Sjajan početak za glavnog državnog odvjetnika
Hrvatska vlada u četvrtak je donijela nimalo neočekivanu odluku i kao svog kandidata za budućeg državnog odvjetnika predložila suca Visokog kaznenog suda, Ivana Turudića. Tako se saga s unaprijed poznatim ishodom konačno završila. Predstoji još da vladin izbor potvrdi Hrvatski sabor, a ni tu se ne očekuju nikakva iznenađenja. Oporba ovu odluku, gotovo unisono, smatra skandaloznom i pogrešnom, no to u konačnici neće ništa značiti, kao ni stav hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da je ovo "najopasniji nasrtaj Andreja Plenkovića na neovisne institucije", te da Turudić nije ni politički neovisan, ni etičan, a niti ima profesionalni ugled.
DOSJE TURUDIĆ: „Nisam ja režimski sudac, sačuvaj bože. To me vrijeđa!“
„Predloženi kandidat, Ivan Turudić, ne zadovoljava ni minimalne kriterije koji se u demokratskom društvu podrazumijevaju prilikom izbora na dužnost glavnog državnog odvjetnika. Ivan Turudić nije politički neovisan, nije etičan, a nema ni profesionalni ugled nužan za obavljanje dužnosti glavnog državnog odvjetnika. Baš suprotno, jedini je od svih sudaca u Hrvatskoj koji javno i nedvosmisleno deklarira svoju bliskost i privrženost HDZ-u. A to ga u startu kompromitira i baca debelu sumnju u njegovu samostalnost, a time i sumnju u neovisnost DORH-a. Riječ je o sucu koji je zbog svojih suspektnih veza i povezanosti s osobama iz kriminalnog miljea već trebao biti udaljen iz sudačke profesije, a ne predložen na čelo institucije kojoj je prioritet borba protiv korupcije i kriminala“, poručili su iz Ureda predsjednika Milanovića.
Vrijedi primijetiti kako je sudac Turudić odabran za ovakvu zahtjevni i važnu dužnost unatoč brojnim kritikama na njegov račun, ali i činjenici koja je ovih dana, baš uoči donošenja odluke, postala bjelodana. Naime, budući državni odvjetnik lagao je pred saborskim Odborom za pravosuđe. Dogodilo se to na 73. sjednici tog odbora održanoj u srijedu 17. siječnja, kada se predstavilo četvero kandidata za dužnost glavnog državnog odvjetnika, pri čemu su članovi odbora i saborski zastupnici mogli razgovarati s kandidatima. Tom se prilikom saborska zastupnica Sandra Benčić iz Možemo obratila sucu Turudiću, osvrćući se na slučaj iz 2015. godine, iz vremena kada je Turudić bio sudac Županijskog suda te mu je dodijeljen spis u kojem je osumnjičen njegov bratić Miro Vrlja za zloporabu položaja „tešku“ više od 4,3 milijuna kuna.
Budući glavni državni odvjetnik (FOTO: Denis Lovrović/Lupiga.Com)
„Kada su vam stavili na teret da ste taj predmet držali u ladici, vi ste rekli da je to bilo mjesec i pol dana i da ste u to vrijeme bili u bolnici zbog čega se niste na vrijeme izuzeli, no to ste napravili kada ste se vratili s operacije nakon mjesec i pol dana. Nacional, s druge strane, piše da se nije radilo o mjesec i pol dana već o 200 dana. Kada bih ja sutra išla gledati u sudski upisnik, kada je predmet stigao i kada ste se vi izuzeli, da li bi to bio period od 30, 35 ili 200 dana?”, upitala je Benčić.
„U to vrijeme bili su izbori i bio sam na operaciji koljena. Taj predmet ni dan danas nije riješen, on se još uvijek nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu. Eto vidite koliko sam ja mjesec i pol dana, 200 dana nije bilo sigurno, utjecao i protežirao mog rođaka”, odgovorio je Turudić na pitanje saborske zastupnice Benčić.
Dan kasnije Jutarnji list je dobio službeni odgovor od Županijskog suda te je objavio presliku Turudićevog zahtjeva za izuzećem iz kojih je jasno da je zahtjev podnesen nakon tek 206 dana, a ne mjesec i pol kako je Turudić ustvrdio. Inače, Zakon o kaznenom postupku u članku 32. propisuje obavezu suca da se izume iz suđenju u predmetu u kojem je okrivljenik njegov srodnik. Turudić je to uistinu i učinio, ali tek nakon što je predmet u njegovoj „ladici“ stajao gotovo punih sedam mjeseci, da bi potom pred saborskim odborom lažno ustvrdio da to nije bilo tako.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Denis Lovrović/Lupiga.Com
@Arkaj, ne želim da būde krivo razumljeno na čto sam zapravo ciljaô, pak ću sada najkraće moguće pojasniti. ne smeta me ni najmanje kako ini govore i pišu, posebno ne ovako "neformalno" na omrėžju/internetu. najzad, svatko ima pravo na svoj "idiolekt". jednostavno sam podčṙtaô i naglasiô u kojoj mjeri ljudi sviestno ili nesviestno postaju dïô "režimskoga ustroja" i "sustava/sistema", pače i usvojenjem režimskoga novogovora. recimo, rieč "půčanstvo" je iz XIX stoljeća, i izvorno je značilo "popularnost", ali mu je režim devetdesetih partijski-podobno promieniô smisaô u "půk" i "stanovničstvo". tiem postaje sastavni dïô podobnoga režimsko-partijskoga novogovora. za razliku od "půčanstva", rieč "znakovito" je u cielosti izmišljena koncem osamdesetih prošloga stoljeća, i to u užem krugu pripadnikā staroga i novoga režima.
izmišljene rieči "ovisiti", "ovisnik", "ovisan", "ovisnost" su u režimsko-partijski novogovor uvedene početkom devetdesetih prošloga stoljeća, s desetcima sličnih. jednako tako su i stari sṙbizmi "unatoč" i "diljem", nëkoliko promienjeni u značenju i prilagođeni režimsko-partijskomu novogovoru iz devetdesetih godinā prošloga stoljeća, u nj uneseni. koliko je to "staro" ili "novo", "davno" ili "tekuće", relativno/odnosno je i odvisno od subjektivnosti "pojedinca/ice" i njegovā/njenā zornoga kuta. nëkomu tko je rođen koncem osamdesetih godinā prošloga stoljeća, vās taj izmišljeni režimsko-partijski novogovor črëz/skrozi školovanje postaje "jedino čto zna i poznaje". inače, službe jesu stvorile sve današnje režime na balkanu, režim u rusiji, režim u kini/kitaju, ter indjer u svietu. nu, to je podpůnoma druga i důga pritča.