Hrvatski predsjednik Zoran Milanović potvrdio je u srijedu da je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić njegov (novi) kandidat za predsjednika Vrhovnog suda. 

„Dogovorili smo se da se javi na natječaj. Minirali su i obeščastili jednu kandidatkinju, sad je ovo muškarac, sudac je, relativno poznat sudac, nije moj prijatelj, ali sam pratio njegov rad”, obrazložio je, pa dodao: “Sad je na ekipi da kažu hoće ili neće, pa da vidimo tko je sljedeći. Ne oni koji se nameću. Nitko mi se neće nametati, to neću dopustiti”.

Milanović kaže da nije o novom kandidatu razgovarao s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. 

“Je li se javilo još nekoliko ljudi? Nek’ se javi, neću ih predložiti. Ja ću predložiti prema svojim kriterijima”, rekao je Milanović.

A Plenković (zasad) nije a priori odbio Milanovićev prijedlog, onako kako ga je odbio kad je predsjednik predložio profesoricu Zlatu Đurđević. Kao Sfinga i kao da on na sve to neće, ma i ne želi imati bilo kakav utjecaj, Plenković je komentirao: „Nemam ništa protiv. Ja bih mogao reći da je to briljantno. Predsjednik Vlade je porijeklom s Hvara, baš kao i ministar zdravstva. Ako bude i predsjednik Vrhovnog suda s Hvara, s mog zavičajnog kuta to je pjesma od izbora”. 

Predsjednik i premijer već su mjesecima u ratu oko izbora predsjednika Vrhovnog suda (FOTO: HINA/Damir Senčar)

Vidjet ćemo je li baš. Radovan Dobronić (61) ostavio je glavni trag u svojoj karijeri kao sudac koji je 2013. godine donio čuvenu presudu u „slučaju franak“. Presudio je u korist društva Potrošač koji je inicirala Udruga Franak protiv osam poslovnih banaka. Dobronić je obrazložio kako su banke povrijedile interes potrošača, netransparentno mijenjajući kamatne stope pa je njihove valutne klauzule koje se tiču „švicarca“ proglasio nezakonitim. Ta je Dobronićeva presuda ostala, održala se i poslije žalbi i kontra-presuda, jer je Ustavni sud RH u veljači ove godine odbacio tužbe hrvatskih banaka koje su se žalile na presude Vrhovnog suda i Visokog trgovačkog suda zbog nepoštenih ugovornih odredbi vezanih uz švicarski franak i tako konačno potvrdio ništetnost valutne klauzule. 

A Dobronić je i dvije godine prije legendarne presude o švicarskom franku, hrabro presudio protiv Hrvatske radio televizije čije je vodstvo tužilo Hrvatsko novinarsko društvo zbog navodne povrede autorskih prava. 

U prosincu 2010. godine naprasno nije emitirana „Latinica“, višegodišnja autorska emisija Denisa Latina, koja je nosila naziv „Zločini privatizacije ne zastarijevaju“. Autori spornih priloga su bili Ana Jelinić, Nataša Ban, Petar Štefanić i Josip Oreč. Bilo je to i vrijeme pripreme ustavnih promjena kojima je „papirnato“ definirano - da ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata. Uneseno je to u Ustav RH, a slijedom takve odredbe osuđen je kasnije samo Ivo Sanader.

No, vratimo se „Latinici“. U pripremi „Latinice“, odmah u startu zabranjen je prilog Josipa Oreča o bivšem šefu Carinske uprave Mladenu Barišiću i fantomskoj ispostavi Carinske uprave u Kanfanaru preko koje su se švercale cigarete s lažnim markicama. No, potom je mudro vodstvo HRT-a odlučilo da ne prikaže ni ostatak okljaštrene „Latinice“. Svaki od preostala tri priloga bavio se privatizacijskim skandalom.

Bio sam tada predsjednik HND-a i, naravno, u dogovoru s novinarima HTV-a i rukovodstvom HND-a na HTV-u, Sanjom Mikleušević Pavić i Elizabetom Gojan, odlučili smo u Novinarskom domu prikazati dijelove zabranjene „Latinice“. Poziv za večernje prikazivanje pod nazivom „HRT cenzurirano“ uputili smo putem naše web-stranice. Takvo okupljanje nije imalo posve otvoreni, javni karakter. Željeli smo da dođu zainteresirani novinari i medijski stručnjaci, pa da poslije prikazivanja otvorimo raspravu. 

Latinica je u siječnju 2011. godine konačno izgnanan s HRT-a pod obrazloženjem da joj je "istekao rok trajanja" (FOTO: Arhiva)

Toga popodneva stigla nam je s Trgovačkog suda privremena zabrana prikazivanja, ne cijele „Latinice“, nego priloga o privatizaciji Jadran filma, koju je ishodilo Odvjetničko društvo Miljević i partneri. U upozorenju Miljevića i partnera stajalo je da bi emitiranjem priloga „nastupila za Jadran film i Vinka Grubišića šteta velikih razmjera“. 

