Trideset je godina prošlo, Ljiljo, i nas dvoje nismo došli pameti. Ti bi došla, fali ti taj Split kao što fali i meni. Ali, molim te Ljiljo, za uspomenu na nas, mene, tebe i grada koji je nekad bio veličanstven kako si ga opisala – ne vraćaj se! Nikada, pa ni u ludilu! Ne zbog mene koji bih u mraku uz pivo otplovio u svoju mladost, već zbog svih onih koji su tada, a koji bi i sada, tvoju obitelj istjerali iz svog doma ili su samo šutjeli tome. Ako misliš da je to bilo samo tada, i da se to dogodilo samo u to ludo vrijeme, Ljiljo pogledaj komentare na društvenim mrežama. Onima kojima smo svi zatočenici. I budi svjesna da bi ti isti ti ljudi sve to ponovno napravili. Jer takvima nikada nije bio bitan grad, njegove ikone, već kvadrati. Kvadrati u kojima će biti „Zauzeto Hrvat!“ I takvi su zavladali strahom nad svima nama. I zbog toga te molim, ostavi se gluposti i veličanstvenog fijaska tvog velikog povratničkog koncerta u Splitu.

Otkud dolaze dezinformacije, zašto ljudi ne vjeruju znanstvenim autoritetima, koja je uloga mainstream medija u ekosustavu dezinformacija, kako prevenirati utjecaj lažnih vijesti, kakva je uloga digitalnih platformi i što je koncept pandemijskog sramoćenja samo su neka od pitanja na koja su odgovor pokušale dati sudinice i sudionici rasprave „Ekspanzija dezinformacija u vrijeme COVID-19 pandemije“. Profesorica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Marijana Grbeša Zenzerović smatra da je jedan od problema s prevencijom dezinformacija neulaganje u razvijanje kritičkog mišljenja koje nije sustavno integrirano u obrazovni sustav: „Vidimo srozavanje kvalitete javnog diskursa, a tome doprinose i mediji koji su jedan od ključnih faktora kritičnosti. Sve je niža razina kvalitete novinarstva i napori civilnog društva su hvalevrijedni, ali u situacijama krize se vidi kako izgleda zapušteni javni prostor“

Koliko su važne udruge civilnog društva i kolika je potreba za njihovom pomoći, vjerojatno je najbolje objasnila Natalija Havelka iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Naime, ta je udruga pri Ministarstvu pravosuđa registrirana za pružanje besplatne pravne pomoći, pa tako i za sastavljanje podnesaka pred Europskim sudom za ljudska prava. U Hrvatskoj ima još preko 40 takvih udruga, ali nemaju previše iskustva u radu s takvim podnescima. Kako bi ilustrirala zašto je to tako, Havelka je otkrila da je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava samo od početka siječnja do početka listopada zaprimio preko 820 upita stranaka za besplatnu pravnu pomoć. „Zaista nemamo ni kapacitete ni dovoljno sredstava da angažiramo iskusne pravnice i pravnike koji bi mogli još raditi na vrlo zahtjevnim poslovima sastavljanja podnesaka pred Europskim sudom“, sliježe ramenima Havelka, koja je u ovom panelu bila jedina predstavnica civilnog društva.

O tome tko je intervenirao da se pripadnici "Merčepovog eskadrona smrti" nađu na slobodi, što je ovih dana ponovno tema u hrvatskoj javnosti, svojevremeno je svjedočio Tihomir Rubeša, kojeg je jučer kao jednog od krivaca prozvao Vladimir Šeks. Nakon što je u Feral Tribuneu 1997. godine objavljena ispovijest Mire Bajramovića, jednog od pripadnika Merčepove postrojbe, sa svim krvavim detaljima o tome kako se ubijalo na Pakračkoj poljani, Rubeša je za spomenuti tjednik dao kratak intervju. Objasnio je da što se tiče slučaja Zec nije bilo pritisaka ni intervencija, što nije bio slučaj i s Pakračkom poljanom. „Što se toga tiče bilo je određenih intervencija tadašnjeg republičkog javnog tužitelja Šeksa, a te su njegove intervencije zabilježene mojom rukom u formi službene bilješke na koricama spisa“, rekao je tada Rubeša, pojasnivši da su se Šeksovim intervencijama stekle pravne mogućnosti da pripadnici te jedinice budu pušteni iz pritvora.