U kulturi sjećanja mnogih Brođana još su i dalje žive slike kolona radnika koji napuštaju tvorničke hale, puni vlakovi i autobusi Đurinih radnika koji se vraćaju s posla, no pitanje je dokad? Tvornica iz Slavonskog Broda koja je nedavno obilježila veliku obljetnicu je, koliko god to nevjerojatno zvuči, njegovala duh radnika na poslu i izvan njega. Ljetovanja i zimovanja bila su osigurana, a plaćalo se čak i lječilište za one koji su obavljali zahtjevniji posao. Vodilo se računa da su radnici sportsko aktivni i da djeluju u zajednici, a možda najbizarniji podatak ukazuje da se radnike poticalo na – pisanje poezije. Na početku razgovora s Anom Rajković Pejić, djelatnicom Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, koja je istraživala ove teme, zanimalo nas je koliko se i po čemu tadašnji „novi socijalistički čovjek“ razlikuje od današnjeg.

Marko je jučer podijelio kratki tekst. U vezi autizma. Na kraju molba da svi koji pročitaju, kopiraju to na svoje zidove. Dobio je tristotinjak lajkova. Marko nije osmislio tu obavijest. Neko je i njemu to “natakario pod nos”, kako on to voli da kaže. Stavio ga pred svršen čin. Podijeli ako si čovjek, kao da je poručivao tekst. A on jest čovjek. Copy-paste. Savjest mirna. Ni u džep, ni iz džepa. Zaboravljeno nakon dvije minute. Goran nije podijelio Markov post na svom zidu. Nikad nije imao potrebu da na taj način, virtualno, javno pred svima, pokazuje suosjećanja prema ugroženim i slabijim. Proživljavao je to na drugi način. Vlastiti. U stvarnom životu. Goranovoj kćerki je dijagnosticiran blaži oblik autizma. Tatina sreća je ispoljavala svoju različitost tako što je radila sve po svom. Živjela u svom svijetu. Sretna. Nije pokazivala neku preveliku želju za kontaktom sa ostalim vršnjacima.

"Tko sije, taj i žanje" – izraz je koji se koristi za nekoga tko sije s ciljem da nakon nekog vremena skupi prinose. Međutim, brojni javni dužnosnici i službenici na Kosovu žanju bez da siju, upetljani u široku i veliku mrežu korupcija i prevara. Operacija pod kodnim imenom "Subvencija" počela je u veljači 2021. godine, a potom je 12 službenika završilo s lisicama na rukama, dok je akcija nastavljena i u lipnju, kada je privedena još 21 osoba. Pri pretresima u domovima osumnjičenih, pronađeno je oko 400.000 eura. Zaplijenjeni su i automobili, kompjuteri i telefoni. O tome kako su brojni dužnosnici tražili i dobivali novac od poljoprivrednika, svjedoče i snimke prisluškivanih telefonskih razgovora, koji su i doveli do otkrivanja cele korupcijske mreže. Inspektori su se prethodno dogovarali s poljoprivrednicima oko raspodjele vrijednosti subvencije, koja je u nekim slučajevima dostizala i do 70 posto za službenike ili dužnosnike, a 30 za poljoprivrednike.

Šetnja ulicama otkriva realnost. Građevinski radovi su u usponu i između stambenih blokova iz ere komunizma, građevina s jarkim bojama i nekoliko preostalih povijesnih zgrada, nalazi se sveprisutno i rastuće prisustvo betona. Veliki neboderi podignuti su širom središta grada, a bezbrojne građevinske lokacije dominiraju krajolikom. Snimci s drona u periodu lipanj-srpanj 2021. godine, pokazali su najmanje 414 aktivnih građevinskih lokacija u gradu. U međuvremenu, u 2020. godini, izdano je ukupno 201 građevinskih dozvola, jedna na svakih 48 sati. U prvom kvartalu 2021. godine, izdane su građevinske dozvole u vrijednosti od oko 127 milijuna dolara, skoro dvostruko više u usporedbi s istim razdobljem 2020. godini. U svakom slučaju, napredak je neophodan, a investicije u infrastrukturi, stambenu politiku, te u poslovne objekte i tržne centre su poželjne. Ali, koja je cijena svega toga?