Iliju sam upoznao negdje u siječnju ove godine tijekom obilaska nekih zaselaka Zrinske gore, mjesta na koja su svi zaboravili. Ilija živi sa svojom suprugom Dragicom u selu koje broji toliko stanovnika da ih možete prebrojati na prste. Na prste jedne ruke... Negdje u svim tim potresima koji su im razdrmali dom, pomicanje tla im je prekinulo i dotok vode. Od tada nemaju vode. Ni kapi. Ilija jednom tjedno sjedne u svoj traktor i uputi se na izvor vode u Zrin. Tada napuni svoje stare kanistre koje čuva na hladnome u štali. To je voda i za piće i za kupanje. Kišnicu pak skupljaju za žedne ovce. Dragica je pokušala kišnicom prati veš, no kaže da se osjeti miris crijepa koliko god praška za veš stavljala u mašinu. Ona koristi mašinu tako da deterdžent stavi zajedno s vešom u bubanj, a u odjeljak na perilici nalijeva vodu lončićem. Za jedno pranje treba usuti točno 23 litre vode. To je ona voda koju Ilija doveze u kanistrima iz obližnjeg sela.

Rade Šerbedžija sinoć je na koncertu u zagrebačkom Lisinskom obznanio kako mu je zabranjen koncertu u gradu u kojem je odrastao – Vinkovcima. Koncert je, prema riječima Šerbedžije, otkazan te mu je poručeno da kaže kako ne može nazočiti dogovorenom koncertu, iako je stvarnost drugačija. Lupiga je kontaktirala gradonačelnika Vinkovaca, HDZ-ovog Ivana Bosančića, koji tvrdi da to nije istina i da do zabrane koncerta nije došlo. „Taman posla. Mi smo razgovarali s organizatorima i koncert se trebao održati u tjednu kada obilježavamo najveću žrtvu koju smo imali, a tada koncerti nisu baš primjereni. Znate da je u tom tjednu godišnjica pada Vukovara, pale se svijeće. Pa smo odlučili da koncert pomjerimo ili tjedan iza ili kad bude prvi slobodan termin. S gospodinom Šerbedžijom nisam nikad u životu razgovarao. Tu nema ništa sporno“, kaže gradonačelnik Vinkovaca.

Sve do ovog tjedna nedaleko Varaždinskih Toplica spomenik palim partizanima stajao je potpuno zapušten, zarastao u šipražje, gotovo nevidljiv. A onda se dogodila akcija. Brza i efikasna. Spomenik je u jednom danu povratio dio starog izgleda, a za to je zaslužna ekipa okupljena oko Udruženja antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Varaždinske županije. „Sunčani dan i približavanje Dana mrtvih iskoristili smo za radni posjet. Očistili smo okoliš, uklonili korov i zasadili cvijeće. Ipak to sad puno bolje izgleda. Slali smo i zahtjev Gradu da se neposredni okoliš spomenika dovede u red, ali rečeno nam je da ne znaju gdje je to. Očito nema nikakve volje s njihove strane, ali zato uredno obilaze grobište nacističkih vojnika i drže mise za njih“, kažu nam. Ovog proljeća slali su dopis gradonačelnici Dragici Ratković, sa zamolbom da se očisti lokacija, ali nisu dobili nikakav odgovor.

Kod nas su mjere, uglavnom, mrtvo slovo na papiru. Da bi se u to uvjerili, dovoljno je prošetetati ulicama kroz Podgoricu, gdje je najveći broj zaraženih. Do maski ili rastojanja malo ko drži. Tek će se, u periodu koji dolazi, vidjeti stvarni epidemiološki efekti masovnih okupljanja zbog burnih političkih dešavanja. Jer, politikanstvo je, ponovo, zamaglilo razum. Odluke koje je donosila bivša vlast bile su, kao što se dokazalo, loše. O odgovornosti nove vlasti najbolje govori to što njeni predstavnici ne haju ni za preporuke koje sami donose. Građani, po običaju, ispaštaju. Ima i nesavjesnih građana. Iz Ministarstva zdravlja su nedavno podnijeli Upravi policije (UP) prijavu zbog sumnje u falsifikovanje potvrda o vakcinaciji. "Otvoren je i sajt na osnovu kojeg su zapravo zloupotrebljavane potvrde. Očekujemo brzo djelovanje policije", saopštila je ministarka Borovinić-Bojović.

Ništa se u Hrvata nije promijenilo na bolje. I tada, uostalom kao i danas, Hrvati će uredno plaćati reket državnoj televiziji koju ne gledaju, ali na kojoj mora biti red domoljublja, red branitelja i rata završenog prije četvrt stoljeća te red vjere u socijalizam, pardon, u našu svetu katoličku i domoljubnu Crkvu. Ništa se promijenilo nije, i sasvim mi je jasno kako i dan danas jedno dijete želi gledati „Kozmos“ genijalnog Neila deGrassea Tysona i kako ga roditelji u strahu da susjedi ne čuju tjeraju u krevet. Jer Hrvatima je oduvijek jedino važno bilo što će susjedi reći. A pred susjedima, kao i pred izbornim kutijama, Hrvatima je najvažnije bilo, i bit će nažalost, da ostane sasvim dovoljno domoljublja, tragova rata koji nikad završiti neće, uz što više misa, procesija, izravnih uključenja u provincijske crkve i vječnog čekanja da blaženog kardinala Alojzija Stepinca proglase svecem.

„Ne želim spekulirati, ali mislim da je rizik od značajnog pogoršanja situacije vrlo visok. Postoje još milijuni ljudi koji nisu bili u dodiru s virusom i koji nisu cijepljeni. U Hrvatskoj je situacija još i gora nego u Češkoj. Moj je dojam, iz hrvatskih medijskih izvještaja, da je i epidemiološki nadzor, prvenstveno opseg testiranja, nedovoljan da bi se imala realistična slika o tome što se zaista događa. Stopa smrtnosti je zastrašujuća i govori o tome da je situacija zapravo gora nego što bi se moglo činiti. U obje zemlje su javnozdravstvene i društvene mjere svedene na minimum, a i pridržavanje mjera od strane građana je upitna. Neke su mjere strože i bolje primijenjene u Hrvatskoj nego u Češkoj, a za neke druge je obrnuto“, pesimističan je u razgovoru za Lupigu dr. Srđan Matić, direktor češkog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, napominjući da je 96,6 posto zdravstvenih radnika u Češkoj kompletno cijepljenih, a u Hrvatskoj samo 67,5 posto.