Akademija likovnih umjetnosti, Filozofski fakultet, Akademija dramske umjetnosti, čak najnovije i Veterinarski fakultet, otkrili su nam samo neke od institucije u kojima godinama seksualni predatori djeluju ili ucjenjuju žene. Sve se naravno pokrenulo na Facebooku, točnije na stranici „Nisam Tražila“, koja je otvorena s ciljem da žene iz regije anonimno ili javno podijele svoje priče o zlostavljanju koje su doživjele. Anonimnost koja je zagarantirana na stranici, kako vidimo potaknula je proces koji, iskreno se nadam, neće i ne smije ostati samo na svjedočanstvima, već bi trebao rezultirati ozbiljnom kaznenom progonu, ali i zaustavljanju takvih užasa u budućnosti. No upravo na Facebooku, toj platformi na kojoj svaka budala može iznijeti svoj stav ili mišljenje, krenula je i jedna druga kampanja - Zašto su sve te silne žene uglavnom anonimne šutjele do sada?

Juče se navršilo sto dana od kako je u Sloveniji zabranjeno izlaziti na ulicu od devet uveče do šest ujutru. Policijski čas je postao nešto posve uobičajeno. Zabranjeno je napuštati svoju opštinu. Zabranjeno je okupljanje, ugostiteljski objekti ne rade. Zatvorene su sve trgovine osim onih sa hranom. Od oktobra su zatvorene sve škole. Vlada je ove sedmice donela odluku da deca u utorak ipak krenu u škole, a u četvrtak da više u školu ne smeju. Jednog dana možete frizeru, već sledećeg ne možete. Jednog dana možete da otputujete iz države, već sutradan ne možete da se vratite. Odluke vlade Slovenije se menjaju iz dana u dan, nekada iz sata u sat. O odlukama od životne važnosti građani i građanke bivaju obavešteni preko twitter poruka premijera Janeza Janše. Teško ko je više sposoban da ih prati. Posebno se vlast usred epidemije obračunava sa strancima, manjinama i kulturnjacima.

Srbija je 2019. godine prema godišnjem izveštaju Freedom House “Zemlje u tranziciji” svrstana među „delimično slobodne“ umesto u „slobodne zemlje“, dok je 2020. ova organizacija definisala Srbiju kao „tranzicioni ili hibridni režim“. Drugim rečima, prema merilima ove organizacije, Srbija je prestala da bude demokratija. Isti izveštaj navodi da su od 2012. godine i dolaska na vlast Srpske napredne stranke, politička i građanska prava nazadovala, sa povećanjem pritiska na nezavisne medije, civilno društvo i opoziciju. Istraživanja javnog mnjenja poslednjih nekoliko godina ukazuju na podeljenost srpskog društva prema EU i procesu pridruživanja. U odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana, građani Srbije pokazuju najveći skepticizam i negativan stav prema Evropskoj uniji i podeljeni su u odnosu na dobrobiti članstva. Dug proces pridruživanja bez željenih efekata stvara zamor i pojačava podozrivost prema samom članstvu i EU.

U trenutnim uvjetima ekonomske i zdravstvene neizvjesnosti, građani Europe traže nešto konkretno čega se mogu držati; vizija za budućnost koja uzima u obzir njihove brige, način života i vrijednosti. Europski san, vođen temeljnim principima EU - demokracija, inkluzija, ekonomski liberalizam - još uvijek može ispuniti tu prazninu. Međutim, ova se vizija može ostvariti samo ukoliko europski lideri shvate da bez plana za budućnost ne može biti izlaza iz neizvjesnosti sadašnjosti. Počinjemo u petak (29.01). Treće izdanje “Priča iz regije” provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji sa crnogorskim elektronskim novinama PCNEN i partnerima iz Albanije (IDM), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), Bugarske (Sega.bg), Grčke (Macropolis) i Slovenije (Had).

Koliko traje imunitet stečen prebolijevanjem i cijepljenjem jedna je od najvećih i svakako najvažnijih enigmi COVID-19 pandemije. Nakon nekolicine inicijalnih istraživanja koja nisu obećavala dobre vijesti, novije, dugotrajnije studije temeljene na većem uzorku daju nadu da bi imunitet kod većine ipak mogao trajati barem godinu dana, a potencijalno i duže. O tome što su znanstvenici dosad naučili o imunološkom odgovoru našeg tijela na infekciju virusom SARS-CoV-2 za Lupigu su pojasnili jedan od autora ovog zapaženog istraživanja, ujedno i jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika na ovu temu, dr. Allesandro Sette s kalifornijskog La Jolla instituta za imunologiju, te dr. Felix Wensveen s Medicinskog fakulteta u Rijeci čije aktualno istraživanje pokušava odgovoriti hoćemo li biti imuni i na razne mutacije virusa. S dvojicom znanstvenika, u potrazi za odgovorima, vodili smo opsežan razgovor.

Miri Furlan nije ostalo ništa drugo nego da ode u izgnanstvo, u Sjedinjene Američke Države, ali žurnalistički hrvatski asovi ni tada je nisu ostavili na miru. Feljton tjednika Globus, u kojem su joj njegov autor i nadređeni urednik pedantno "izvadili utrobu", objavljivan je između 31. siječnja i 14. veljače 1992. godine. U to je vrijeme Mira Furlan sa suprugom, redateljem Goranom Gajićem, već bila u SAD-u. Tekst je nepotpisan, točnije potpisao ga je "Globusov investigativni tim", a svoj glodurski potpis na njega je stavio Denis Kuljiš, kojega su u kolovozu 2019. godine brojni hrvatski novinari i novinarke u legendu ispratili ganutljivim oproštajnim napisima, gdje je spomenuti figurirao kao najveći hrvatski novinar otkad je hrvatskoga novinarstva. Globusov feljton o Miri Furlan, što će se kasnije doznati, pisao je novinar Rene Bakalović. Lupiga se potrudila i pronašla sva tri nastavka ovog sramotnog, mizoginog i huškačkog feljtona.