komedija i drama i romansi, kao svojevrsni presjek suvremene turske kinematografije. Ulaz na sve projekcije je besplatan, a ulaznice možete preuzeti na blagajni Kinoteke uoči početka projekcije. Organizatori napominju kako je svaka ulaznica zbog epidemioloških uvjeta striktno numerirana. Danas su na rasporedu dva filma, „Kisele jabuke“ u 17:30 i „Šampion“ u 20 sati.

Oprostite, gospođo, što vam upravo to pokušavam reći, znam, neprilično je, pa ipak je ovo tek bolnica za plućne bolesnike, nije ni vrijeme ni mjesto, ali ako biste možda mogli javiti nekome, da donese tu jednu bocu budući da sigurno samo u ovom bijednom prizemlju raspolažete s nekoliko njih, posve neupotrijebljenih, punih, opet ću biti bezobrazan, spasonosnog kisika. Biste li, molim vas, prekinuli svoje važne protokole i samo na trenutak pustili da se moje lice približi toj magičnoj rupi kroz koju ću tiho i sažeto reći što je na stvari. Evo obećavam, kad dobijemo tu bocu neću više baš ništa tražiti, ništa pitati, nećete me ni vidjeti ni čuti. Prišao je visok, mršav medicinski tehničar u prekratkim bijelim hlačama i zelenoj kuti. Hajmo mi, moj gospodine, rekao je i stao iza kolica. Ali on nema bocu, skoro je zavapila majka. Idemo mi odmah gore, gospođo, u sobu, ne brinite, rekao je mladić.

„Tvrdokorni antivakseri će se sve više ljutiti, ali njih više nitko, ni od vlasti, ni od znanstvenika, ne može uvjeriti da se trebaju cijepiti. Stoga se jednostavno morate odreći nekoliko postotaka populacije koja se nikad neće cijepiti i koja vam, na kraju krajeva, nije ni potrebna da bi proces cijepljenja uspio, jer stopostotna procijepljenost nije nužna“, smatra.Rolandom Pierik, profesor pravne filozofije na Sveučilištu u Amsterdamu na temu "obvezno cijepljenje, da ili ne". Odmah na početku reći će i kako je pitanje obaveznog cijepljenja prvenstveno filozofsko, pa tek onda pravno pitanje. „Kod nas u Nizozemskoj smo imali raspravu o covid-putovnicama, odnosno o zakonu da možete ući u restoran, kafić, kino ili na neki kulturni događaj samo ako ste cijepljeni, preležali bolest ili ste testirani u posljednjih 24 sata. I sad vi možete postaviti pitanje je li to zakonito, ali ako parlament donese zakon, to je to, naravno da je zakonito", kaže.