MALA POVIJEST NACIONALNOG PARAGRAFA (1)

Jadni, jadni Ustavni sud

ritn by: Vlado Rajić | 16.01.2016.

Spominjem iz svojeg višedesetljetnog praćenja rada Ustavnog suda samo dvije epizode. Jedna se tiče bratskog dogovora Šeksa i Arlovića o popuni Suda s četiri moja i četiri tvoja suca. Dakle, s četiri suca u boji HDZ-a i četiri u boji SDP-a. A to se, gospodo i drugovi ne može i ne smije. Druga epizoda ima ime: Milan Vuković. Taj se gospon sudac triput zaklinjao voljenom predsjedniku da mu je Ustav prvi i jedini na srcu. Dvaput je odlazio sa suda da bi nakon 1993. godine obavio još neki prljavi posao za svojeg voljenog predsjednika. Gadi mi se kad danas netko zaziva lustraciju, jer ona kao nikad nije provedena u našoj maloj, u međuvremenu međunarodno priznatoj državi. To što je Vuković sa svojim adlatusima iz Vrhovnog suda (da, da, bio je on i predsjednik toga suda) izbacio sve, gotovo sve suce koji su, za razliku od njega imali pravo u malom prstu, a moral u ostala četiri, uopće nikog nije zanimalo.

Božo Petrov nema pojma što je to Ustavni sud. Tomislav karamarko ne razumije koji je to klinac, taj Ustavni sud. Mandatar Orešković i ne zna gdje je Ustavni sud.

Šteta, grozna šteta što je Milanović završio svoju premijersku karijeru stavljajući ogromni upitnik sumnje nad opstojnost institucije Ustavnoga suda.

I sad bi, u takvoj konstelaciji, trebalo na samom početku rada novog saziva parlamenta očekivati da će 151 zadovoljni hrvatski senator (imamo maaaandat za slijedećih četiri puta dvanaest mjeseci puta 15.000 kunića) popunjavanje Ustavnog suda držati svojim prvim poslom u Sabornici.

A umjetni produžetak mandata od šest mjeseci nisu nikakva garancija da će po isteku pola godine zamjene biti spremne za navući sudačku togu. Pitajte Jasnu Omejec koliko je u svom podužem i nekoliko puta produžavanom mandatu vodila Sud u punom sastavu. Ne sjeća se naravno!

Zašto? Zato što se ne može sjetiti ni jednog prebijenog primjera da je iz Sabora u roku stigao zahtjev, odgovor ili što već na upit iz Ustavnog suda. A to je točno 34 koraka od haustora do haustora. I odgovori kasne.

Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda (FOTO: Novi list)

Ne čudi to. Trenutna povijest Ustavnog suda prepuna je laži i kojekakvih gluposti o ustroju, organizaciji, ovlastima i ostalim obilježjima te institucije.

Redom. Čak i Internet bilježi povijest Ustavnog suda od 1990. Godine (konstituiran 1991. s Jadrankom Crnićem na čelu). A Ustavni sud osnovan je na temeljima Ustava SRH iz 1963. Godine i počeo je raditi 1964. Dakle, prije punih 52 godine. Zašto se laže? Nemam pojma.

Kad se tako, bez problema otfikari lijep komad povijesti zašto ne bi bilo logično da se i sam Ustavni sud i parlament, kao njegov ključni kadrovik, ne poigraju malo i sastavom suda. Pa onda u nekom vremeslijedu imamo na sceni dogovorne suce, zalutale suce, političke suce, sve samo ne ugledne pravnike, i profesore. Časnim izuzecima duboki naklon.

Spominjem iz svojeg višedesetljetnog praćenja rada Ustavnog suda samo dvije epizode.

Jedna se tiče bratskog dogovora Šeksa i Arlovića o popuni Suda s četiri moja i četiri tvoja suca. Dakle, s četiri suca u boji HDZ-a i četiri u boji SDP-a. A to se, gospodo i drugovi ne može i ne smije. Koga briga. Šeks i Arlović su drmali parlamentom, a puno je lakše te merkalije osjetiti ona 34 koraka dalje nego odgovoriti na službeni dopis.

Tu je Ustavni sud ustavno ozbiljno posrnuo.

Druga epizoda ima ime: Milan Vuković. Taj se gospon sudac triput zaklinjao voljenom predsjedniku da mu je Ustav prvi i jedini na srcu. Dvaput je odlazio sa suda da bi nakon 1993. godine obavio još neki prljavi posao za svojeg voljenog predsjednika.

Gadi mi se kad danas netko zaziva lustraciju, jer ona kao nikad nije provedena u našoj maloj, u međuvremenu međunarodno priznatoj državi. To što je Vuković sa svojim adlatusima iz Vrhovnog suda (da, da, bio je on i predsjednik toga suda) izbacio sve, gotovo sve suce koji su, za razliku od njega imali pravo u malom prstu, a moral u ostala četiri, uopće nikog nije zanimalo. Kad je Vuković s metlom obavio što mu je naloženo, za nagradu je smješten na Markov trg. I tako tri puta.

