Još je jedna neobična godina iza nas, a novogodišnje slavlje se, svega četiri dana poslije, čini kao neka davna prošlost. Kada smo već kod prošlosti red je da nastavimo i s novogodišnjom Lupiginom tradicijom te napravimo malu retrospektivu u kojoj ćemo izdvojiti neke od naših najzapaženijih tekstova u 2021. godini. Dakle, na ovom mjestu donosimo vam deset najčitanijih Lupiginih tekstova u prošloj godini. Ima tu svega, od neobičnih intervjua i reportaža, preko kolumni i filmskih kritika, do humoreski o (nećete vjerovati upotrebi „kurca“ u svakodnevnom govoru) i arhivskog „iskopavanja“. Ukoliko ste bilo što od ovoga propustili, šteta je da vas na to ne upozorimo. Samo kliknite na naslov ...

"Teoretičari zavjera također imaju disproporcionalno velik utjecaj, obzirom na njihovu realnu malobrojnost. Analizom, koja je obuhvatila preko 2 milijuna komentara na podforumu posvećenom teorijama zavjere na internetskom servisu Reddit, pokazano je da, bez obzira što među aktivnim korisnicima samo 5 % čine ljudi koji iskazuju zavjerničke načine razmišljanja, oni su odgovorni za 64 posto svih komentara. Najaktivniji autor je objavio 896.337 riječi, dvostruko više od opsega trilogije Gospodara prstenova", stoji u „Priručnik o teorijama zavjere“, koji su sastavili Stephan Lewandowsky i John Cook. Odmah na početku objašnjava se razlika između konvencionalnog i urotničkog razmišljanja. Odlike prvog su zdravi skepticizam, podložnost dokazima i težnja koherentnosti, dok se kod urotničkog razmišljanja ističe prekomjerna sumnja, otpor prema dokazima i kontradiktornost.

Kada su se zaoštrili napadi na Faktograf zadnjih dana pitali su nas i bojimo li se. Pa evo odgovora na to pitanje, bez ijednog linka. Plaši me pomisao na ljude u kojima tumori rastu, jer zbog pandemije odgađaju odlazak liječniku. Pomisao na strah moje majke da će umrijeti u mukama, boreći se za zrak. Pa pomisao na mozgove djece koja su u pandemiji MORALA provoditi više vremena pred ekranima, jer škole nisu radile normalno. Pomisao da je virus doista produkt laboratorija i da će sljedeći biti gori, jer ljudi čačkaju i nitko to neće moći regulirati, makar ne uvijek i svugdje u svijetu. Pomisao da sam cijelu pandemiju provela pokušavajući pomoći sebi i drugima da se orijentiraju u ovom kaosu, na jedini način na koji znam - čitanjem i trijažom izvora. Pomisao da usprkos tome ili baš zbog toga zemlja u kojoj živim tuče europske rekorde u necijepljenju s jedne strane i u smrtima od Covida s druge.

Jedan od najčitanijih hrvatskih medija, primjerice, na samom početku epidemije, u veljači 2020. godine, objavio je da od virusa ne treba strahovati, da će prije Dinamo osvojiti Ligu prvaka, nego što ćete se zaraziti novim koronavirusom i da su veće šanse da se rodite sa šestim prstom na ruci ili nozi nego da dobijete koronu. Ispostavilo se da je prognoza potpuno pogrešna. U to vrijeme o virusu se nije znalo ništa, a ovakvih pogrešnih procjena i ishitrenih tvrdnji bilo je na stotine. Lutali su mediji, lutao je Nacionalni stožer, lutala je medicinska struka, ali sve se to moglo očekivati obzirom da je svijet bio suočen sa situacijom u kakvoj se u novijoj povijesti nije našao, odnosno s virusom o kojem medicinska struka nije znala gotovo ništa. Kad je u pitanju nepovjerenje prema cijepljenju i cjepivu, riječ je o fenomenu koji prati povijest razvoja cjepiva i koji je dobio zamah s razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije.