Desnica u Hrvata računa prije svega na staru hrvatsku navadu da Hrvati pamte koliko i kokoši u kokošinjcu. Tko li bi se sjećao svih domoljubnih obećanja Domovinskog pokreta i kome taj pokret uopće danas pripada kada u njemu nema lidera? Lidera? Nije li taj lider već jednom bio u HDZ-u i za vrijeme Ive Sanadera nosio plavu kabanicu u njegovoj kampanji? Nije li logično, dakle, da je desnica u Hrvata ponovo prevedena žedna preko vode ili je, avaj, na čelo desnice zapravo najlakše doći, busati se malo u prsa i slaviti domovinu, križati se u Crkvi i mahati zastavom, da bi hrvatskom domoljubu, branitelju i patriotu to bilo dovoljno da tom i takvom pokloni svoj glas? No što sada? Što iza konstitucije ove skupštine u Splitsko-dalmatinskoj županiji? Zar je netko drugi kriv za raspad desnice doli njen lider, Miroslav Škoro, koji je podvio rep? Taj biznismen i rodoljub koji će tom pokretu uvaljivati svoje nosače zvuka i svoje vino?

U vrijeme kada su se svjetski farmaceutski giganti međusobno natjecali i utrkivali sa vremenom, radi pronalaska cjepiva protiv Covida-19, u gradu Lješ u sjevernoj Albaniji dvije su osobe prodavale doze "čarobnog lijeka" koji nije bio ništa drugo nego obična mješavina klorovodične kiseline i vode koju su prodavali po cijeni od 20.000 leka (oko 160 eura). Veliki broj ljudi su bio je žrtva ove prevare, a policija je privela F. Froku (57) i H. Froku (30) kada su na Facebooku objavili tvrdnju da su otkrili lijek protiv Covida-19. Očajanje ili strah od gubitka voljene osobe zbog Covida-19 primorao je neke ljude da povjeruju u to da zaista postoje čarobni lijekovi. Društvene mreže su bile izvor informacija, alat za marketing i "onlajn trgovina" za prodaju navodnog lijeka, dok je „izum“ dolazio od ljudi koji nemaju nikakve medicinske temelje. Teško je kontrolirati sadržaj na mrežama, stoga javnost mora biti ta koja će istražiti i filtrirati točne informacije.

Moji su roditelji kao mladi pravnici trbuhom za kruhom napustili svoj Split i zaputili se u Pulu. Mnoge druge čekao je posao u Splitu, ali oni nisu bili te sreće. Tamo sam rođen i stoga prema Puli gajim snažne osjećaje i njegujem predivne uspomene. Neka tamošnja prijateljstva stvorena su za cijeli život, a neka su prerasla i u kumovanja. Otkad znam za sebe, znam i za Tomislava. Stanovali su kat ispod nas, a otac mu je bio vojno lice. Išli smo skupa u vrtić "Monte Zaro", a kada nismo bili u vrtiću ili smo gledali crtane filmove kod jednoga od nas ili gradili kule od pijeska ispred kuće u kojoj smo živjeli. Mene i moju obitelj rat je usmjerio natrag u Split, a njega u Novi Sad. Tomislava nikada više nisam vidio (iako sam puno puta pokušavao uspostaviti kontakt), ali slika njegovog sretnog i nasmijanog lica iz našeg djetinjstva u Puli zauvijek je ostala sa mnom ...

Jasno je da režim Milorada Dodika ne može pasti na izborima. Pogotovo ne na izborima koje želi osvojiti politička struja što je omogućila autokratsku i totalitarnu vladavinu jednog čovjeka – recimo, Milorada Dodika. I jasno je da režim Milorada Dodika ne može pasti na izborima na kojima pobjedu iščekuju politički klonovi pomenutog populiste u feudalističkom ekonomskom sistemu. No, jasno je da režim Milorada Dodika može pasti isključivo izborima: izborom javnog mnjenja da kontroliše prostor susreta, mogućnost da se okuplja, izražava i misli, izborom javnosti da reaguje na političke procese čiji rezultati utiču na cjelokupno društvo, izborom radnica i radnika da sindikalnim organizovanjem upravljaju preduzećem u kojem su zaposleni. Posebno, izborom civilnog društva da ne učestvuje u targetiranju i difamaciji osoba po osnovu prava na slobodno izražavanje, mišljenje i okupljanje.

Radovan Dobronić je dvije godine prije legendarne presude o švicarskom franku, hrabro presudio protiv Hrvatske radio televizije čije je vodstvo tužilo Hrvatsko novinarsko društvo zbog navodne povrede autorskih prava. U prosincu 2010. godine naprasno nije emitirana „Latinica“, višegodišnja autorska emisija Denisa Latina, koja je nosila naziv „Zločini privatizacije ne zastarijevaju“. U pripremi „Latinice“, odmah u startu zabranjen je prilog Josipa Oreča o bivšem šefu Carinske uprave Mladenu Barišiću i fantomskoj ispostavi Carinske uprave u Kanfanaru preko koje su se švercale cigarete s lažnim markicama. No, potom je mudro vodstvo HRT-a odlučilo da ne prikaže ni ostatak okljaštrene „Latinice“. Svaki od preostala tri priloga bavio se privatizacijskim skandalom. Bio sam tada predsjednik HND-a i odlučili smo u Novinarskom domu prikazati dijelove zabranjene „Latinice“.

„Vidi, sjećaš li se možda filma od Stanleya Kubricka 'Dr. Strangelove' i lika koji podiže desnicu u nacistički pozdrav, a zatim se ljevicom udara po njoj da se spusti? E, ti znaš i moje frendove, J. i A., pa čak i duže nego što znaš mene. Eto, to je to, taj pozdrav je neka naša stara interna zajebancija, satirično ismijavanje ondašnjih Adolfovih nacional-socijalista i današnjih neonacista“, započinje R. svoju priču. „Prije nekih šest tjedana, jednog jutra u vrijeme lockdowna, skupio sam kavu za van i krenuo preko frankfurtskog Starog mosta naći se s J. i A. Došao sam tamo do onog velikog raskrižja i čekao da pređem semafor, gdje su me čekali. Ugledao sam ih i krećući se prema njima napravio taj 'Strangelove geg'. Smijali smo se kad sam im prišao, ali okrenut leđima u tom trenutku nisam razumio naglu promjenu njihovih izraza lica. 'Guten tag', začuo se grub i ozbiljan glas. Okrenuo sam se, a iza mene su stajala tri policajca"