Na balkonu Gradske vijećnice u Puli, tik uz drevni Augustov hram na Forumu, središnjem gradskom trgu, jutros je osvanula zastava LGBTIQ+ ponosa. Time se Pula svrstala uz bok Rijeci koja već od ranije na istovjetan način, vješanjem zastave duginih boja, nedvosmisleno daje podršku LGBTIQ+ zajednici. Zastava se na balkonu našla na inicijativu nedavno osnovane udruge Proces s namjerom da se tako označi Mjesec ponosa koji se već tradicionalno obilježava svakog lipnja. Zanimalo nas je kako su tekli "pregovori" s gradskim vlastima o postavljanju zastave i jesu li iz Grada Pule odmah, bez premišljanja, pristali na tu ideju. Odgovor nam je ponudio Jan Franjul iz Procesa.„Javili smo se Upravnom odjelu za kulturu te odjelu za društvene djelatnosti, a pročelnice su nam odmah odgovorile s pozitivnom reakcijom gradskih vlasti koje su odmah odlučile podržati našu inicijativu“, objašnjava nam Franjul, dodajući kako je i novi gradonačelnik podržao njihovu ideju te je zastava istaknuta čim su je iz Procesa predali gradskim vlastima.

Ovo nije pismo podrške Srpkinje u tridesetim, koja drži Vašu sliku uz ikonu. Svakako da takvih neposlatih pisama ima među neplaćenim računima, starim brojevima Politike i šajkačama mnogih Srba, ali ovo nije takvo pismo. Sada već možete pretpostaviti da ovo nije ni prijateljsko pismo, jer moji prijatelji nisu ubice, secikese niti prevaranti. Jasno, ovo nikako ne može biti ni ljubavno pismo, daleko bilo, možete mi otac biti. Fascinantna je Vaša interpretacija sopstvene slobode kao apsolutne, da otmete jednoj grupi ljudi kuće, ulice, živote i fotografije, i „poklonite“ ih favorizovanoj grupi na koju gledate kao svoju i podaničku, znajući da činite nasilje i prema jednima i prema drugima. Otkrijte mi tajnu, kako ste uspeli da me uvučete u taj kolektivni zločin, i natovarite mi na leđa teret koji ste sami trebali poneti? Odakle Vam pravo da utičete na moj život do te mere da se „ne osećam kod kuće u sopstvenoj kući“? Sada ću prestati da Vas zapitkujem da ne upadnem u zamku i teretim Vas za sve svoje životne neuspehe.

Prvu od pet glazbenih emisija posvetili smo davnom vremenu prije društvenih mreža kad su se neke važne poruke najbrže širile kroz pjesme domaćih rockera, punkera i novovalnih heroja. Poruke skrivene u pjesmama često su bile provokativne i subverzivne što je glavne punk i rock „messengere“ izvuklo u prve redove svakodnevne borbe za slobodu govora pri kraju socijalističke epohe. O vremenu kad su popularni muzičari odigrali značajne uloge na društvenoj sceni za projekt Reflektor govore dvojica nezaobilaznih protagonista i svjedoka Yu-rock scene – Davor Sučić alias Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja i Siniša Škarica, dugogodišnji muzički urednik u zagrebačkom Jugotonu. Uz intervju kojeg vodi Goran Pirš Piro, moći ćete uživati u tematskom izboru glazbe koju je priredio vrsni muzički znalac, Ilko Čulić.

Jedan od neuobičajenijih prosvjeda koje smo imali priliku vidjeti od početka pandemije koronavirusa zbio se ovog tjedna u Finskoj. Pred tamošnjim parlamentom skupilo se, prema policijskim procjenama, oko 1.500 kulturnih radnica/ka tražeći veću podršku kulturi u ovim pandemijskim uvjetima. Na dobre rezultate Finske u borbi s koronavirusom, u odnosu na ostatak Europske unije, zasigurno je jedan od ključnih utjecaja imalo strogo ograničavanje javnih događaja. U takvoj politici „lockdowna“ posebno je stradao kulturni sektor koji sada zahtjeva veće subvencije od onih koje je vlada odobrila u prethodnom razdoblju. Stoga su pred parlamentom ovog četvrtka, točno u podne, organizirali prosvjed koji je bio i svojevrsni performans, s obzirom da su se sudionici, njih dakle 1.500, strogo pridržavali fizičke distance te su svi prosvjednici stajali poredani pred parlamentom uz identičan, propisani, razmak. Među prosvjednicima je bio veliki broj afirmiranih umjetnica/ka, od književnica/ka, preko glumica/aca do poznatih glazbenica/ka.

Danas su komičari i estradnjaci sve češći u vrhu hrvatske politike, a među prisutnim akterima su i glumci dugo godina emitirane humoristične emisije „Večernja škola“ (čiji podnaslov je sredinom 2000-tih glasio „Povratak upisanih“). Miroslav Škoro koji je do kraja bio u utrci za zagrebačku gradonačelničku fotelju, nastupao je tada pod imenom Ferdo Smičiklas „Mićko”, a glavni lik „Večernje škole“, profesor Kučina (Željko Pervan), član je Škorinog Domovinskog pokreta. U jednome intervjuu u kojem tumači svoje motive za ulazak u politiku, Pervan navodi neke nenormalnosti i „nastranosti” koje se, kako kaže, uvijek skrivaju „ispod površine, u banalnosti”, zaključujući da je Hrvatska kao „Afrika sa strujom”. No, umjesto da se – mi Hrvati – prema Pervanovoj natuknici, u bezakonju koje nas okružuje odvažimo na osvještavanje činjenice da smo i mi živući mrtvaci globalnog sistema, predlažem doslovno (no ne banalno) čitanje Nikolaidisa te fokusiranje upravo na figuru političara-komičara.

Europski parlament redovito provodi istraživanja javnog mnijenja o ključnim pitanjima u Europskoj uniji, a već godinu i četiri mjeseca najključnije je pitanje koronavirusa. Iz posljednjeg istraživanja jasno je vidljivo da hrvatski građani više strahuju od financijskih posljedice krize, koju je pandemija uzrokovala, u odnosu na ostale građane Europske unije, ukoliko gledamo prosjek. Raspoloženje hrvatskih građana u disbalansu je s prosjekom Unije u nekoliko segmenata, a svi oni mogu upozoravati na određenu dozu pesimizma i nepovjerenja u vlastitu državu. Primjerice, na pitanje da istaknu koji osjećaji najbolje opisuju njihovo trenutno stanje, gdje je bilo moguće dati više različitih odgovora, u Hrvatskoj je „nemoć“ biralo 36 posto ispitanih, dok je na razini EU taj odgovor izabralo njih 30 posto. Odabiralo se i "ljutnju" (Hrvatska 30, EU 22 posto) te "strah" (Hrvatska 27, EU 22 posto). No, tu nije kraj pesimizmu jer je na pitanje „smatrate li da stvari u vašoj zemlji idu u dobrom smjeru“ izuzetno visokih 74 posto ispitanih u Hrvatskoj odgovorilo „ne“.