„Čisto podzemlje“ ime je speleološke inicijative koja neumorno pokušava očistiti hrvatske jame i spilje jer su one, daleko od ljudskih pogleda, pretrpane smećem. Inicijativa ima i svoju Facebook stranicu na kojoj redovno objavljuju prizore koje speleolozi zatiču u podzemlju. A ti su prizori šokantni i uznemirujući. Snimljene fotografije reći će vam zašto je ljudska vrsta vrijedna prezira. „Smeće u jami je potpuno svježe ... jučer bačeno s obližnjeg puta. Lokalni ljudi uspjeli su ubaciti preko 100 kubika kućanskog otpada, strvina, krupnog i građevinskog otpada, lijekova, kemikalija i pesticida. Smeće smo dosad vidjeli samo mi speleolozi, jer - okolica ulaza je čista kao suza ... a u podzemlju horor film“, objašnjavaju iz „Čistog podzemlja“, navodeći kako je Gaćina jama samo jedna od 103 ovakve onečišćene lokacije u široj okolici Splita, dok ih je na području Hrvatske zabilježeno više od 900.

Nekih tridesetak kilometara od Zagreba u smjeru Siska već se šezdesetak godina nalazi Kaznionica Turopolje, a uz nju i Odgojni zavod Turopolje. Tamo se ovog ljeta uputilo deset umjetnika, članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), i ostavilo dubok trag na tamošnjim objektima. Naime, HDLU je u Turopolju provodio projekt „Sloboda stvaranja“ s ciljem estetizacije i revitalizacije zatvorskog prostora umjetnošću. Ukupno jedanaest zanimljivih radova koji su bitno izmijenili inače sive zatvorske prostore, unijevši u njih malo boje i vedrine, potpisuju Miron Milić, Goran Rakić, Ivo Kosanović, Tea Jurišić (Kvar Illustration), Jelena Bando, Klara Rusan (Klarxy), Lav Paripović, Damir Sobota, Tomislav Lončarić (Lonac) i Melinda Šefčić. Svi njihovi radovi, koje vam donosimo na fotografijama u nastavku (prije i poslije intervencija), osmišljeni su i promišljeni u suradnji s institucijama u kojima su intervencije realizirane.

Charlie Watts na svojim je bubnjevima držao ritam muzičke podloge naših života. Ta ocjena, jedna od mnogih izrečenih u tuzi globalne zajednice zbog smrti 80-godišnjeg bubnjara Rolling Stonesa 24. kolovoza, istodobno je i više i manje od prigodnog oproštaja u nekrologu za velikog glazbenika: ona je konstatacija paradoksalne činjenice da je jedan bubnjar, koji se cijeloga života klonio skandalozne kronike što rutinski prati rock'n'roll, mogao izravno i doslovno utjecati na živote tolikih ljudi na cijelome planetu. Jer uistinu: koliko je rock kultura izmijenila lice ovoga svijeta, toliko je čvrsti, nepokolebljivi ritam Charliejevih bubnjeva transformirao lice rock'n'rolla, a s njim i sudbine svakoga od nas. Točno 58 godina bubnjao je na stageu iza Jaggera, Richardsa i ekipe. Prišao im je 1963. godine, kao nesvršeni grafički dizajner; posljednji koncert sa Stonesima održao je 2019. godine.

Desnica u Hrvata računa prije svega na staru hrvatsku navadu da Hrvati pamte koliko i kokoši u kokošinjcu. Tko li bi se sjećao svih domoljubnih obećanja Domovinskog pokreta i kome taj pokret uopće danas pripada kada u njemu nema lidera? Lidera? Nije li taj lider već jednom bio u HDZ-u i za vrijeme Ive Sanadera nosio plavu kabanicu u njegovoj kampanji? Nije li logično, dakle, da je desnica u Hrvata ponovo prevedena žedna preko vode ili je, avaj, na čelo desnice zapravo najlakše doći, busati se malo u prsa i slaviti domovinu, križati se u Crkvi i mahati zastavom, da bi hrvatskom domoljubu, branitelju i patriotu to bilo dovoljno da tom i takvom pokloni svoj glas? No što sada? Što iza konstitucije ove skupštine u Splitsko-dalmatinskoj županiji? Zar je netko drugi kriv za raspad desnice doli njen lider, Miroslav Škoro, koji je podvio rep? Taj biznismen i rodoljub koji će tom pokretu uvaljivati svoje nosače zvuka i svoje vino?

U vrijeme kada su se svjetski farmaceutski giganti međusobno natjecali i utrkivali sa vremenom, radi pronalaska cjepiva protiv Covida-19, u gradu Lješ u sjevernoj Albaniji dvije su osobe prodavale doze "čarobnog lijeka" koji nije bio ništa drugo nego obična mješavina klorovodične kiseline i vode koju su prodavali po cijeni od 20.000 leka (oko 160 eura). Veliki broj ljudi su bio je žrtva ove prevare, a policija je privela F. Froku (57) i H. Froku (30) kada su na Facebooku objavili tvrdnju da su otkrili lijek protiv Covida-19. Očajanje ili strah od gubitka voljene osobe zbog Covida-19 primorao je neke ljude da povjeruju u to da zaista postoje čarobni lijekovi. Društvene mreže su bile izvor informacija, alat za marketing i "onlajn trgovina" za prodaju navodnog lijeka, dok je „izum“ dolazio od ljudi koji nemaju nikakve medicinske temelje. Teško je kontrolirati sadržaj na mrežama, stoga javnost mora biti ta koja će istražiti i filtrirati točne informacije.

Moji su roditelji kao mladi pravnici trbuhom za kruhom napustili svoj Split i zaputili se u Pulu. Mnoge druge čekao je posao u Splitu, ali oni nisu bili te sreće. Tamo sam rođen i stoga prema Puli gajim snažne osjećaje i njegujem predivne uspomene. Neka tamošnja prijateljstva stvorena su za cijeli život, a neka su prerasla i u kumovanja. Otkad znam za sebe, znam i za Tomislava. Stanovali su kat ispod nas, a otac mu je bio vojno lice. Išli smo skupa u vrtić "Monte Zaro", a kada nismo bili u vrtiću ili smo gledali crtane filmove kod jednoga od nas ili gradili kule od pijeska ispred kuće u kojoj smo živjeli. Mene i moju obitelj rat je usmjerio natrag u Split, a njega u Novi Sad. Tomislava nikada više nisam vidio (iako sam puno puta pokušavao uspostaviti kontakt), ali slika njegovog sretnog i nasmijanog lica iz našeg djetinjstva u Puli zauvijek je ostala sa mnom ...