Zazor prema onome “baviti se filozofijom” do te je mjere narastao da se svako akademsko mudrovanje unaprijed odbacuje, najčešće s pravom, kao propalo. S pravom, jer u takvim nastojanjima trijumfira filozofska lažna svijest, koja neprekidno “filozofira”, a da nikada ništa ne kaže, koja u filozofiji jedino shvaća i priznaje doksografiju, pa otuda ne prestaje da dokazuje dokazano... Takvi trudbenici su učinili da danas imamo mnogo filozofa, a malo filozofije. Mi, doduše, treba da razumijemo i pamtimo put starih - jer bez toga napretka nije - ali ne i da ga nekritički obnovimo. Jer, ono što našem vremenu nedostaje nije znanje, nego prije mišljenje. I dok je iz same filozofije poteklo negodovanje spram okoštalosti školskog umovanja, filozofija je nesmanjenom žestinom odbacivala žaoke laičkog zadijevanja, pa je u takvim diskusijama često ostajala bez partnera...

U malom parku, što se rasprostro na križanju Savske i Koturaške ulice u Zagrebu, parku kraj kojeg većina građana prođe ni ne primjećujući ga, do jučer ništa nije ukazivalo kakva se tragedija tamo odigrala krajem svibnja 1942. godine. Ne možemo ni zamisliti strah, vrisku i osjećaj neizvjesnosti 69 Roma koje su ustaške vlasti strpale u stočne vagone i odvezle u izglednu smrt. Nikolić, Lakatoš, Štefanović, Maleković, Kovačević, Šajnović – tako su se prezivale obitelji koje su pokupljene s kućnih adresa i upućene u Jasenovac. Sve njih ustaše su iz raznih zagrebačkih naselja dovele na mjesto koje je današnji Park 5. studenoga. Postoji i zapis o tome kako su prije polaska za zloglasni jasenovački logor zatvoreni u vagone za stoku čekali dva dana. Od jučer u parku koji nosi ime 5. studenog ipak postoji malen, ali značajan podsjetnik na zlo koje se tamo dogodilo.

„Metak u čelo, štrik na vrat“, „protjerat gamad“, „najebat ćeš ako Bog da“, „trebaće ti doktor“, „srešću te kad-tad“, „treba ga nabit na kolac“ i tako dalje i tako dalje. Sve nabrojano samo je mali dio prijetnji, i to onih „pristojnijih“, koje se javno upućuju Borisu Dežuloviću otkako je napisao kolumnu „Jebo vas Vukovar“ objavljenu na portalu N1 televizije. „Zna li netko adresu ovog štakora“, pitali su mnogi, a onda je netko krvi žedan uistinu objavio Dežulovićevu adresu. U zaštitu kolumniste N1 televizije jučer je stalo Hrvatsko društvo pisaca (HDP) koje je oštro osudilo prijetnje upućene Dežuloviću. "Ionako izložen neugodnostima zbog svog javnog rada, Dežulović je proglašen plijenom u otvorenoj sezoni lova koja se vodi na društvenim mrežama, u medijima desne političke orijentacije, ali i u državnim institucijama koje pokušajima ugrožavanja Dežulovićeve egzistencije daju državni, režimski legitimitet", zaključuje se u priopćenju.

Nekih stotinjak metara od zastave EU nalazi se i kućni broj 29 j. Na desnoj strani ceste nekoliko kuća ima broj 29, no razlikuju se abecedom. Slovo "j" nema kuću, nego tek jedan kontejner u kojem živi Đorđe. On je svoj broj 29 j nacrtao na sandučić koji je pričvršćen na dotrajali električni drveni stup. Đorđe Popović je nekoć tu imao drvenu kućicu koji je razdrndao potres. Sada na tom mjestu stoji kontejner koji su mu poklonili bajkeri iz zagrebačke Dubrave. Iza kontejnera je drvena građa. To je sve što je ostalo od njegove rodne kuće. Prije mjesec dana Đorđe je operirao tumor na bubregu i sada se oporavlja. Zatekli smo ga na stolici ispred kontejnera kako čita Sveto pismo. Kaže da tako provodi dane kada je vani dovoljno toplo. Ispred kontejnera se nalazi crvena staza koja podsjeća na "crveni tepih" glamuroznih događanja. Daleko je ovo od glamura. Ovo je rub Europe, Europske unije ...

Iako neki hrvatski „stručnjaci“ još otpočetka godine ponavljaju da je pandemija Covida-19 gotova, a neki su još u veljači „izračunali“ da se pandemija „više ne može razbuktati“, jučer je u Hrvatskoj zabilježen rekordan broj novozaraženih. Stoga ne čudi da se o svemu sinoć oglasilo pet krovnih liječničkih organizacija koje navode da su morali reagirati zbog pogoršanja epidemiološke situacije. Od Vlade i Nacionalnog stožera civilne zaštite su u svom zahtjevu zatražili da hitno donese šest ključnih epidemioloških mjera koje bi usporile širenje zaraze i spasile bolnički sustav, jer liječničke organizacije strahuju da bi on uskoro mogao biti u kolapsu. Među ostalim, zahtjeva se šire uvođenje covid potvrda, kao prvo na radnom mjestu bez obzira radi li se o javnom, državnom ili privatnom sektoru, ali i za kafiće, restorane i trgovačke centre. Također zahtijevaju provođenje online nastave sljedeća dva tjedna te organiziraniji sustav cijepljenja.

„Glavni argument vladajućih bio je da su socijalisti isto što i komunisti samo speluju riječi drugačije. Kao i sindikati. Tokom cijelog mog profesorskog života studenti su mislili da su komunisti, socijalisti, sindikati, anarhisti i slično, zapravo jedno te isto. Svaki Europljanin razumije razliku, ali Amerikanci ne, od 1945. godine do danas ideološka dogma je sveprisutna, nametnuta u medijima i obrazovanju: SAD kapitalizam i minimalna vladina aktivnost je dobra, a sve drugo je loše, sve drugo je komunizam, socijalizam itd...”, objašnjava američki ekonomski analitičar Richard Wolff koji je nedavno gostovao u seriji online-diskusija beogradskog centra Rex. Wolff tvrdi da se radnici osjećaju izdanima, prosperirali su jedino političari koji su im se obraćali, poput Trumpa u ime desnice, odnosno Bernieja Sandersa u ime ljevice. Trump je, kako je poznato, obećavao popraviti situaciju tako što će zaustaviti deindustrijalizaciju.