Svima koji vjeruju da su uljuđeni (sjevero)zapadnjaci odavno cijepljeni protiv rasizma i sličnih gadosti, pa je infekcija time danas rezervirana samo za nas ostale – recimo na Balkanu – njemački je ministar zdravstva Jens Spahn prošli tjedan udario gromku pljusku. Ili ga je zakačio neki još nepoznat soj: izjavio je u Bildu da se uzrok velikom širenju koronavirusa u Njemačkoj početkom lanjske jeseni krije u ljetnim učestalim putovanjima građana porijeklom s Balkana i Turske koji mahom svoj godišnji odmor provode u starom zavičaju. Njemački su Turci tad reagirali krajnje uvrijeđeno, javio se kritikom i albanski premijer, ali bi vjerojatno sve ostalo na tome da novinari Welta nisu bili dodatno ljubopitivi i upustili se u fact-checking. Iz ministarstva im je poručeno da se tvrdnja zasniva na dvama istraživanjima saveznog Instituta Robert Koch o kretanjima njemačkih građana, na što je Welt presavio tabak i optužio Spahna da priča – bajke.

Kasno uveče stigla je poslanica Srbima sa Andrićevog venca. “Nisu osuđeni ni Srbi, ni srpski narod. Glavu gore, najvažnije je da radimo i otvaramo fabrike”, izustio je Vučić. Nije mogao da ne slaže kao pas (zašto li se tako kaže?), te se pohvalio izmišljenim, ili sumnjivim izvođenjem ratnih zločinaca pred lice pravde, odnosno beogradske sudove. Zatražio je da Srbi - jer “nema ničeg logičnijeg” - izdržavaju kazne u srbijanskim kaznionicama. I niko nije zvao Hitnu pomoć. Rekao je da se sudi uglavnom Srbima, da se Hrvati i Albanci uglavnom oslobađaju. Državna televizija je u udarnom Dnevniku objavila neutralni izveštaj, odrobijan hinjenom nezainteresovanošću, ali je, očekivano, profašistički državni roto proizvod Večernje novosti (urednik Milorad Vučelić) briljirao na svom sajtu i na naslovnici prvog izdanja “Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor: Sramna presuda srpskom generalu”. I ova medijska kuća kao i srodni joj patriotski lajavci daju ozbiljan prostor sutkinji Patrisiji Matimbe Nijambe.

„Znam ga ja jer je odavde. Nije on takav čovjek kako su presudili. Nije on naređivao, ni ubijao. On je branio svoj narod – ljudski“, reći će u kameru jedan od stanovnika Kalinovika, varošice smještene u bosanskim vrletima kamo vas put zasigurno neće slučajno nanijeti. „On“ je Ratko Mladić, haški osuđenik na doživotnu kaznu zatvora, a rođen je u selu Božinovići nedaleko Kalinovika koji je udaljen sat i pol vremena vožnje od Sarajeva i, po lošim cestama, dva sata vožnje od Konjica. Poput mještanina iz uvodne rečenice i svi ostali razočarani su presudom i gorljivo, točnije zdravom razumu nezamislivo, brane svog nekadašnjeg sumještanina. Uglavnom tvrde da je Mladić dobar čovjek i nevini srpski junak. Nitko od ljudi koji su stali pred kameru nije pokazao ni zrno mogućeg kritičkog propitivanja Mladićeve uloge u monstruoznom ratu, a iz viđenog možemo samo zaključiti da u Kalinovik suočavanje s prošlošću nikad neće ni kročiti.

Na balkonu Gradske vijećnice u Puli, tik uz drevni Augustov hram na Forumu, središnjem gradskom trgu, jutros je osvanula zastava LGBTIQ+ ponosa. Time se Pula svrstala uz bok Rijeci koja već od ranije na istovjetan način, vješanjem zastave duginih boja, nedvosmisleno daje podršku LGBTIQ+ zajednici. Zastava se na balkonu našla na inicijativu nedavno osnovane udruge Proces s namjerom da se tako označi Mjesec ponosa koji se već tradicionalno obilježava svakog lipnja. Zanimalo nas je kako su tekli "pregovori" s gradskim vlastima o postavljanju zastave i jesu li iz Grada Pule odmah, bez premišljanja, pristali na tu ideju. Odgovor nam je ponudio Jan Franjul iz Procesa.„Javili smo se Upravnom odjelu za kulturu te odjelu za društvene djelatnosti, a pročelnice su nam odmah odgovorile s pozitivnom reakcijom gradskih vlasti koje su odmah odlučile podržati našu inicijativu“, objašnjava nam Franjul, dodajući kako je i novi gradonačelnik podržao njihovu ideju te je zastava istaknuta čim su je iz Procesa predali gradskim vlastima.

Ovo nije pismo podrške Srpkinje u tridesetim, koja drži Vašu sliku uz ikonu. Svakako da takvih neposlatih pisama ima među neplaćenim računima, starim brojevima Politike i šajkačama mnogih Srba, ali ovo nije takvo pismo. Sada već možete pretpostaviti da ovo nije ni prijateljsko pismo, jer moji prijatelji nisu ubice, secikese niti prevaranti. Jasno, ovo nikako ne može biti ni ljubavno pismo, daleko bilo, možete mi otac biti. Fascinantna je Vaša interpretacija sopstvene slobode kao apsolutne, da otmete jednoj grupi ljudi kuće, ulice, živote i fotografije, i „poklonite“ ih favorizovanoj grupi na koju gledate kao svoju i podaničku, znajući da činite nasilje i prema jednima i prema drugima. Otkrijte mi tajnu, kako ste uspeli da me uvučete u taj kolektivni zločin, i natovarite mi na leđa teret koji ste sami trebali poneti? Odakle Vam pravo da utičete na moj život do te mere da se „ne osećam kod kuće u sopstvenoj kući“? Sada ću prestati da Vas zapitkujem da ne upadnem u zamku i teretim Vas za sve svoje životne neuspehe.

Prvu od pet glazbenih emisija posvetili smo davnom vremenu prije društvenih mreža kad su se neke važne poruke najbrže širile kroz pjesme domaćih rockera, punkera i novovalnih heroja. Poruke skrivene u pjesmama često su bile provokativne i subverzivne što je glavne punk i rock „messengere“ izvuklo u prve redove svakodnevne borbe za slobodu govora pri kraju socijalističke epohe. O vremenu kad su popularni muzičari odigrali značajne uloge na društvenoj sceni za projekt Reflektor govore dvojica nezaobilaznih protagonista i svjedoka Yu-rock scene – Davor Sučić alias Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja i Siniša Škarica, dugogodišnji muzički urednik u zagrebačkom Jugotonu. Uz intervju kojeg vodi Goran Pirš Piro, moći ćete uživati u tematskom izboru glazbe koju je priredio vrsni muzički znalac, Ilko Čulić.