„Šeks je tražio da se omogući puštanje Merčepove skupine iz pritvora“
Komemoracija zagrebačkoj obitelji Zec, okrutno ubijenoj u prosincu 1991. godine, izazvala je velike tenzije u javnosti. Članove obitelji Zec pobili su pripadnici rezervnog sastava MUP-a RH. Ubojice su detektirajući otvorenu sezonu lova na Srbe usred noći upale u kuću obitelji Zec. Prvo su na ulici ustrijelili Mihajla Zeca, a potom u kombi strpali njegovu suprugu Mariju i njihovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru. Odvezli su ih na Medvednicu gdje su ih hladnokrvno ubili i bacili u jamu za smeće.
Na ovogodišnjoj komemoraciji prvi puta je sudjelovao i jedan zagrebački gradonačelnik. Tomislav Tomašević tako se u utorak poklonio žrtvama na mjestu okrutnog ubojstva, a vojska ekstremista krenula je u slanje e-mail poruka hrvatskim novinskim redakcijama s porukom „Jebala vas Aleksandra Zec“ i optužbom kako su važna samo srpska, a ne i hrvatska djeca ubijena u ratu.
SRBENKA: Slika koju ćete vidjeti nije nimalo lijepa
U javnu polemiku se uključio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji od početka svog mandata učestalo u eter odašilje bešćutne poruke, a ovaj put je svoj politički racio pokazao bezdušnom opaskom: „Obitelj Zec je bila pozvana u vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas moram direktno pitati, što još treba?“.
Gradonačelnik Tomašević na komemoraciji obitelji Zec (FOTO: Jovica Drobnjak/SNV)
Propadajući sve dublje Milanović je potom poručio kako on zna i nekih groznijih priča iza kojih stoji „druga strana“ te da hrvatska politika sa slučajem Zec nije imala ništa. Ništa, kao da zločinci nisu bili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske. Ništa, kao da zločinci nisu nosili odore sa službenim oznakama Republike Hrvatske. Ništa, kao da jedinica koja je počinila taj i još brojne druge zločine nad civilima srpske nacionalnosti nije bila pod zapovjedništvom tadašnjeg savjetnika ministra unutarnjih poslova, Tomislava Merčepa. Ništa, kao da Republika Hrvatska nikada nije odlikovala jednog od ubojica Redom Nikole Šubića Zrinskog „za junački čin u ratu“. Ništa, kao da se zapovjedniku te hrpe monstruma, spomenutom Merčepu, do kraja njegovog života nije izlazilo u susret kako bi odslužio što manje od kazne na koju je osuđen. Ništa, kao da monstrumi nisu imali političku zaštitu. Ništa, kao da Republika Hrvatska nije propustila osuditi zločince.
Dodao je Milanović kako sa zločinom nemaju ništa „Ni Tuđman ni nesretni Šeks“. Odmah se oglasio i Vladimir Šeks, jedna od najmoćnijih političkih figura od hrvatske neovisnosti, pogotovo u vrijeme devedesetih. On se Milanoviću zahvalio jer je „rekao istinu“ i ustvrdio da hrvatski predsjednik zasigurno zna kako on nije potpisao odluku da se Tužiteljstvo neće žaliti na odluku kojom su svojevremeno oslobođene ubojice obitelji Zec. Za potpisivanje te odluke je optužio Tihomira Rubešu, tadašnjeg zamjenika Okružnog tužitelja, a današnjeg odvjetnika. Pred kamerama je jučer pokazivao spis na kojem se vidi nečitak potpis koji Šeks pripisuje Rubeši. Otkud Šeksu preslika sudskog spisa da ga naokolo pokazuje pred kamerama, ne zna se.
I Šeks, baš kao i Milanović, smatra da ubojstvo obitelji Zec nije odgovornost hrvatske države nego tek skupine „kriminalaca i bandita“, te direktno kao krivca za činjenicu da u slučaju Zec nitko nije osuđen prozvao ondašnjeg zamjenika javnog tužitelja Antu Nobila.
Na ovu je optužbu odmah sinoć reagirao prozvani Nobilo, ustvrdivši kako Šeks ne govori istinu i da podaci koje je Šeks pročitao s preslike spisa kojim je mahao pred kamerama također nisu istiniti jer datumi na tom papiru ne mogu biti točni. Naime, Nobilo tvrdi kako Rubeša nije mogao staviti svoj potpis na spis 23. studenog 1992. godine iz razloga što je već ranije napustio tužiteljstvo i s danom 1. rujna 1992. godine upisao se u Hrvatsku odvjetničku komoru. Tog dana se, kaže, i sam Nobilo upisao u komoru te je kasnije na sudu zastupao preživjele članove obitelji Zec, Aleksandrinu sestru i brata koji su preživjeli pokolj jer su se sakrili u kući. Objasnio je Nobilo i da krivnja za oslobađanje ubojica leži na istražnom sucu koji je odbio zahtjev tužiteljstva da se osumnjičenike za ubojstvo saslušava u nazočnosti njihovih odvjetnika, čime je zapravo i započeo pravosudni fijasko u slučaju Zec.
Nobilo je dodao i da on kao tužitelj nije vodio slučaj Zec, nego da je njegov slučaj bio predmet Pakračka poljana, gdje su isti ljudi, „Merčepov eskadron smrti“, počinili cijeli niz zločina nad civilima srpske nacionalnosti. U tom je predmetu, tvrdi Nobilo, dok je on bio na godišnjem u ljeto 1992. godine, prije nego će otići u odvjetnike, upravo Šeks dao nalog koji će dovesti do puštanja okrivljenih iz zatvora.
Miro Bajramović (FOTO: Feral Tribune)
O tome je svojevremeno sam svjedočio i jučer prozvani Tihomir Rubeša. Nakon što je u Feral Tribuneu 1997. godine objavljena ispovijest Mire Bajramovića, jednog od pripadnika Merčepove postrojbe, sa svim krvavim detaljima o tome kako se ubijalo na Pakračkoj poljani, Rubeša je za spomenuti tjednik dao kratak intervju. Objasnio je da što se tiče slučaja Zec nije bilo pritisaka ni intervencija, što nije bio slučaj i s Pakračkom poljanom.
SVJEDOČANSTVO MIRE BAJRAMOVIĆA: Kako je Merčepova banda ubijala u Pakračkoj Poljani
SVJEDOČANSTVA: Tihomir Rubeša - Šeks je tražio da omogućim puštanje Merčepove skupine iz pritvora
„Što se tiče Pakračke Poljane bilo je određenih intervencija tadašnjeg republičkog javnog tužitelja Vladimira Šeksa, a te su njegove intervencije zabilježene mojom rukom u formi službene bilješke na koricama spisa“, rekao je tada Rubeša.
Na pitanje o kakvim se točno intervencijama radi Rubeša kaže ovako: „Šeksove su intervencije bile u smislu poduzimanja radnji kojima su se stekle pravne mogućnosti da pripadnici te jedinice budu pušteni iz pritvora... Čak sam ja nalog bio krivo shvatio, mislio sam da se odnosi samo na neke osobe, pa je on tražio dodatno za sve.“
Te 1997. godine Rubeša je također, kao i sada Nobilo, ustvrdio da se u predmetu Zec radilo o propustu istražnog suca koji je ispitivanje obavio bez nazočnosti branitelja. Za samo monstruoznu svjedočenje Mire Bajramovića rekao je da se podudara s onim što je mogao vidjeti u spisu o tom predmetu. Cijelo svjedočanstvo Tihomira Rubeše možete pročitati na ovom linku.
Inače, o ubojstvu obitelji Zec Bajramović je rekao ovo: "Kad sam došao u Zagreb, dao sam zapovijed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu zapovijed dobio od Tomislava Merčepa. Nama je Mihajlo Zec više vrijedio živ nego mrtav. Ali onda se grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno, ne po zapovijedi, priključio Munib Suljić, koji je te večeri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Siniši Rimcu rekao da samo u slučaju otpora privođenju likvidira Mihajla. On je pokušao bježati, Rimac ga je pustio (premda je meni nepojmljivo da mladić od 19 godina nije mogao sustići jednog takvog čovjeka i savladati ga, ali dobro, možda je sve to bio trenutak) i onda je pucao u njega. Tad se iz jednog plavog kombija bez registracije, jer smo mi u privođenja po Zagrebu išli u neobilježenim uniformama i autima bez registracija, pojavio Munib Suljić koji se vratio po malu Aleksandru i po gospođu Zec. Najprije ih je odveo u hotel Panorama, odatle na Sljeme i tamo ih likvidirao (...) Najžalosnije je što je on prijetio Nebojši Hodaku-Ćeni, Igoru Mikuli, Siniši Rimcu i maloj Snježani Živković iz Gospića te natjerao Mikulu da ispali dvadeset metaka u malu Aleksandru i gospođu Zec. Da bi on, kao, bio siguran. I natjerao ih je da zakopavaju leševe."
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA
Interesantno je da se Mercep, pojavljuje svugdje u Hrvatskoj 1992 godine. Radi zlocine od Gospica, Zagreba, Pakraca, do Vukovara. Najgore od toga je da je pod zastitom Tujmana i Hdz-a i nove drzave. Jedini koji se usprotivio ovoj njegovoj zlocinackoj skupini je bio vukovarski "Jastreb" koji ga je protjerao iz Vukovara nakon strasnih zlocina nad Srbima civilima iz Vukovara. Danasnji HDZ skriva ove zlocine i u javnosti se samo pominju hrvatske zrtve! Ocekujem za deset godina da se u Hrvatskoj Mercep proglasi svecem.