Što onda vrijedi prisega?

A onda je došlo vrijeme kad je brojnim ustavnim promjenama Ustavni sud počeo dobivati pritužbe na odluke redovnih sudova. Ali, ne na sadržaj već na nerazumno dugo vrijeme spora. Međutim, sud se počeo uplitati u meritum. Posebno u pritvorskim predmetima, pa i u nekim drugim slučajevima. Kola su počela ići niz brdo. Najprije polako, na što nitko javno nije reagirao. A onda sve brže.

Čista ludnica. Nepuni sastav sudaca samo je krhotina od koje su na kraju počele ispadati i cigle. Svrstavanje Ustavnog suda u pravosuđe (i s političkih govornica i s medijskih stranica) samo je benigna greška. Ali…

Milan Vuković, Tuđmanov predsjednik Ustavnog suda (FOTO: icty-injustice.org)

Moram opet spomenuti Milana Vukovića. On je u naletu svoje bahate i razarajuće ambicije da će baš on biti 'otac hrvatskog pravosuđa' predlagao da se ustavni sud raspusti, a umjesto njega Vrhovni sud podijeli na kasacijski i apelacijski sud, čime bi dio tog raspolovljenog sudišta preuzeo ulogu ustavne zaštite. Na sreću, pred kraj devedesetih, a Tuđmana više nema, Vukovićev razarač ostao je bez goriva.

I tako sve do danas.

A stvar je banalna. I počinje od one frazetine Bože Petrova o 'stručnosti i odgovornosti' primijenjene na Ustavni sud. Stručnjaci, da, stručnjaci za pravo i proceduru bi trebali vratiti ovlasti toga sudišta u korito. I odgovornost vezati za brzinu kojom se rješavaju bitni predmeti. I dokinuti političko, da ne kažem politikantsko kadroviranje svakog suca. Jastrebove, bilo koje stranačke boje treba isključiti iz odlučivanja o kandidatima za suce. Pa da se vidi tko je 'mrak, a tko kmica' u stručnom i odgovornom odlučivanju o sastavu sudišta.

Treće, predsjednika Suda izdvojiti iz sudačkog tima i pretvoriti ga u političkog zaštitnika paragrafa koji propisuju što i kako Ustavni sud ima raditi.

Nema promjene ustava, nema petljancija, a Šeks i Arlović su i onako ostali bez saborskog utjecaja. Sad bi novi predsjednik parlamenta, akademik, trebao saborski odbor za ustav i ostalo obvezao da promptno odgovaraju na upite Ustavnoga suda. A ne da se ne zna kome je službeni dopis zapravo upućen.

Ta anomalija vuče porijeklo iz povijesti višestranačkog Sabora. Njegovim se ovlastima toliko igralo da je zapravo predstavništvo građana ostalo bez ovlasti. Pa i kad treba odgovoriti Ustavnom sudu. Uvedeno je pravilo da je grupacija na vlasti hrvatska, a oporba neprijatelji svega hrvatskoga. Već se to vidjelo na propalom konstituiranju, a bojim se, obnovit će se i u mnogim sjednicama koje slijede.

Da, zalažem se da ustavni sud ostane stanarom Radićevog trga. Ako ništa drugo, a ono što nekoliko tisuća ustavnih tužbi kojima građani traže ostvarenje nekog svog prava ugroženog zakonima, državnom treba zaštitu. I pravo na nju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: usud.hr

Do sada komentara: 8

Komentiraj

Dinko Šimatović prije više od 8 godina

Članak je odličan. Franjo Tuđman je totalno upropastio pravosuđe koje se upravo bilo izvuklo iz komunističkih okova, te ga je okovao pravnim nestručnjacima. Za predsjednika vrhovnog suda postavio je g. Vuković, uspješnog odvjetnika, ali koji nikada nije napisao niti jednu presudu, a za javnog tužitelja svojeg odvjetnika g. Željka Olujića, koji nikada nije napisao niti jednu optužnicu, te za predsjednika Općinskog suda g. Bagića, suca tog suda kojemu se skoro svaka druga presuda ukidala.
alex prije više od 8 godina

Ma dobro, ne treba cjepidlačiti oko svake sitnice. Što će nam tamo neki Ustav i Ustavni sud? Čujem da se u Somaliji, Kongu ili ISIS-u sasvim lijepo snalaze bez toga. Kalašnjikov je ustav, posjednik ustavni sudac. Sve jednostavno i svakom razumljivo, posebno onima tamo koji nemaju rečeni ili sličan tip ustava. Ako prežive. A treba se nadati da ćemo i mi ovdje. Nada ipak umire zadnja.
Tetec Imbra prije više od 8 godina

Karamarki , Oreškovići , Milanovići i Grabar Kitarovići,jele ste vi svijesni kulike oni peneze spravljaju vu svoje žepe !? Ja jesem seljak,siromak i bedak , ali jebati se nedam!
Anđelko Stanić prije više od 8 godina

Generalno gledajući politička ocijena Ustavnog suda, čija je apolitičnost u najmanju ruku upitna je sa pozicija lijevice. Ustavni zakon o Ustavnom sudu predviđa da suci imaju potporu političkih stranaka. To je sjeme pristranosti. Piscu prvotnog članka jedino što je neupitni je njegova neskrivenim lijeva orijentacija. Desnica u Hrvatskoj u ostalom je u prvom redu vulgarna i seljakčka, sa vrlo malo intelektualaca, za razliku od ljevice. Ljevica je uspjela da jedan potpuno neaktivni predsjednik protuustavno zarađuje izvan svoje predsjedničke plaće (ZAMP) bez ikakvih konzekvenci, neprimjetno. Da se sivoj emineciji ljevice, nepotizma, nogometnog i sudačkog "kuma" ukidanjem kaznene presude vrati 60-etak milijuna kuna. Sve potpuno izvan očiju javnosti(slučaj P. V.). Možda u sjeni ukidanja odluka protiv Sanadera?
Prvi Ustav u demokratskoj Hrvatskoj donosili su sociolozi tipa sveznajući Slaven Leticia. Taj ustav je imao dva doma. Jedan predstavnički dom naroda, Županijski dom koji je imao neke atribute narodne ustavotvornosti. Račanov ustav ostavio je papazjaniju i unio dodatni nered i mogućnost krize ukidanjem Županijskog doma, uvodeći i 4 osobu "presvetog trojstva" trodiobe vlastiti - lokalnu samoupravu i regionalnu upravu. Taj famozni čl. 4 Ustava sadrži formulu; suradnje i povjerenja, koja je defakto protivna uobičajenoj ustavno pravnoj formuli check and balacne.
Kada se tu doda formula obvezujućeg mandata, a što znači; koliko god mi bili loši ostati ćemo 4 godine. To nam je Milanović trubio četiri godine u svim mogućim varijablama.
Osnovna ljudska prava kojih je Europskoj konvenciji 6-7 temeljnih, mi smo našem ustavu napisali u čak 70 članak. Namjerno nerazumljivo? Babe i žabe.
Dakle naš Ustav je loš, pa ni Ustavni sud ne može biti puno bolji. Predsjednica se bavi trivijalnim situacijama kao što je 70-etak registriranih bračnih partnerstva i desetak promjena spola bez operacije (samo se registrirate kod matičar, a fizički ostanete isti npr. kao pobjednik/ica na Eurosongu). Dakako da je svako pravo živog insana važno, ali zar mi nemamo ozbiljnijih situacija? Npr. ovršiteljaska mafija ukinu javne ovršitelja. Obogati se desetak ureda među njima i aktualnog ministra. Bez konzultacije sa zainteresiranoj javnosti donese se zakon o sudskim pristojbama koje postaju veće od odvjetničkih usluga, preko noći, tajno, pored medija, Odvjetničke komore. Time se dobije manje predmeta na sudu, ali se grubo ugrozi pravo na sudbenu zaštitu, pravo na žalbu. No to ne vidi javnost, intelektualci, pripadnici sudbene vlasti, HOK, HJK, 800 odvjetnika koji ne mogu platiti niti svoje doprinose. 7000 ostalih odvjetnika, pa čak ni sam Ustavni sud čija je obveza postupati po službenoj dužnosti i izvijestiti Vladu i Sabor.
Danas na dan kada se rodio Benjamin Franklin, moramo se prisjetiti i Thomas Jeffersona, on je praktički tvorac principa check and balance, dakle sumnja u svakoga od časa kada je dobio vlast nad drugome. Zato ga treba provjeravati stalno. Zato trebaju u balansu biti isto tako snažna tijela koja mogu npr. razriješiti predsjednika ili Ustavnog suca.
U nas je obrnuto; povjerenje i suradnja. To nema veze sa pravom. Jedino što mi pada na pamet u vezi tog principa je refren iz jedne pjesme; "hajde da se mazimo, samo da se pazimo"
Izlaz vidim u tome da treba maknuti iz ovog posla "autoritete" one koji su već imali šansu. Zatim bi trebalo Sudbenu vlast postaviti tako da ima jednu glavu, a ne da djeluje kao sedmoglava aždaja.
Možda bi trebalo po teritorijalnom principu formirati jedan Ustavotvornosti sabor koji bi izabrao i Ustavne suce, to sve na vrijeme, jer nam prijeti skora blokada vlasti, a Milanović ba čelu ljevice je garant da će biti spletki, ali konkretnog dogovora ili bar konsenzusa ne.
tomo_vinkovic prije više od 8 godina

Ustavni sud je vrhovno lopovsko tijelo hdz zlocinacke organizacije , ako se i nadje neki posteni sudac koji uradi svoj posao i osudi lopinu iz famozne pretvorbe i privatizacije ili nekog sitnog ratnog zlocinca ili profitera , vrhovni lopovski sud ga oslobodi , Omejec i ekipa su prvi koji trebaju dobiti nogom u koruptinu smrdljivu guzicu ako se zelimo rijesiti koruptivno klerofasisticke hobotnice koja nas pljacka i unistava 25 godina .