U Novinarskom domu se okupilo stotinjak ljudi i te večeri prikazali smo prilog Josipa Oreča o Kanfanaru. I novinar-autor prisustvovao je projekciji. Prikazali smo, dakle, prilog koji je prethodno cenzuriran, i da je „Latinica“ išla u program, išla bi bez njega. 

HRT je tužio Hrvatsko novinarsko društvo (tužbu je potpisao tadašnji v.d. glavnog ravnatelja Josip Popovac, sadašnji šef Vijeća za elektroničke medije, tradicionalno bezbojni HDZ-ov kadar). To je bila prva tužba najveće televizije protiv vlastitog strukovnog udruženja. Nekoliko godina kasnije zaredale su druge brojne HRT-ove tužbe, i protiv HND-a, i protiv vlastitih novinara i protiv mnogih drugih redakcija i novinara koji su se „drznuli“ kritizirati stanje na tzv. javnoj televiziji. HRT se u tužbi protiv HND-a pozivao na neograničeno autorsko pravo iskorištavanja, pa da ima pravo zabraniti prikazivanje i „bunkerirati“ autorsko djelo. 

Na sudske rasprave koje je sazvao sudac Radovan Dobronić išli smo Ivica Grčar, tadašnji predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, Vladimir Lulić, tadašnji glavni tajnik HND-a i ja. HND je zastupao odvjetnik Maro Mihočević iz odvjetničkog ureda Nobilo. Dobronić je pomalo knjiški, samotnički izgledao, sjedeći uz stol prenatrpan brojnim spisima i papirima. Kada je počela rasprava, moglo se primijetiti da je odlično proučio spis, činilo nam se da nam je naklonjen i svi smo imali čvrst dojam da je to čovjek koji će suditi i presuditi pošteno, sudac kojeg nimalo ne fascinira navodno najveća i najbolja javna televizija u ovom dijelu Europe, a i šire.

Sjajno je bilo slušati kako govori o neprihvatljivosti cenzure, pa to je i ustavna odredba da cenzure ne smije biti, a mi smo, naravno, iz dugogodišnje novinarske prakse znali kako je cenzure bilo, ima je i bit će. Nažalost i cenzura se čini nekakvim pretežito geografskim fenomenom, čak endemom.

Dobronić je 9. svibnja 2011. godine u cijelosti odbacio tužbu HRT-a pokrenutu protiv HND-a zbog navodne povrede autorskih prava. Sudac Trgovačkog suda je zaključio da u emisiji „Latinica“ nema ničega zbog čega bi HRT pretrpio bilo kakvu štetu. Zaključeno je da je HND radio ono što mu je dužnost raditi, štititi svoje novinare i pravo na informiranje, dok je HRT pokretanjem ovog parničnog postupka i cenzuriranjem „Latinice“ prekršio svoje javne obveze koje proizlaze iz Zakona o HRT-u. Dobronić je istaknuo da je HRT kao ustanova javnog informiranja zakonski obvezan primjenjivati i odredbe o pravu javnosti na informiranje, čak i unatoč eventualno mogućim štetama. A u TV emisiji „Latinica“ „Zločini privatizacije ne zastarijevaju“ nesporan je interes javnosti.

Tadašnja direktorica programa HRT-a Hloverka Novak Srzić autoru nikad prikazanog priloga čestitala je na nagradi za taj prilog (FOTO: Lupiga.Com)

Visoki trgovački sud u Zagrebu je dvije godine kasnije, 2013. godine, preinačio Dobronićevu presudu. Klasika, rekli bismo, morali smo platili HRT-u dvadesetak tisuća kuna parničnih troškova.

Našem kolegi Josipu Oreču su vrlo brzo nakon što mu je cenzuriran prilog o fantomskoj carinskoj ispostavi u Kanfanaru kojeg smo prikazali u Novinarskom domu, Popovac i vječiti Mislav Stipić, ondašnji v.d. ravnatelj Hrvatske televizije, otkazali suradnju, jednostavnim rječnikom - dobio je otkaz. 

Nekoliko dana prije prvostupanjske presude koju je donio Radovan Dobronić, na Dan slobode medija 2011. godine, Josipu Oreču uručena je nagrada HND-a za istraživačko novinarstvo. Nagradu je dobio za prilog koji nikad nije javno prikazan, a zbog njega je izgubio posao. 

„Svoju nagradu doživljavam kao nagradu cijelom timu emisije 'Latinica' koje više nema. Ovo je njihova nagrada, svi su oni utkali sebe u nju“, rekao je Oreč na dodjeli. U publici u Novinarskom domu bila je i direktorica programa HRT-a, Hloverka Novak Srzić, koja je nakon govora, kako su zabilježili mediji, prišla Oreču i čestitala mu. 

„Pitao sam je li to od srca, a ona je rekla da jest", rekao je Oreč.

Sudac, gospodin Radovan Dobronić bit će opet u fokusu javnosti, koliko god njemu to nije najprirodnija stvar na svijetu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube